I uz sve te knjige i stalnu edukaciju i nastojanja da budemo bolji roditelji, jos uvijek grijesimo.. jos uvijek smo i ljudi i umorni i tankih zivaca... No bitno je to da preuzmemo odgovornost za te svoje postupke, da se ispricamo i idemo dalje u nadi da ce takvih situacija biti manje ili da cemo ih bolje hendlati sljedeci put
Greske su normalne i potrebne. Zamislite da nikada ne grijesite, da ste uvijek savrseno raspolozeni i da vam nikad nista nije tesko.... Dijete bi odrastalo u uvjerenju da i ono mora biti tako - savrseno. A svi znamo da savrsenstvo ne postoji.... I kako bi se to dijete osjecalo kada ne bi moglo dostici taj ideal?
Dakle grijesiti je ljudski, i isto tako je ljudski i ispricati se i probati bolje drugi put
