Život prije i sada

[nikazd]

Što mislite o ovom?????


Za sve ljude koji su rodjeni
> >> i prezivjeli>
> >>
> >>
> >> 1950-te, 60-te & 70-te !!>
> >>
> >> Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke, kad
> >> ih je boljela glava, pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i
> >> radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na
> dijabetis.>>
> >>
> >> U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od
> >> domasaja djece" na bocicama sa lijekovima, vratima i ormarima.
> >> Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e i pisali smo
> >> se u krevet.>>
> >>
> >> Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i
> >> nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na
rolama.
> >>
> >> Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje baste a ne iz flasica
> >> kupljenih u supermarketu. Dijelili smo flasicu Kole sa nasim
> prijateljima
> >> i
> >> NIKO
> >> nije umro zbog toga
> >>>>
> >> Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli hljeb i pravi puter, pili kole
> >> koje su i tada bile pune secera ali nismo bili debeli
> >> zato sto smo se
> >> STALNO IGRALI NAPOLJU
> >>
> >> Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne
> >> upale svjetla na ulici,
> >> zmurke, pale i klisa, klikera, partizana i nijemaca, kauboja i
> >> indijanaca, zaloga i svega ostalog sto je samo djecija masta bila u
> >> stanju da smisli,
> >>
> >> Nerijetko, niko nije mogao da nas nadje po cijeli dan.
> >>
> >> I nikad nije bilo problema...
> >>
> >> Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma,
> >> spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice.
> >> Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
> >> naucili smo kako da rijesimo problem>
> >>
> >> Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom
u
>
> >> skoli.
> >> Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali
> >> skolskog psihologa i usmjerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole.
> >>
> >> Nama nisu prodavali drogu ispred skole...>
> >>
> >> Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
> >> nikakve video igrice,
> >> nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva),
> >> nismo imali video rekordere, surround sound, celularne telefone,
> >> kompjutere, Internet, chat rooms.......
> >>
> >> MI SMO IMALI PRIJATELJE
> >> I MI SMO ISLI NAPOLJE
> >> DA SE DRUZIMO S NJIMA !>>
> >>
> >> Padali smo sa drveca, znali se posjeci na staklo, slomiti zub, nogu
> >> ili ruku , ali
> >> nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga>>
> >>
> >> Igrali smo se la lukovima i strijelama, pravili katapulte i bacali
> >> petarde za Novu Godinu i sve smo to prezivjeli bez posljedica!>
> >>
> >> Isli smo biciklom ili pjeske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata
> >> ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo
zajedno!>>
> >>
> >> Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju
> da
> >> nas izvuku.
> >> U stvari, bili su cesto stroziji nego sam zakon!>
> >>
> >> Mi nismo provodili jedan vikend sa mamom a jedan sa tatom. Mi smo
> >> imali jednu kucu i jednu porodicu.
> >>
> >> Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji
> >> covjecanstva
> >>
> >> Nase generacije su proizvele najbolje izumitelje
> >> i naucnike do danas.
> >> Imali smo slobodu, pravo na greske, uspjeh i odgovornost.
> >> I naucili smo da zivimo s tim !
> >>
> >> I ti pripadas toj generaciji?
> >>
> >> CESTITAM!
> >>
> >> MOZDA CES ZELJETI DA PODIJELIS OVO SA OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE
> DA
> >> ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO STO SU ADVOKATI, DRZAVE I VLADE
> >> POCELI DA ODREDJUJU KAKO TREBA DA SE ZIVI !
> >>
> Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj djeci da vide kako su
> >> njihovi roditelji odrastali
> >> Da bi ste lakse citali, ovaj mail je napisan
> >> VELIKIM SLOVIMA !!
> >>
> >> Pozdrav generaciji.
> >> ZIVJELI !!!
>

[Amalthea]

Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na
rolama.

Kao sudionica Rodinog projekta "Sigurno u autosjedalici", ovaj dio mi je jedino upao u oko...

[Amalthea]

Igrali smo se la lukovima i strijelama, pravili katapulte i bacali petarde za Novu Godinu i sve smo to prezivjeli bez posljedica!

Uf. I ovo.
Moj je razredni prijatelj u 5. razredu izgubio oko zbog ispaljene strelice iz luka, a prijatelj moje susjede palac od petarde.

[Zdenka2]

Ja mislim da ima nedvojbenih prednosti u načinu kako smo mi bili odgajani, ali ima ih i na strani naše djece. Činjenica je da smo mi bili slobodniji i živjeli u ljepšem, sporijem i manje zagađenom svijetu. Mogli smo sami ići van, bez straha od auta ili ne znam čega. Dođe mi muka kad pomislim na to da ja obavezno pratim mog šestogodišnjeg sina kamo god on ide, dok sam ja u toj dobi već išla sama na igru sa sestrama i prijateljima. Ali, mislim da i moj sin ima čarobno djetinjstvo. Nastojim da ne živi ispod staklenog zvona kao veliki broj današnje djece i ne "denfam" ga više nego što je neophodno.

[ovca_i_janjad]

I da, prije 50 godina je dobar odgoj bio kajšem po leđima, pa se danas ipak smatra da je tako malčice previše... O bezbrojnim zlostavljanjima, matretiranjima, teškom radu, obavezi bezpogovorne poslušnosti djeca koja su ih proživjela ne usude se nikada ništa reći. Baš zbog ovakvih romantiziranih prikaza dječjeg života. Naravno, ta su djeca postala odrasli ljudi.
Ako želite detaljnjije priče, znam ih na pretek, ali ne znam imamo li želuca za njih.

[sis]

Neki dijelovi teksta nude opravdanje za određena ponašanja, a neki su romansirana verzija tadašnjeg načina života.
Niti su sve mame pušile, niti su djeca pila Coca colu (i ine druge cole) niti se danas sva djeca drogiraju. Uvijek je bilo i bit će ovakvih i onakvih.
Da je danas drukčije (a meni se čini i teže) odgajati djecu - jest. Da su djeca više izložena svemu i svačemu - jesu. Ali baš idealizirati situaciju u kojoj bi djeca bila cijeli dan na ulici? Roditelji su odgovorni za svoju djecu- i nekad i sad.

[Mamita]

sad bi moj frend s faxa rekao: e jebiga nije bilo milka čokolada.

[Mamita]

aaaa
hahahahahahahahahahahahahahhahah

[tanja_b]

Mislim da je baš o ovom tekstu već bilo diskusije na forumu.