Sestra mi je 30.05.2004. u nedjelju rodila sina teškog 3450g i 51cm dugog :D . Rodila je na carski rez i zbog toga prvi dan nije dojila. Drugi dan ga je pokušala dojiti, ali on se ponašao kao hoću pa neću, onda bi se uzrujao pa udri u plač i sve tako redom. Pedijatrica, odnosno pedijatrice, prvi dan jedna, drugi dan druga su rekle da je savršeno zdrava beba. Prva dva dana je isključivo hranjen na bočicu. Sestre su se i s tim mučile, ali bi ipak posisao sasvim dovoljno. Treći dan je nekih 10-ak minuta dojio i to je bilo sve, što se dojenja tiče, četvrti dan mu je ona davala na bočicu izdojeno mlijeko i sve bi pojeo. Inače, na kilaži ne gubi, čak je i dobio 20 g.
Na svu sreću izajanje joj dobro ide i ima mlijeka, ali ipak bi ga htjela dojiti, a on neće pa neće![]()
Što se tiče informiranosti, pročitala je svu moguću literaturu vezanu za dojenje, sestre u dubrovačkom rodilištu su stvarno bile divne i trudile se maksimalno, čak sam joj i ja pomagala (ipak imam 20 mjesečni staž uspješnog dojenja :wink: ), ima podršku u svakom smislu od strane cijele obitelji i prijatelja pa opet malac neće pa neće.
Zanima me dali se nekoj od vas već tako nešto dogodilo i kako ste to, uspješno nadam se, riješile![]()
Pored sve statistike i "treba ovako, treba onako" mislim da je ipak stvarna priča s happy endom najveća utjeha!