HPV virus

Humani papilloma virus (HPV) najčešća je spolno prenosiva bolest koja pogađa i žene i muškarce. Procjenjuje se da je oko 80% seksualno aktivnih ljudi zaraženo nekom vrstom ovog virusa. Znanstvenici su utvrdili više od 100 tipova HPV-a od čega je većina bezopasna za zdravlje.


Prenošenje

HPV se najčešće prenosi spolnim odnosom, no i direktnim kontaktom sa zaraženom kožom i sluznicom. Postoje slučajevi u kojima je zabilježena infekcija sluznice dišnog sustava i očiju, no najveće i najčešće zaraženo područje je upravo genitalno područje.

HPV se može prenijeti unatoč korištenju prezervativa kao zaštite kod muškaraca, infekcija(kondilomi) se obično javljaju oko korijena penisa.

Tvrdnju da se HPV ne prenosi isključivo penetracijom dokazuje činjenica da je pronađen i kod nekih djevojaka koje su još djevice. Također su zabilježeni i slučajevi kod kojih su promjene uzrokovane ovim virusom vidljive u usnoj šupljini pa se može zaključiti kako se HPV prenosi i oralno-genitalnim odnosom.
Manifestacija

Tipovi 16, 18, 31 i 33 dokazano uzrokuju maligne promjene na grliću maternice, zbog čega su i najopasniji. Ovi tipovi HPV-a uz maligne promjene mogu uzrokovati i izrasline, odnosno kondilome koji najčešće rastu u grozdovima, unutar rodnice i oko anusa.

Kod muškaraca se kondilomi najčešće manifestiraju na tijelu penisa, na prepuciju ili oko anusa. A mogu se pojaviti i u rektumu ili u ustima.

Ako trudnica ima kondilome postoji opasnost da HPV infekciju tijekom porođaja prenese djetetu.


Da bi se dokazalo postojanje HPV virusa potrebno je obaviti urološki ili ginekološki pregled, kao i korištenje pregleda molekularne biologije (ukoliko je potrebno). Muškarcima se za dokazivanje HPV-a uzima bris mokraćne cijevi, dok se kod žena uzima bris vrata maternice i radi se posebna pretraga na prisustvo HPV-a. Svakako, potrebno je i uraditi PAPA test koji pokazuje eventualne promjene u stanicama, te eventualno kolposkopiju.

Nalaz PAPA testa danas se označava kraticom CIN (cervikalna intraepitalna neoplazija), a postoje 3 stupnja, ovisno o jačini promjena u maternici.

* CIN1 predstavlja blagu displaziju
* CIN2 predstavlja srednju displaziju
* CIN3 tešku displaziju
* 4.stupanj je Carcinoma in situ- također spada (kao i CIN 3) u tešku displaziju, promjene zahvaćaju stanice, ali nije probijena bazalna membrana.
* Karcinom (invazivni oblik, probijena je bazalna membrana)

Liječenje

Ukoliko se maligne promjene rano uoče PAPA testom, terapija je mnogo blaža i bezbolnija - a mogućnosti razvoja raka grlića maternice su puno manje nego u slučaju kada se ove promjene detektiraju kasnije.

Kondilomi se mogu liječiti na razne načine:

* propisanim tekućim kemikalijama (Kondiloks, Imikvimod, Podofilin)
* krioterapijom (smrzavanje)
* elektrokoagulacijom (paljenje)
* ubrizgavanjem interferona u svaki kondilom (protein koji stvara imunost na virus)
* laserskim tretmanom
* kirurškim uklanjanjem

No unatoč svemu nabrojenom važno je uočiti da se HPV infekcija ne može u potpunosti izliječiti.


Cjepivo

8. lipnja 2006. tvrtka Merck je proizvela HPV cjepivo zvano Gardasil koje je odobreno u SAD-u. Studija cjepiva, provedena na ženama u prosječnoj starosti od 23 godine, pokazala je da štiti protiv infekcije HPV tipova 16 i 18, koji su zajedno odgovorni za 70 % slučajeva raka grlića maternice. Studija je pokazala da je učinkovitost 100 % u slučaju napasnih infekcija. Cjepivo ujedno štiti i protiv tipova 6 i 11, koji su odgovorni za 90 % genitalnih krasti. Centar CDC je preporučio cjepljenje i žena kojima je već dijagnosticiran HPV. U EU Gardsil je već u opticaju, dok se u Hrvatskoj očekuje sredinom 2007. pod nazivom Silgard[1].


Prevencija

Kako se kod većine ljudi HPV uopće ne manifestira, nisu ni svjesni da ga imaju, a samim time ni da ga mogu prenositi. Stoga se preporuča uporaba prezervativa, posebice u slučaju čestog mjenjanja spolnih partnera.

HPV je skoro pa neizbježna i nevidljiva poslijedica spolne aktivnosti, a iz tog razloga većina zemalja preporuča djevojkama redovite ginekološke preglede (PAPA test) - kako bi se na vrijeme moglo detektirati eventualno postojanje HPV virusa, kao i drugih spolno prenosivih bolesti.



Važno je napomenuti da po najnovijim saznanjima[nedostaje izvor] čak niti uporaba kondoma ne štiti od prijenosa nekih od najriskantnijih tipova HPV-a koji uzrokuju rak grlića maternice. Jako je bitno da osoba koja sazna da ima jedan od tih tipova obavijesti partnere s kojima je spavala (čak i uz uporabu kondoma) kako bi se spriječila epidemija ove bolesti.



HPV infekcija ne može se u potpunosti izliječiti i kondilomi često ponovno izbijaju.

Žena koja ima kondilome, ili čiji partner ima ovu infekciju, trebala bi napraviti PAPA-test minimalno jednom godišnje radi kontrole stanica cerviksa. Ljudima se često savjetuje da izbjegavaju spolne kontakte kad su kondilomi vidljivi.

No, budući da se može se prenijeti čak i ako osoba nema kondilome, ostaje opasnost da se zarazi spolni partner. Da bi se kratkotrajno spriječilo ponovno izbijanje kondiloma, treba koristiti kondome ili femidome 12 tjedana nakon što se okonča terapija, ali to nije potpuna zaštitu budući da ne može uvijek prekriti cijelo zahvaćeno područje.

Liječenje je dugotrajno, psihofizički teško i skupo, a potpuno izlječenje za sad ne postoji. Ukoliko se rano uoče rutinskim PAPA-testom maligne promjene - terapija je mnogo bezbolnija i smanjuje se šansa nastanka raka grlića maternice, koji može u kasnijim stadijima metastazirati i skriviti smrt. Preporučljivo je svakoj ženi da napravi PAPA-test ! jednom godišnje.


izvori: wikipedija i http://www.edusex.org