čula sam de je Ovo sam ja, tko si ti slična VKD
 |
|||
|
|
|||
čula sam de je Ovo sam ja, tko si ti slična VKD
Da, mi smo ti koji se brinemo za kvalitetu njihove prehrane. Meni je ova nova knjiga jako pomogla da znam povuci crtu izmedju njegove i moje odgovornostinevena prvotno napisa
VKD je kompletna, i govori isto o granicama. Ovo sam ja tko si ti, govori samo o granicama. Tako da se u tom dijelu djelomicno preklapaju.
I što JJ veli da bi trebalo raditi u ovakvim slučajevima?? Nama je stavrno trebalo neko vrijeme da bi otkrili uzrok odbijanja hrane jer nikada niti jednom riječi nije rekla da ne voli vrtić ili tete niti je na bilo koji način odbijala ići dapače veselo je pričala što su toga dana radili. No kad smo ga i otkrili nije moglo biti ni govora o uklanjanju uzroka jer baš i nije bilo mogućnosti ispisivanja iz vrtića. Ono što je nama preostalo je bilo nutkanja i igre "ide auto u garažu".Da, tocno to sto si rekla. Djeca odbijanjem hrane isto signaliziraju i ukazuju na probleme.A sve je počelo kretanjem u vrtić i trajalo je toliko dugo dok se nije priviknula na taj novi režim. Bili smo očajni i vjerujte mi da nije bilo nutkanja, kreveljenja, izmišljanja priča i zabavljanja pjesmicom "ide auto u garažu" mislim da bi se ozbiljno razbolila.
NIsta, moram onda i ja nabaviti tu knjigu i procitati je.Meni je ova nova knjiga jako pomogla da znam povuci crtu izmedju njegove i moje odgovornosti
Trebalo mi je dugo vremena da se pomirim da jednostavno ne mogu jelo do kraja prepustiti njoj i njezinoj odgovornosti jer onda bi na meni-u uvijek bila cokolada (ajde barem je vecinom crna pa je zdrava).
Ali isto tako i primjecujem da neki puta jede bas meni za ljubav (bas zato sto zeli suradjivati). Ili kaze, pojela sam rucak, mogu li sad dobiti cokoladu. Nisam joj uvjetovala, tipa ako pojedes rucak dobit ces cokoladu vec sam uvijek govorila kad pojedes rucak dobit ces cokoladu.
Ali ipak bojim da nisam pretjerala u tom preuzimanju odgovornosti kad vidim da nekad jede meni za ljubav
Moja Lana je jako izbirljiva- tih par jela što voli, zaista jede bez problema. Ali nisam za to da jede samo rižota i tjestenine!
Ja je isto ne ucjenjujem, ali kad ona pita "Mogu li dobiti čokoladu?", ja kažem: "Možeš poslije ručka".
mislim da to nije ucjena.
nije ucjena, to je važeći redoslijed
ucjena bi bila: ako pojedeš ručak
Tako i ja mislim...
Anci, ako vidis nekog u 17-ici da 45 min čita Hura! Idemo jesti! onda sam to ja pa ti posudim čim pročitam
prema Jarunu ideš popodne?
Danas ne, ali inače da, jedino što sam se sad kao trudnica izborila za fleksibilno radno vrijeme pa ne idem doma uvijek u isto doba (između 14:30 i 15:30)
Eto, dovoljno podataka za igru detekcije...Ostali u tramvaju uglavnom čitaju 24 sata...
Mogli bi organizirati bibliotramvaj pa razmjenjivat knjige na putu od kuće do posla?
a ja idem malo kasnije, između 16,16:30
i to češće u 5-ici
ali ideja je dobra
Upravo to, nije me oterala u plač, više sam nekako bila ljuta. Moji su starci divni i sve su napravili u najnajboljoj namjeri. Samo što to nije uvijek imalo i najbolji feedback. U biti su na van uspjeli napraviti sve što su htjeli, ali mi je malo stradala samosvijestMožda će zvučati čudno, ali dok sam čitala tu knjigu ja sam doslovno ridala od plača, proživljela sam, tj. preispitala sam kroz nju svoje djetinstvo, odluke mojih roditelja i svoje i mogu samo reći da su mi neke stvari o sebi samoj, čovjeku kakva sam danas postale puno jasnije.
Shvatila sam zašto sam ovakva kakva jesam.
Knjiga mi je puuuno pomogla, jedva sam dala ispit.
Meni je to bila ko psihoterapija.
Je li još tko imao sličnih iskustava?. U knjizi sam nalazila identične odgojne obrasce koji su bili primenjivani i kod mene doma (nejulovske ofkors). S druge strane mislim da je u velikom postotku naš odgoj bio donekle šabloniziran tj. konkretni savjeti su stizali i u školi i u vrtiću, na radnom mjestu,a sve odreda pogrešno. No, nisu nas odgajali samo roditelji, već spomenute institucije su se okušale u tome. Evo čega se ja sjećam i tada mi je to bilo neprihvatljivo. U školi u nižim razredima bilo je posve normalno da učiteljica tuče djecu šibom. Ja kao predsjednik razreda, curica i odlikaš nisam nikad primila šibom, što ne znači da nisam zadovoljavala kriterije za to. Jednostavno neku se djecu tuklo, neku ne. Ovu drugu sam uvijek žalila, nije mi bilo normalno ni tada ni sada. No, malo sam odlutala od teme sa ovim. Naravno da smo 90% odgojnih obrazaca i odgoja primili od doma. a greške ne želim ponavljat i točno se ulovim u njima, no to ne znači da neću napraviti neke posve nove, julovske
Kate ova priča o šibovanju me sad bacila 20 i još koju godinu unazad. I kod nas je toga bilo i baš tamo započinje tj počinje izlaziti na vidjelo moja borba za pravdu, moj aktivizam
otišla ja OT
Znate što mene najviše buni u svim tim silnim knjigama, kako mogu davati UNIVERZALNE RECEPTE?
Što nije dijete nešto genetski nasljedilo, kada je karakter u pitanju, nešto ima svoje, a tek je na trećem mjestu odgoj?
Svi smo mi različite ličnosti i karakteri već kao djeca, i ona "odgojna metoda" koja djeluje na jedno djete, sigurna sam da neće na drugo ili na stoto?
Ja imam još 3 sestre, i generacijski, ja i druga sestra smo bliže i isto smo odgajane (strože nego druge dvije), a imale smo drugačiju reakciju na roditeljske odgojne metode, drugčije se to na nas odrazilo kao osobe, drugačije smo se s time nosile........ono što je kod nje izazivalo bunt, mene npr. uopće nije diralo.....totalno smo različite osobe...Ona kaže da je na nju djelovalo kada su joj govorili da je zločesta, na mene nije.
A iskreno nije bila sunce, ok, možda je na taj način tražila pažnju, ali u nekim stvarima je pretjerivala...zašto je ja nisam tražila na taj način-zato što smo svi različiti čim se rodimo-i zato je ustvari glupo što su nas roditelji "isto" odgajali-ne može se primjeniti ista stvar na svu djecu
Toliko me je strah da ne postanem u svome odgoju u nekim stvarima kao moji roditelji, da se bojim da ne odem u drugu krajnost, pa tolike knjige, pa savjeti, pa ovo je OK, ovo nije, pa me peče savjest, pa se trudim biti ono što nisam, pa glumim -trudim se, a dijete to osjeti...
Što se ne bi trebala, više koncentrirati na nju kao osobu, i djelovati u skladu s njezinom osobnošću(tek ima 8mj.) kako najbolje znam?
Jer kako kaže Mordana u Hugu; biraj jedan broj-sigurno ćeš pogriješiti?
Mislim da u odgoju nema ispravnog i krivog (osim batina, psihičkog i fizičkog maltretiranja...) nikada nećemo postići savršenstvo-to ne postoji, uvijek će nam djeca nešto zamjeriti.
Ja gledam nas 4 sestre, i svaka nešto drugo zamjera roditeljima.
Ja Emanueli nekada iz dragosti kažem zloćestoćo moja mala-pa odmah imam napadj krivnje :/ to mi je užasno
U totalnom sam sttrahu, imam osjećaj kao da ću kroz njezin odgoj, cijelo vrijeme psihoanalizirati sebe?
Npr. ovo sam joj rekla jer sam nesigurna, ovo sam joj zabranila, jer nemam na kome iskaliti svoju frustraciju pa ću na njoj.... :/
Što mislite o onoj; ja sam joj mama, ne prijateljica, u kontekstu, da ima ona svojih prijateljica, a mama je tu da odgaja i daje smjernice?
Htjela sam biti, strog, ali pravedan roditelj, pun ljubavi strpljenja i dobrih savjeta, a sada imam samo SILNI STRAH KOJI ME PARALIZIRA?
Znam ljude koji su divno odgajani, iz divnih obitelji, koji su i sami bili divni, dok ih kasnije život nije pregazio i postali su doslovno monstrumi.
Mislim da nije u redu baš za sve u životu kriviti roditelje, trebamo snositi i vlastitu odgovornost za svoje postupke-pogotovo kada ovako u kasnim 30-tima sazrijemo i izanliziramo sebe, svoje roditelje, živote... 8)
Svatko tko ti bude rekao da Juul daje po jedan recept koji vrijedi za sve, nije razumio Juula. Sasvim sigurno ni isti roditelji nece bas sve metode jednako moci iskoristiti na dvoje svoje djece a kamoli razliciti roditelji na razlicitoj djeci.
Najbolje su knjige/strucnjaci koje te osnaze, usmjere i ohrabre da odaberes svoj stil i put unutar onoga sto je ok (nenasilno i dugorocno dobro za obitelj, a osobito za dijete).
ivana zg vidi se da nisi pročitala juula
kad smo vec kod recepata......
za dobro jelo, je po meni puno vaznije kakav si kuhar/kuharica.
a juul se trudi da nam osvjesti, da trebamo postati dobre kuharice i shvatimo osnovne principe uspjesnog kuhanja, te recepte mozemo prilagodavati svojoj situaciji, ili uopce stvarati nove.
svidja mi se usporedba kuhanja i roditeljstva, J. definitivno kaze da ako zelis kuhati vrhunska jela moras postati i vrhunski kuhar
vidim da nisi pročitala nijednu njegovu knjigu
ili si površno čitala
Kažem vam da sam ju pročitala prije 6-7g, to mi je bila obavezna litreatura za ispit na faxu.
Kada sam ovo komentirala nisam mislila samo na njegove knjige, niti imam išta protiv njih, dapače, meni osobno je ova pomogla da shvatim svoje djetinstvo. 8)
Ali iz nekakvog iskustva tvrdim.....ma neću ulaziti u tu polemiku, jer ćemo skrenuti s teme - možda ako ima kakav psiholog, koji je skužio što sam htjela reć, pa da objasni, jer ja samo po običaju iskompliciram i ljudi me krivo shvate
Inaće neki dan u Oprah, je netko zaključio, da nije samo najbitnije djeci, kako se mi ponašamo prema njima, već prema sebi samima.
Koliko volimo život, i koliko primjerom, a ne samo riječima svjedočimo ono što ih učimo. S kolikom to iskrenošću i veseljem živimo, koliko smo mi sami zadovoljni svojom osobom, svojim životom- i ja bi nadodala, bitno je kakav odnos imamo s drugim ljudima van familije, kakvo mišljenje oni imaju o nama i mi njima.
Po meni je to jako bitno za djetetov odgoj, jer ono uči i upija ono što vidi, a ne što mu se kaže.
A sada iči tako u detalje da anliziramo ama baš svaku djetetovu reakciju
Imam tu par mišljenja s kojima se slažem, a to su da su neki djelovi knjige malo nategnuti, mogu se shvatiti na više načina, da su ponekad ne primjenjivi, i da jednostavno takav način odgoja meni, mojoj osobnosti ne odgovara-što ne znači da nije ispravan
Ali knjiga je inače apsolutno za preporučiti, da ne bi bilo zabune!!!!!
Može samo pomoć, a neke ko mene malo zbuniti i unjeti strah i nesigurnost u neke moje odluke.
Mislite ako mi sve ovdje budemo odgajale donekle djecu po savjetima u ovoj knjizi, ili nekoj drugoj, da će oni isto reagirati ili .......?!
nece isto reagirati, jer nema istih roditelja, nema istih roditeljskih granica, nema iste djece.
napisala bih jos kako sam dozivjela njegove knjige, i u cemu mislim da je poanta, ali ne mogu sastaviti smislenu recenicu. nikad se nisam znala izraziti. :/
Evo nešto zanimljivo o Jullu i ovu knjigu ću sigurno pročitati Kako reći ne!!!
Evo ovdje je on lijepo objasni što sam ja htjela reći.
Za manje straha i više samosvijestiKNJIGE O RJEŠAVANJU PROBLEMA hrvatsko-danskog obiteljskog terapeuta"Osim ugodne klime, planina, i mentaliteta ljudi, jedan od razloga zašto volim boraviti u Hrvatskoj je što slabo razumijem hrvatski jezik i uopće ga ne govorim. Time sam automatski socijalno izdvojen, pa većinu vremena provedem sam sa sobom, u svojim mislima što mi najviše odgovara", kazao je za Nacional, Jesper Juul, danski međunarodni stručnjak za obitelj i psihoterapeut, široj populaciji najpoznatiji po bestseleru "Vaše kompetentno dijete", prevedenom na trinaest svjetskih jezika i prodanom u više od 250 tisuće primjeraka, te direktor međunarodne organizacije FamLab za edukaciju roditelje, koji je prije nekoliko mjeseci u sklopu prvog hrvatskog Festivala zdravlja u boćarskom domu u Zagrebu predstavio svoju novu knjigu pod nazivom "Znati reći ne mirne savjesti".
Poput njegovih prethodnih triju knjiga izašlih u Hrvatskoj u izdanju nakladničke kuće Pelago, i u ovoj se autor obraća prvenstveno roditeljima, ovaj puta kako bi objasnio pravo značenje i važnost korištenja negacije u odgoju djece, te razbio predrasude o riječi koja se u modernom ili demokratskom odgoju smatra nepoželjnom i previše nametljivom. Osobno ne o kojem se govori označava iskreno, mirno, jasno i glasno odbijanje nekoga, bez grižnje savjesti. To je prema Juulu uvijek prijateljski, topli odgovor koji ne znači povrjeđivanje drugih osoba već poštovanje svojih želja, odnosno kažemo nekome ne jer u tom trenutku moramo sebi i svojim potrebama, vrijednostima i granicama reći da. Za brzi dolazak njegove posljednje knjige na hrvatsko tržište koja je u Danskoj izišla tek u veljači ove godine, neizravno je zaslužna njegova supruga, rođena Zagrepčanka Suzana s kojom je Juul u braku od 1989. godine, i radi koje u Hrvatskoj provodi mnogo vremena.
Posljednje četiri godine, otkako je nakon 25 godina prestao biti ravnatelj i manager uglednog danskog Kempler Instituta Skandinavije, centra za postdiplomski studij za obiteljsku terapiju, u svojoj kući iznad Podsuseda s prekrasnim pogledom na Samoborsko gorje, provodi čak šest mjeseci godišnje. "Supruga Suzana i ja upoznali smo se 1989. godine na Maiorci gdje je ona učila španjolski, a ja pisao knjigu. U to vrijeme već sam bio oženjen s majkom svog sina Nicolaja u Danskoj, no nakon što sam se vratio s Maiorce, razveo sam se od tadašnje supruge. Došao u Zagreb gdje smo se Suzana i ja ponovo sreli, zaljubili i uskoro vjenčali na Trešnjevci", ispričao je Juul dodajući kako Suzana nikad nije namjeravala živjeti u skandinavskoj zemlji, no radi njegovog posla preselili su u Dansku koja je kako kaže za razliku od Hrvatske ravna poput palačinke. Ovaj ugledni svjetski stručnjak polovicu radnog vijeka proveo je obučavajući profesionalce, no ono što najviše voli je rad s obiteljima; roditeljima i djecom. Upravo ga je rad s problematičnom djecom u njegovim ranim dvadesetim godinama potakao da se počne baviti obiteljskom terapijom i pravilnim odgojem djece. "Kao dijete uvijek sam želio biti šumar. Do osamnaeste godine većinu vremena provodio sam u šumama rodnog gradića Ebeltofta, igrajući se i loveći ptice i vjeverice. No jednom sam pogledao preko polja i vidio četiri srne sa četiri laneta. Ta me scena toliko dirnula da više nikada nisam ubijao životinje", kazao je priznajući kako tada nije znao čine se želi baviti. U Danskoj je postojala matematička i jezična gimnazija, a budući da mu je matematika oduvijek bila apstraktna, a latinski nije uspio svladati, gimnaziju nikad nije završio. Stoga se s osamnaest godina odlučio za mornarski život. "Do višeg čina, drugog komandanta na prekooceanskom, putničkom brodu došao sam kada je na jednom putovanju, negdje u Indijskom oceanu, drugi komandant psihički obolio od previše alkohola te počeo halucinirati i ludovati. Morao sam brinuti za cijeli brod, bilo je užasno", kazao je. Poslije toga vratio se na kopno i upisao učiteljsku školu i filozofiju, te se zaposlio kao noćni čuvar u popravnom domu za djecu. "To su bile osamdesete godine, vrijeme kada se droga poput LSD-a tek počela pojavljivati u Danskoj. U domu je bilo mnogo ovisnika, problematične djece kojoj su odgajatelji krivim pristupom više odmagali nego pomagali". Tada je kaže, odlučio svoj profesionalni život posvetiti djeci s problematičnim ponašanjem, završio socijalnu psihologiju i vratio se u popravni dom ovaj puta kao psiholog. Problem u danskom popravnim domovima i ostalim takvima diljem svijeta je tvrdi, što se problematična djeca tretiraju kao zločesta djeca, a obitelj ne sudjeluje u oporavku djeteta. "Odgajatelji misle da će djeci s problematičnim ponašanjem pomoći ako ih natjeraju da završe školu, nađu posao, ožene se, kupe stan, ukratko ako ih stave u društvene okvire. Nitko ne želi upoznati tu djecu kao osobe, nitko ih ne vidi u pravom svjetlu, obiteljska povijest se ne uzima za ozbiljno, i to je najveći problemi i razlog zbog kojih u Danskoj imamo tako malo uspjeha u vraćanju problematične djece na pravi put", kazao je Juul koji je deset godina radio i sa samohranim majkama koje su u Danskoj živjele na rubu egzistencije. Juul ipak smatra da su skandinavske zemlje uvelike ispred ostalih zapadnih zemalja što se tiče odgoja djece. "Jedan od najvećih problema u današnjem odgoju djece i ujedno, jedan od čimbenika zbog kojeg danas ima daleko najviše destruktivnih ili samodestruktivnih tinejdžera i adolescenata u zapadnim, kapitalističkimzemljama je u tome što mnogi roditelji nemaju nikakvu dugoročnu ideju o tome kako djecu treba odgajati već reagiraju od sukoba do sukoba", kazao je. Stare odgojne metode po principu kazne i pohvale, koje su imale zadatak natjerati djecu da slijepo i bespogovorno poštuju autoritet roditelja i odraslih općenito, demokracija je odbacila prije pedesetak godina. Te stare metode bile su učinkovite, doduše samo izvana. "Budući da se svaki djetetov pokušaj da se ostvari kao individua u startu bilo spriječen, dijete se osjećalo ugroženo, frustrirano, ljutito, u stalnom strahu od kazne", kazao je. To je u kasnijoj dobi rezultiralo manjkom samosvijesti koja je prema njemu osnova za zdrav odnos prema sebi i drugima, čak puno važnija od samopouzdanja. Kako bi se što dalje odmakli od starog odgoja koji je većini modernih roditelja kao djeci prouzorokovao traume, te da njihova djeca ne bi morala prolaziti istu torturu, moderni roditelji često odlaze u drugu krajnost pa svu odgovornost odgoja svaljuju na dijete.
"U silnoj želji da se djeca osjećaju sigurnima i da se ne sukobljavaju s djecom roditelji im ništa im ne brane, sve im kupuju, sve dozvoljavaju, ispunjavaju sve njihove želje. Znam jednogodišnje bebe koje imaju tri para Nike tenisica!", govori Juul napominjući kako roditelji ne znaju preuzeti vodstvo već dopuštaju djeci da preuzimaju kontrolu nad njima i njihovim zajedničkim životom. "To je potpuno krivo", tvrdi Juul i dodaje: "Djeca ne žele moć, ona žele vodstvo." Sukoba se, tvrdi Juul, ne treba bojati: "Ako s djetetom imate 12 koflikta na dan, imate zdrav odnos". Ne treba bježati niti od odbijanja nekih zahtjeva djeteta. Primjerice sasvim je prihvatljivo djetetu reći "Ne želim se sada s tobom igrati, radije bi čitao novine". Upravo odgovori tipa "ja ne želim" spadaju u grupu osobnog ne o kojem govori u njegovoj posljednjoj knjizi. Istraživanja su, tvrdi, pokazala da djeca koja su sposobna mirno reći ne, u kasnije dobi kao teenejgeri slobodno i čvrsto mogu reći ne alkoholu, drogi i ostalim lošim iskušenjima u životu. Iako se bavi obiteljskom psihologijom Juul kaže kako nije lud za djecom. "Svi pretpostavljaju da obožavam djecu, što nije točno, volim ih jednako kao i odrasle. Nisam od onih koji prilaze djetetu čim ga vide poput primjerice moje žene koja ima odličan odnos s djecom. Ja sjedim po strani i oni spontano izaberu mene. Mislim da je to zato jer osjećaju da ne igram igrice. Ponašam se prema njima kao što bi se ponašao prema najboljem prijatelju", zaključio je. U svojoj tridesetogodišnjoj karijeri Juul je često radio s djecom traumatiziranom ratnim događanjima. Tako je tijekom rata u Hrvatskoj svake godine nekoliko mjeseci volontirao je po izbjegličkim kampovima u Zagrebu i Karlovcu, educirao psihoterapeute iz naše regije, jer se u to vrijeme u Hrvatskoj i Bosni nije znalo gotovo ništa o psihoobiteljskoj terapiji i radio sa traumatiziranim obiteljima. "Kada ste u to vrijeme dolazili u Hrvatsku, posebno prve tri godine kad je cijeli svijet okrenuo leđa i nitko nije činio ništa da pomogne, već ste na aerodromu mogli osjetiti zid bola u zraku. To je bilo strašno, a sve obitelji s kojima sam radio bile su u teškom stanju. Odrasli se nisu znali nositi s traumama, bili su jako zatvoreni, patili su u samoći i mraku, potiskivali bol da djeca ne vide. A djeca su bila izrazito nesretna i obavljala emocionalan posao kod kuće. Lavinu osjećaja koja je bila u obitelji, nosili su u sebi i iskazivala su na različite načine. Neki su bili agresivni i problematični u školi, neki su postali samozatajni i tihi. Nerijetko su djeca pokazivala i fizičke simptome stresa poput glavobolja i bolova u želucu", kazao je. Posebno se sjeća jednog seoskog dječaka iz Bosne kojem je strašno nedostajala zemlja s koje je morao pobjeći, a s kojom je bio vrlo povezan. "Prekrasno je pričao o svojoj zemlji, govorio je: znam da možemo živjeti negdje drugdje, ali to više nikad neće biti kao prije. Dom je dom. Nije dopuštao roditeljima da ga tješe". Tijekom razgovora s obiteljima shvatio je da hrvatske obitelji nose velike tajne, ovdje prvenstveno misleći na Blaiburg, od kojeg se mnoge nisu oporavile. "Naučile su patiti u tišini jer o tome nikad i nisu mogli govoriti", zaključio je. No Hrvatska je danas, deset godina nakon rata uvelike napredovala. To ponajprije, tvrdi dokazuju žene. "Kada sam prvi puta došao u Hrvatsku, žene uopće nisu govorile ako je u sobi bio muškarac. Danas su žene u Hrvatskoj lijepe, pametne, sposobne i pričaju kada god zažele. Problem je jedino u tome što si danas žene u Hrvatskoj između 20 i 45 godine ne mogu naći kompatibilnog muškarca jer oni nažalost nisu tako napredovali. Mislim da vaši muškarci, ako žele imati obitelj i ženu, trebaju emocionalno odrasti. Vaše žene mogu sve same, a muškarci su velika djeca s automobilima i motorima za koje se netko treba brinuti!", rekao je. Juul trenutačno osim održavanja seminara za roditelje diljem Europe, piše svoj posljednji priručnik o obitelji s teenejgerima. Hobi mu je kuhanje, posebno voli spremati talijansku hranu, a kada njegovu suprugu uhvati nostalgija sprema hrvatska jela, kako kaže, juhicu i čušpajz.
Jesper Juul na jesen i u Hrvatskoj namjerava otvoriti Europske školu za roditelje, FamLab koja će seminarima, predavanjima i savjetovanjima hrvatskim roditeljima pomoći u pravilnom i odgovarajućem odgoju. FamLab škole već nekoliko godina postoje u Danskoj, Norveškoj, Švedskoj, Austriji, Njemačkoj i Sloveniji.
"Volim biti u Hrvatskoj, moje omiljeno mjesto na svijetu je Istra gdje upravo gradimo kuću. No, priznajem da sam većinu svojih knjiga napisao malo južnije, u maloj kućici na Hvaru, u prekrasnoj, pustoj uvali Solatiša gdje Suzana i ja redovito provodimo ljeta", kazao je Juul koji je nedavno dobio hrvatsko državljanstvo. Uz smijeh dodaje kako će sigurno i umrijeti u Hrvatskoj.
Nitko ne želi upoznati tu djecu kao osobe, nitko ih ne vidi u pravom svjetlu,moderni roditelji često odlaze u drugu krajnost pa svu odgovornost odgoja svaljuju na dijete.mnogi roditelji nemaju nikakvu dugoročnu ideju o tome kako djecu treba odgajati već reagiraju od sukoba do sukoba",roditelji ne znaju preuzeti vodstvo već dopuštaju djeci da preuzimaju kontrolu nad njima i njihovim zajedničkim životom. "To je potpuno krivo", tvrdi Juul i dodaje: "Djeca ne žele moć, ona žele vodstvo." Sukoba se, tvrdi Juul, ne treba bojati: "Ako s djetetom imate 12 koflikta na dan, imate zdrav odnos". Ne treba bježati niti od odbijanja nekih zahtjeva djeteta. Primjerice sasvim je prihvatljivo djetetu reći "Ne želim se sada s tobom igrati, radije bi čitao novine". Upravo odgovori tipa "ja ne želim" spadaju u grupu osobnog ne o kojem govori u njegovoj posljednjoj knjizi. Istraživanja su, tvrdi, pokazala da djeca koja su sposobna mirno reći ne, u kasnije dobi kao teenejgeri slobodno i čvrsto mogu reći ne alkoholu, drogi i ostalim lošim iskušenjima u životu.
Eto s time se slažem
http://www.famlab.hr/index.htm
http://www.famlab.hr/onama.htmEuropsku školu za roditelje u Hrvatskoj
FamLab će do kraja 2007.g. početi sa ponudom seminara, predavanja i savjetovanja hrvatskim roditeljima koji su u potrazi, zainteresirani, nesigurni, traže nove načine i nadahnuća ili jednostavno žele iskusnu prespektivu za vlastite vrijednosti i navike.
http://www.famlab.hr/posao.htmFamLab-ovi seminari za roditelje i parove temelje se na teorijama i iskustvu danskog obiteljskog terapeuta Jespera Juula – u hrvatskoj najpoznatijeg po svojem svjetskom bestselleru «Vaše kompetentno dijete», naklada Pelago – i po još nekoliko knjiga koje će biti dostupne tijekom 2006-te. Brojni cijenjeni hrvatski i europski stručnjaci također će pridonijeti našim seminarima.
Ako ste roditelj i željeli biste primati naš bilten, molimo vas kliknite na KONTAKT i pošaljite nam svoje ime i e-mail adresu.
Ako ste profesionalac sa iskustvom u podučavanju i savjetovanju obitelji i željeli biste se pridružiti FamLab osoblju molimo vas kliknite na POSAO.
Za infromacije o FamLabu u drugim zemljama kliknite LINKOVI.
Jesper Juul (1948, Danska) poznati je obiteljski terapeut s tridesetogodišnjim iskustvom te autor nekoliko utjecajnih knjiga iz područja roditeljstva. Od 1979. do 2004. bio je ravnatelj danskog Kempler instituta Skandinavije, centra za poslijediplomsko obrazovanje. Radio je u mnogim europskim zemljama, među ostalima i u Hrvatskoj, kao volonter u radu s prognanicima i u edukaciji stručnjaka za rad s prognanima. Godine 1995. postao je počasni član hrvatskog Društva za psihološku pomoć. Od 2004. direktor je međunarodne organizacije FamLab koja se bavi obrazovanjem i savjetovanjem roditelja u nekoliko europskih zemalja.
Želite li pomoći dobrim hrvatskim roditeljima da postanu još bolji?
FamLab.hr traži profesionalce* sa najmanje 5 godina iskustva unutar svoje struke, koji bi željeli postati dijelom nove uzbudljive ponude za roditelje u Hrvatskoj.
FamLab je organizacija koju je osnovao danski obiteljski terapeut i pisac Jesper Juul, čije knjige za roditelje su također popularne i u Hrvatskoj (prva 3 naslova).
FamLab.hr ce od siječnja 2008. nuditi večernje seminare roditeljima diljem Hrvatske o svim aspektima obiteljskog života, uključujući razvod braka i ulogu djeda i bake. Svi seminari temeljiti će se na teorijama i vrijednostima koje je opisao Jesper Juul i drugi istaknuti stručnjaci koji zastupaju slične vrijednosti. Seminari neće nuditi rješenja «po receptu», nego će biti sastavljeni sa svrhom nadahnjivanja roditelja da pronađu i učvrste svog vlastitog «unutarnjeg roditelja» i razviju svoje roditeljske i obiteljske vještine u zajedničkoj razmjeni sa svojom djecom i partnerima.
U ponudi će vam biti sedam dana intenzivne obuke sa Jesperom Juulom kako bi postali službeno priznati u FamLab. International-u. Ova uvodna obuka održati će se u prosincu 2007.
Obuka će se održavati na engleskom jeziku, tako da je važno da razumijete ponešto engleskog, kao i zbog budućeg učešća u međunarodnim aktivnostima FamLab-a. FamLab je trenutno aktivan u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj te se priprema za aktivnosti u Austriji, Švicarskoj, Hrvatskoj i SAD-u, te cilja na rad u većini zemalja svijeta.
Ako vam se sviđaju roditelji i vjerujete im, ako se osjećate ugodno u radu sa grupama od 25 do 100 sudionika i ako imate optimističan te usmjeren rješenjima pristup psihologiji, željeli bismo da nam se što prije javite. Zatim ćemo vam poslati detaljniji opis uloge naših voditelja seminara, što od vas očekujemo i kakvu podršku vi možete očekivati, te prijavnicu.
*Profesionalci su: odgajatelji u vrtićima, psiholozi, posebni pedagozi, dječji psihijatri, socijalni radnici, obiteljski savjetnici i obiteljski terapeuti te druga zanimanja koja su svakodnevno povezana sa djecom i roditeljima.nadam se da vam je ovo zanimljivo, ako moderatorici zvuči kao reklama, molim ju da izbriše sporne dijelove moga posta i unaprijed se ispričavam
(Ako ćete nam pisati na engleskom, moći ćemo vam brže odgovoriti.)
Jesper Juul - jesper@kempler.dk
Ako želite primati novosti preko e-maila kliknite na NEWSLETTER
Eto cure nadam se, da sam ispravila dojam o tome da nisam pročitala Juula, jedino ga ja možda drukčije shvaćam, ne doslovno, i ne isti recept za svakoga
Ja sam kupila knjigicu i počela ju čitati i jaako mi se sviđa :D :D
Kad pročitam sigurno ću imati hrpetinu pitanja, kao i obično
ja ću si isto kupiti i nadam se naći neka dobra rješenja
e sad meni ove dvije tvoje rečenice izgledaju poprilično kontradiktorno:
Znate što mene najviše buni u svim tim silnim knjigama, kako mogu davati UNIVERZALNE RECEPTE?zbog prve sam pomislila da Juula nisi ni pročitalaEto cure nadam se, da sam ispravila dojam o tome da nisam pročitala Juula, jedino ga ja možda drukčije shvaćam, ne doslovno, i ne isti recept za svakoga
Zbog vas drage moje i opet'e sad meni ove dvije tvoje rečenice izgledaju poprilično kontradiktorno:
Znate što mene najviše buni u svim tim silnim knjigama, kako mogu davati UNIVERZALNE RECEPTE?zbog prve sam pomislila da Juula nisi ni pročitalaEto cure nadam se, da sam ispravila dojam o tome da nisam pročitala Juula, jedino ga ja možda drukčije shvaćam, ne doslovno, i ne isti recept za svakoga
Ovo kao da sam ja napisala, potpisujem u potpunosti.Danas je, možda više nego ikad prije, istina da će način na koji se ponašamo prema djeci odrediti budućnost svijeta. J.J.
Evo ja sam kupila i pročitala knjigu, i ne bih izdvojila ništa posebno nego mi se svidjela ideja tog pristupa djetetu, da ju poštujem kao osobu i tome slični savjeti. Ja sam se i instinktivno tako ponašala pa me se nije nešto jako dojmila. Ne znam kaj sam ja očekivala
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom