kod mojih curka će razlika biti dvije godine i nešt sitno.

što se tiće druge trudnoće, mogu reći da mi prolazi zapravo lakše nego prva (u prvoj sam na početku imala krvarenja, a na kraju povišen tlak).

kad sam ostala trudna Petra je imala negdje 18 mjeseci. voljela se puno nosati (još uvijek voli) i ja sam ju nosila sa time da kako je trbuh rastao (a i ona) sam se s njom mogla tu i tamo dogovoriti. ako bi išli u frižider ponešto rekla sam joj da mi mora pomoći nositi (a ne da ja nju nosim+rajnglu juhe), kad smo bile vani nosila sam je do nekog dogovorenog stupa pa bi ona hodala pa opet do nekog stupa itd. sad kad smo vani (10tak dana do termina) još uvijek je ponesem na nekim problematičnim dionicama ali inače hoda držeći me za ruku.
najveći mi je problem kad smo vani pa se prema nekam zatrči, a meni treba 100godina da ju stignem. srećom u parku ima i drugih mama koje su je počele loviti

kako sam ostala trudna, zapravo sam Petru i ispisala iz jaslica i ja je čuvam. upisivala ju nisam niti za ovu sezonu.

kako će nam biti kad dođe beba, ne znam.
ja, možda nadobudno, mislim da ću sve već nekako stići. MM mi sposla dolazi oko 6, 7 sati i tek tada može uskočiti.
stvarno vjerujem da će nekako ići. malo sam se sad počela brinuti jer zapravo svi oko mene me pitaju 'kako sam ja to zamislila?'
e da, i Petra ciki, i kroz cijelu trudnoću, a i sigurna sam kad beba dođe. tako da imam osjećaj da ću pola dana provesti ležeći na trosjedu (zato smo i kupili novi ) sa curama koje se pentraju po meni

ne mogu si zamisliti da Petra ne bude doma na neko vrijeme (ne mislim pri tome na koji sat kad je vani sa mm). trenutno mi teško pada i pomisao da nećemo biti zajedno nekoliko dana kad ću biti u rodilištu