Klasika! Permisivnost dovodi do neodgojenog i neodgovornog čovjeka. Mora se znati tko je gazda. Djecu treba pratiti i primijeniti metode koje funkcioniraju. Treba im uliti strahopoštovanje.
Ajoj...
 |
|||
|
|
|||
Klasika! Permisivnost dovodi do neodgojenog i neodgovornog čovjeka. Mora se znati tko je gazda. Djecu treba pratiti i primijeniti metode koje funkcioniraju. Treba im uliti strahopoštovanje.
Ajoj...
I ja sam studirala davno, nisam mlada mama, kao što bi datumi rođenja moje djece možda mogli sugerirati.Hana_Sara prvotno napisa
znas ti kad sam ja studirala. literatura koju sam procitala nije ostavila toliki utisak na mene, vise je to ucinila djecja psihologica koju imamo u obitelji te razgovor sa ostalim roditeljima dok sam isla na trudnicke tecajeve itd... kao sto rekoh, bilo je puno faktora, a o nekima i ne bi pisala po netu
.
No u svojim si se postovima (barem onim prvima) pozvala na svoju diplomu i na bogato iskustvo u odgoju, a citirani odlomak
me naveo da pomislim da je u tim pedagoškim predavanjima bilo autora koji potvrđuju tvoje tvrdnje, što me čisto profesionalno zaintrigiralo (iako ne radim u nastavi).ne ali sam se naslusala dosta pedagoskih predavanja do svoje profesorske diplome...
Nemoj se ljutiti, ne želim se uplitati u tvoje vjerske osjećaje, no Biblija nije pedagoški priručnik, kao što nije ni medicinski (iako, recimo, u Hr postoji liječnik koji tvrdi da jest). I da, batina je izašla iz raja, zato se to mjesto sad i zove raj.
djeca su LJUDI.
po cemu nije dozvoljeno udariti mamu, tatu, supruga, suprugu, prijatelja, prolaznika na cesti, saborskog zastupnika koji vam ide na zivce, .....a dijete da?
to je krucijalno pitanje?
sve ovo razgovaranje o "discipliniranjima" ovim i onim, metodama ovakvima i onakvima je drugorazedno.
ninet mislim da pogadas vrlo blizu sride.
radi se i o moci (imenica) i moci (glagol).
virgo na tvoje pitanje da li je bolje dobiti packu ili 220 V, ja bih odgovorila.:
nijedno. postoje i treci putevi.
Potpisujem! Jako si lijepo objasnila.djeca su LJUDI.
po cemu nije dozvoljeno udariti mamu, tatu, supruga, suprugu, prijatelja, prolaznika na cesti, saborskog zastupnika koji vam ide na zivce, .....a dijete da?
to je krucijalno pitanje?
sve ovo razgovaranje o "discipliniranjima" ovim i onim, metodama ovakvima i onakvima je drugorazedno.
ninet mislim da pogadas vrlo blizu sride.
radi se i o moci (imenica) i moci (glagol).
virgo na tvoje pitanje da li je bolje dobiti packu ili 220 V, ja bih odgovorila.:
nijedno. postoje i treci putevi.
Uopce nisam htjela otvarati ovaj topic od kad ga je Luna nacela, jer me samo toliko nasekira cak i pomisao da netko moze na neki sebi razumljiv nacin opravdati batine, izgledale one: malo po peleni, ili one koje ostavljaju modrice (uhhh...)
No, evo, kako se samo mnoze stranice, znatizelja mi nije dala mira.
I eto ti Hane Sare
U svakom slucaju vjerujem kako ti nije lako biti majkom cetvero djece i vjerujem da rijetko pronalazis nacina da izadjes s njima na kraj.
Kada bi takve udarce opravdala s tog aspekta - s aspekta ljudske slabosti, kojoj svatko podlegne tu i tamo, s aspekta umora... neznamnijacegasvene, mozda bi bila drukcije shvacena. Ali kada pokusavas batinu opravdati iz nekih predavanja (koja se uvijek mogu krivo shvatiti ako nisu napisana u knjizi), iz svog iskustva samo zato sto si majka cetvero djece, iz toga sto radis u takvoj profesiji, jednostavno mislim da nitko (barem na ovom forumu) ne moze prihvatiti kao zdravozagotovo cinjenicu.
Meni je prvo upao u oko primjer tvoje dvoje djece, od kojih svako dijete reagira na razliciti nacin. Da si procitala J.Juula: Vase kompetentno dijete (gdje ces najbolje vidjeti napismeno zasto nije preporucljivo batinama rjesavati stvari) znala bi zasto je jedno od njih pokorno, a jedno nemoguce. Tvoja djeca suradjuju s tobom, i svako (s obzirom na svoj karakter) tu svoju suradnju drukcije prikazuje. Tvoja malena kao zensko dijete, a s obzirom na inpute koje dobiva od tebe postaje autodestruktivna (sto je kako Juul kaze) tipicno za zensku djecu. Tvoj maleni si postaje nasilan, karakteristicno za mnogu musku djecu u istim situacijama. Djeca su ti upravo onakva kakvim ih ti kreiras, samo sto to ne vidis, i mislis da kod malenog jednostavno djeluju samo batine, a ne vidis dalje kako ce te batine utjecati na njegov psihicki razvoj, na njegov dozivljaj obitelji, a ne svijeta, sto kazes da mora saznati kako svijet nije tako sjajan.
Vjerojatno nitko tu ne bi toliko bio protiv batina da ne gledamo dalje od sadasnjosti, dalje u izgradnju nase djece kao osoba. To hoce li on tebe poslusati sada ili nece postaje minorno i beznacajno u nasoj roditeljskoj zadaci izgraditi nasu djecu kao osobe koje su sposobne voljeti, ali i nauciti prihvacati ljubav.
Necu ni citat sto sam napisala jer je jednostavno izaslo iz mene (a i predugacko je), pa ako se negdje moze citat izmedju redaka, molim (posebno Hanu Saru jer se veci dio posta na nju odnosio) da ne uzima za zlo.
priznajem da dalje nisam citala, to je iz razloga sto ne mogu citati post osobe koja ima iskrivljenu percepciju. uspredba koja je navedena bila bi u realnom svijetu opravdana da zivimo u mracnom dijelu proslosti kada je svijetom vladala inkvizicija i kada su ljudi kaznjavani batinama. danas ne postojii sudac koji ce odrasloj osobi koja je prekrsila zakon dosuditi javno bicevanje. ako suci ne primjenjuju agresiju kao kaznu (a i zatvor, kao najteza sankcija, ima prvenstveno rehabilitacijsku funkciju), ne vidim zasto bi onda i roditelji kao "jedini izvrsni suci" pribjegavaili fizickom nacinu kaznjavanja. ako nista drugo, time taj roditelj postaje spomenuta odrasla osoba za koju vrijede zakoni.ali molim vas lijepo, generalizirati da ni jedno djete nikad nije zasluzilo po guzici, to vec granici s idiotarijama. ako zelite povlaciti paralele: nisu ni svi ljudi isti. svi smo u nacelu "dobri", ali neki stvarno krse pravila i prekoracuju granice, a dok za odrasle postoji zakon, za djecu smo mi apsolutno jedini izvrsni suci.
nasilje je nasilje!!
peace!
Da, stvarno, dijete od 4 god stvarno može razumjeti da ti to radiš radi njihovog interesa
Nemoj krivo shvatiti, ali zar nije i onaj svećenik koji je seksulano zlostavljao djevojčice prije par godina proglašen nevin jer se na njima ništa nije vidjelo, normalno su dalje išle u školu...!!!!!!!ps- po americkom zakonu, discipliniranje djeteta spankingom je legalno, dok god se ne ostavljaju nikakve modrice itd
i zato se to sad i zove rajbtw, kao što jednom reče branka1:
batina je iz raja izašla.
i nikad se više nije tamo vratila
a neko dijete ima osjetljiviju kozu, a neko ne...daj molim te!ps- po americkom zakonu, discipliniranje djeteta spankingom je legalno, dok god se ne ostavljaju nikakve modrice
u hrvatskom kaznenom zakonu ima nesto sto se zove KAZNENA DJELA PROTIV ŽIVOTA I TIJELA i u sklopu njih tjelesa ozljeda (cl.98 ), teska tjelesna ozljeda (cl.99) i privilegirani oblici tog kd (cl.100-101)
koliko vidim, zivis u rh, pa prema tome trebas se pridrzavati TOG zakona
ipak sam se prisilila i procitala ostatak i vidim da zivis u americi. no to ne mijenja nista. osim onog dijela u kojem pise "koliko vidim, zivis u rh, pa prema tome trebas se pridrzavati TOG zakona". treba pisat "mi".
evo samo da se kratko osvrnem..inace ne komentiram na forumu ali zato vise nego redovito pratim i citam...pa vas sve i pozdravljam ovim putem,ogotovi lunu rocco i ms. ivy,da se netko ne naljuti cure,redovito odvaljujem na vase postove....
slaba sam u quotanju pa cu direktno komentirati prema sjecanju...
dakle hana_sara,ne znam iz kojeg razloga ti mislis da je kod malog djeteta nesto tipa udarac PUNO efektivnije...
i zasto mislis da je dijete to zaboravilo samo zati sto TI smatras da je oprosteno...njemu, a da li je tebi....
kao sto je netko vec naveo,djeca su itekako osobe,kao i odrasli..
pa bi me sad zanimalo da li bi po toj logici jednom muzu isto tako bilo lakse i efektivnije udariti zenu kad mu se ne dopada ono sto radi samo zato jer je jaci,vec i bas mu se sad ne razgovara...
ja nisam bome niti pedagog niti psiholog,ali sam i sama bila nekada dijete,nikada posebno problematicno..zapravo sto je uopce problematicno,i vodila sam rat i sa mamom i tatom jer ne samo da nikada ne bi objasnili zato su me pljusnuli nego su uporno i sve zabranjivali bez ikakvog objasnjenja...
a tih se stvari zivo sjecam,iako sam daleko od jednog djeteta..
u jednom trenutku moja mama se trudila uspostaviti frendovski odnos sa mnom i gle cuda,odjednom joj je uspjelo...
i od tada telefoniram s njom satima,jer sam u stranoj zemlji trenutno,sopingiram,razgovaram,tracam malo svog dragog oca
ne moram niti reci da je ona i dalje autoritet za mene,u smislu iskustva i podrske...i od tada i ona mene dozivljava kao svoju podrsku,dakle strah od gubitka nekakvog autoriteta je zapravo bio problem moje mame,koja j e svoje vlastite strahove projicirala upravo na mene,da bi sama dosla do zakljucka da glumiti policajca moze samo rezultirati time da jednog dana kad se od nje odvojim sa mnom nece imati apsolutno nikakav odnos,kao sto ga nema moj otac na primjer iz istih razloga-on je naime vec kad sam postala punoljetna jos uvijek ponavljao kako ce mi "opaliti pljusku" i slicno...
dakle meni i dalje nije jasno zasto mislis da je odgoj bez batina permisivan odgoj..po meni to jedno s drugim veze nema..
djetetu se mogu postaviti granice i bez udaraca,jer granice postoje,a permisivnost je kako sam ja to dozivjela gubitak potpune kontrole nad djetetovim ponasanjem,sto se meni cini kao i nedostatak odgoja samog po sebi...nek me netko ispravi ako grijesim...
ovaj americki zakon necu niti komentirati,ako je pljuska supruzi zlostavljanje onda je i sa djecom jednako,uostalom amerika nije bas neki uzor sto se tice bilo cega,a pogotovo ne zakona...slucajno studiram pravo pa su mi mnogi medunarodni zakoni osim njemackog dobro poznati...
i samo za kraj jer sam oduljila,upravo iz gore navedenih razloga cu svaki puta kad izgubim zivce sa svojim djetetom stoput promisliti...
ne po guzi!!!
Of kors da postoje i pišu u literaturi, a i postoje oni koji ih uspiju provesti. Ali to je sve rješavanje jednadžbi s različitim rubnim uvjetima. Ne postoje 2 iste majke ni 2 ista djeteta. No sad..baš mi je lijepo...malene su očito dostigle stupanj zrelosti na kojem mogu doprijeti do njih, osobito Leonarda, a nju slijedi malena, pa ću to nazvati prosvijetljenjem treće puta. (sad iz praznovjerja držim roge pozadi da se ne ureknem samohvalom)
No eto, off topica radi.. meni, npr, čim pomislim kako bi bio bed da se sad dogodi zastoj tramvaja..on se sad i dogodi. Kad paušalno pomislim na konferenciji na kojoj sam bila jedina žena..kako bi bilo smiješno da mi puknu hlače..eto..puknule su mi duž cijelog gluteusa maximusa usred izlaganja, kad sam se sagnula po posrnuli papir... kad pomislim kako auto dobro ide..rikne sklop osigurača usred gorskog kotara..odemo na jedrilicu...pokazivač goriva lažno pokazuje pola rezervoara..koji je ustavri prazan..rikne motor bajbota a i vjetar (maestral koj iinače puše uredno i redovito od 11-18) kolabira u trenutku... Nekima se to ne dogodi za cijelog života, nekima možda i češće...pa ne razumiju genezu mojih životnih problema u nekim ovim ili inim epizodama.
Virgo30, pa to je Murphyjev zakon na djelu! Voli te, kako vidim, jako taj Murphy.
Evo sad sam tek naišla na ovu temu koja je sudionicima očito već dobro poznata dulje vrijeme, pročitala zadnji post od Virgo30, prokomentirala jer mi je bio duhovit, pa tek onda krenula čitati otpočetka da vidim o čemu se radi, i onda naletila na "rafalnu paljbu" nakon prvog posta od Hane-Sare. Odmah požalila kao što i inače požalim kad se ljudi ružno razgovaraju. Jer, kao "neovisnom promatraču" ta mi je paljba izgledala ničim zaslužena. Hana-Sara je samo iznijela svoje mišljenje i iskustvo, na što je uostalom i bila pozvana, kao i ostali sudionici rasprave. No ono se eto razlikovalo od očekivanog, pa je većina odgovora koja je uslijedila nažalost bila... ružna.
Ako vas mogu podsjetiti što je Luna Rocco napisala kad je otvorila temu:
Pa ipak, niti autorica teme nije bila spremna na različito mišljenje koje je zatražila, a niti ostali sudionici.Namjerno ne stavljam ovaj topic na AP, jer znam da bi tamo svi odgovori bili isti.
...
osobno ne vidim razliku između udaranja djetetom u zid i laganog udarca po guzi.
...
No, ipak su u većini oni koji, iako se zgražavaju nad nasiljem, odobravaju(lagane) udarce po guzi ili prstićima, štoviše, smatraju ih poželjnom odgojnom metodom.
Što mislite o tome? Spadate li u tu skupinu? Ako spadate, kako biste argumentirali takvu vrstu odgoja?
Šteta.
A da se ipak prebaci na AP?
Hana-Sara je iznijela i malo više od toga. Da citiram uvrede i provokacije?
No, imaš pravo u jednom - Luna Rocco je vjerojatno dobila odgovor na svoje pitanje.
Tek sad ovo čitam. I ja sam podrobno pročitala VKD i ne bih rekla da bi JJ baš tako paušalno interpretirao naslijepo....a bez da vidi i kontaktira na licu mjesta tu djecu, njihove temperamente i okolnosti odrastanja.
Kad se kaze "batinama odgajaju nesigurni ljudi bez kojekakvih pozitivnih karakteristika" to se onda prostoprošireno proširuje na one koji batinjaju bez milosti kao najgorja kategorija, na one koji odgajaju batinama, kao malo manja, ali nikako dobra kategorija i one koje povremeno tako reagiraju jer u svojim okvirima ne vide drugo rješenje i čak ne vide batine kao discipliniranje i ne kao odgoj nego povremeno na grublji način izrečeno: NE!..kao treća kategorija. Neka ja samu sebe svrstam u ovu treću kategoriju...pa i meni nije svejedno kad ljudi čije pisanje ovdje iznimno cijenim proglašavaju i mene nesigurnom, s nedostatkom pozitivnog autoriteta, i s pregrštom umora, nervoze, straha, frustracija. Tako da razumijem zašto se netko u većoj ili manjoj mjeri ovdje može osjetiti povrijeđenim, ozlojeđenim ili nemoćnim i prisiljen je reagirati defenzivno i pomalo uvredljivo..kad je već nesiguran, frustriran i bla bla...
Na ovim postovima izgleda (ne kažem da je netko to rekao..ali "čuje se" šnjof), kao da mi roditelji koji smo priznali "fizičke intervencije" to činimo svakodnevno, žestoko, s guštom jer znamo da smo pravični u iskrivljenom smislu pravde i skoro pa uživamo u našoj moći nad nemoćnima ..jer TO možemo (kao što je uživao Clinton i tako to lukavo formulirao jer su mu PR-ovi tako savjetovali). Jedna stara nona koju znam jednom mi je rekla...(dakle krajem 19 i početkom 20 stoljeća batine su stavrno bile odgojna metoda)..kad mater tuče..z jenon rukon tuče..z drugon rukon plače...
Ja se, naravno, nisam dala uvrijediti, jer znam da su te natuknice pisane u dobroj namjeri..namjeri edukacije. S njima se i u većoj mjeri slažem. Ne slažem se sa 100%-tnom polarizacijom i zato pišem 50 reply-eva, jer ljudi nisu konfekcija. Ali opet tu polarizaciju shvaćam jer je ipak ovo udruga i forum roditelja koji ima prosvjetiteljsku ulogu, visok moralni i ljudski standard i samim time važnija od sadržaja mojih postova i objašnjenja.
Ono što mene dan danas muči je što djeca uz milijun institucija, udruga, akcija i inicijativa za zaštitu djece, nemaju zakonsku zaštitu kad je u pitanju obiteljsko nasilje u smislu fizičkog kažnjavanja djeteta. Misilm da bi neki dežurni policajac umro od smijeha kad bi ga nazvalo neko dijete koje treba pomoć jer dobiva batina od roditelja. Općeprihvaćeno je roditeljsko pravo na primjenu fizičke sile. Da istim tim riječima zatraži pomoć policije žena koju maltretira muž, situacija bi se odmah puno ozbiljnije shvatila.
Želim time reći da smatram da dijete bilo koje dobi ima puno pravo na poštovanje i dostojanstvo, te da se prema njemu treba ponašati kao ravnopravnoj osobi bez obzira na dob. Ako dijete ne surađuje prema očekivanjima roditelja, možda roditelj nema realna očekivanja u skladu s dobi djeteta.
Neću sad nikoga citirati, ali mislim da su batine - batine, bilo po guzi, bilo po prstima, bilo to letvom po glavi.
Recimo, netko opravdava batine kad razgovor i druge mirovne misije nisu polučile rezultata. Uslijedile su batine "po guzi". Što kad ni to nema rezultata pa se situacija ponovi? Više po guzi?, Jače po guzi? Gdje je tu kraj?????
Svoje sam misljenje vec izrazila, a i slazem se sa dosta pozitivnih majki, jer svako negativno reagiranje na ponasanje "malih ljudi" u meni budi los osjecaj. Ali zato nema zadovoljnije osobe kad moje dijete nesto ucini negativno (ili nesto sto je protiv nasih kucnih pravila)i ja reagiram kao pravi UCITELJ (jer se prvo zapitam u sebi: Sto moje dijete moze nauciti iz ovog) i smireno ga upitam dali zna sto je mogao umjesto toga uciniti? Odmah u njemu probudim radoznalost, i znam da ako sam odluci sto je bolje da ga s ovim ucim za citav zivot da sam razmislja svojom glavom i rijesava probleme. Ako se on bolje osjeca, tada ce bolje i napraviti. Bilo kakvo sramocenje, ponizavanje ili nedaj Boze pokazivanje nekog gospodarenja nad svojim djetetom, ce samo u njemu pobuditi prkos, ili tko zna sto ne jos. I najvise sto ce zapamtiti je mene i moju ljutnju, a ne ono sto je trebao nauciti iz iskustva.
O da i da ne zaboravim: Koga je to Isus tukao? Mislite li da bi se on slozio s tim da je siba izasla iz raja?
zadnji put kad sam provjerila, Isus NIJE imao djece. ali sam sigurna da je negdje rekao da djeca postuju svoje starije. i da, posto je ova recenica iz starog zavjeta, a Isus je dosta toga iz starog zavjeta promijenio, sve sto je trebao reci je da se s time ne slaze. no, nije nista rekao po tom pitanju
btw evo mjesta u Bibliji gdje se vrlo jasno govori o tome:
Prov 13:24: "He that spareth his rod hateth his son: but he that loveth him chasteneth him betimes (diligently)."
Prov 19:18: "Chasten thy son while there is hope, and let not thy soul spare for his crying."
Prov 22:15: "Foolishness is bound in the heart of a child; but the rod of correction shall drive it far from him."
Prov 23:13: "Withhold not correction from the child: for if thou beatest him with the rod, he shall not die."
Prov 23:14: "Thou shalt beat him with the rod, and shalt deliver his soul from hell (Shoel)."
Prov 29:15: "The rod and reproof give wisdom: but a child left to himself bringeth his mother to shame.
puno je to nauke i tesko da se Isus s ni jednim od ovih dijelova nije sreo
to je upravo i moja poanta i u biti jedini razlog sto sam usla u ovu debatu. jer mi nije ok da ljudi ne postuju drukcija misljenja i drukcije nacine. kao da je svijet postao tako divno mjesto da je ovim mamama spanking jos jedino preostalo zlo, i kad se to rijesi, svi sretniEvo sad sam tek naišla na ovu temu koja je sudionicima očito već dobro poznata dulje vrijeme, pročitala zadnji post od Virgo30, prokomentirala jer mi je bio duhovit, pa tek onda krenula čitati otpočetka da vidim o čemu se radi, i onda naletila na "rafalnu paljbu" nakon prvog posta od Hane-Sare. Odmah požalila kao što i inače požalim kad se ljudi ružno razgovaraju. Jer, kao "neovisnom promatraču" ta mi je paljba izgledala ničim zaslužena. Hana-Sara je samo iznijela svoje mišljenje i iskustvo, na što je uostalom i bila pozvana, kao i ostali sudionici rasprave. No ono se eto razlikovalo od očekivanog, pa je većina odgovora koja je uslijedila nažalost bila... ružna.
Ako vas mogu podsjetiti što je Luna Rocco napisala kad je otvorila temu:
Pa ipak, niti autorica teme nije bila spremna na različito mišljenje koje je zatražila, a niti ostali sudionici.Namjerno ne stavljam ovaj topic na AP, jer znam da bi tamo svi odgovori bili isti.
...
osobno ne vidim razliku između udaranja djetetom u zid i laganog udarca po guzi.
...
No, ipak su u većini oni koji, iako se zgražavaju nad nasiljem, odobravaju(lagane) udarce po guzi ili prstićima, štoviše, smatraju ih poželjnom odgojnom metodom.
Što mislite o tome? Spadate li u tu skupinu? Ako spadate, kako biste argumentirali takvu vrstu odgoja?
Šteta.
A da se ipak prebaci na AP?
i kako onda mozes svjesno nanositi drugome bol i patnju?veliki sam vjernik
sta je jos isus rekao o oprastanju kad ga se pitalo koliko puta treba oprostiti? rekao je oprosti 77 puta 7. pa racunaj.
e ovo su tek gluposti prve klase. moja djeca pokazuju ove karakteristike od rodenja, dakle puno prije nego sam ih pocela disciplinirati. ja sam samo rekla da sam te njihove karaktere primijetila te sukladno s tim im drukcije i pristupam, malom dam duze vremena da se skulira, s curicom sam ektra njezna itd... to sto vi apsolutno sve povezujete s tim sto ja nisam protiv batina, to je ovdje najvise zabrinjavajuca stvar. :/
nazalost sam upravo ovo sto ovdje opisujes dozivjela s nekim ljudima. i to je veliki razlog sto sam odlucila odgajati djecu na nacin suprotan permisivnosti.Klasika! Permisivnost dovodi do neodgojenog i neodgovornog čovjeka. Mora se znati tko je gazda. Djecu treba pratiti i primijeniti metode koje funkcioniraju. Treba im uliti strahopoštovanje.
Ajoj...
ako je TO krucijalno pitanje, onda molim te , zasto dijete ne moze na sud? u zatvor? ne moze raditi?
dijeca nisu u potpunosti izradene osobe i mi smo tu da ih vodimo cvrste ruke. kad bi bilo koja od ovih osoba, bilo supruga, prolaznik, saborski zastupnik, zaista prevrsio mjeru vi uvijek mozete pozvati policiju i sud da ga preodgajaju. to u slucaju djeteta nije moguce. vi ste ti pozvani da ga kaznite, ne sud. i upravo zato kazna mora biti stroza, jer oni osim vas nemaju nikog tko im moze biti autoritet u tom smislu. zato postoje razlike i glupe su mi ove usporedbe "ako muz zenu ne smije tuci".... pa ako je zena stvarno nesto skrivila, muz uvijek moze pozvati policiju da ju odvede, ne mora trpiti to ponasanje jos 18 godina (za razliku od odnosa roditelj dijete)
um da, opet sumnjam da se to odnosi na odgoj. ni ti svoje dijete ne odgajas tako da oprastas konstanto. ti samo koristis drukcija sredstva da ga kaznis.
Steta sto mislis za djecu da nisu potpuno izradjene osobe. Velika je razlika odnositi se prema nekome kao da nema zivotno iskustvo i smatrati ga neizradjenom osobom. Valjda u tome i lezi citava zlostavljacka politika prema djeci: oni tek treba da postanu ljudi.Nemam nista za reci osim da je to sve skupa zalosno.
I ne vidim nikakav smisao u iznosenju religijskih citata. U Bibliji se isto tako navode primjeri u kojima zena ne moze imati djecu pa si muz osigura potomstvo sa sluskinjom. Da i to uzmemo kao mjerodavno za danasnje vrijeme i nacin zivota???
Odnos prema zivim bicima bi trebao da bude ispunjen postovanjem, sto je pretpostavljam, univerzalni cilj. Pa stvarno ne vidim potrebu da se vjerske knjige spominju na ovakvim temama.
i kako to da, kad se radi o oprastanju, onda SUMNJAS u napisano, a kad se radi o onome sto podrzava tvoj stav onda se razbacujes citatima?
ocito- nisi vjernik. i to je ok. ali kad bi bar ti mogla isto tako prestati govoriti da je zalosno nesto samo jer ti u to ne vjerujes... hmmm. i da, usput, ispalo mi jedno "g". htjela sam reci da su djeca neizGradene licnosti, a ako ti se to ne svida, obrati se sudovima koji djeci ne sude jednako kao odraslima- upravo iz tog razloga.Steta sto mislis za djecu da nisu potpuno izradjene osobe. Velika je razlika odnositi se prema nekome kao da nema zivotno iskustvo i smatrati ga neizradjenom osobom. Valjda u tome i lezi citava zlostavljacka politika prema djeci: oni tek treba da postanu ljudi.
I ne vidim nikakav smisao u iznosenju religijskih citata. U Bibliji se isto tako navode primjeri u kojima zena ne moze imati djecu pa si muz osigura potomstvo sa sluskinjom. Da i to uzmemo kao mjerodavno za danasnje vrijeme i nacin zivota???
Odnos prema zivim bicima bi trebao da bude ispunjen postovanjem, sto je pretpostavljam, univerzalni cilj. Pa stvarno ne vidim potrebu da se vjerske knjige spominju na ovakvim temama.
ne sumnjam, samo ispravljam ljude koji su mozda naculi par Isusovih recenica ali Bibliju u cijelosti bas i ne poznaju. zar sam rekla nesto krivo, Isus se mozda recenicom o oprastanju obratio grupi majki trogodisnjaka? to je cisto izvlacenje iz konteksta... a istina da se to moze reci i za "siba je iz raja izasla", pa sam zato dodala jos par primjera koji potvrduju taj jeda citat. that is all
Neizgradjena ili neizradjena, smisao je isti.
Nemoj si uzimati za pravo etiketirati me nevjernikom jer mislim drugacije od tebe. Lik i djelo Isusa Krista, kao i Bibliju, poznajem jako dobro. Odrasla sam u katolickoj obitelji, sto bi mi trebao biti plus vise u tvojim ocima.Na ovom forumu ima jako puno vjernika i vjernica koji ne dijele tvoje misljenje.
Isusovo oprastanje je UNIVERZALNO i nije raspodijeljeno ovisno o dobnim skupinama i okolnostima. Kao prakticni vjernik bi to trebala znati.
Nema tu izvlacenja iz konteksta. Da volis druge kao sebe, sebe kao druge i da ne radis drugima ono sto ne bi htjela da se tebi radi, to ti je tvoja krscanska UNIVERZALNA istina. Ne podlijeze kategorizaciji, raspolozenju i osobnim procjenama tipa: ne odnosi se na trogodisnjake.
Koja nevjerojatna samouvjerenost! Zaista nevjerojatno! Da li se to dobiva godinama, brojem djece ili se jednostavno tako rodiš?
Pitanje za Hana_Saru
ja ne kaznjavam!um da, opet sumnjam da se to odnosi na odgoj. ni ti svoje dijete ne odgajas tako da oprastas konstanto. ti samo koristis drukcija sredstva da ga kaznis.
nije ljudski, a definitivno nije krscanski (ko se pozivas na vjeru, boga, isusa i bibliju)
i da povisim glas i osjetim bijes, trazim ispriku (od nje-drugih) za SVOJE ponasanje
:shock: ... trazis ispriku za svoje osjecaje, lijepo lijepo. ti ne kaznjavas, ali sigurno nagradujes. gdje je tu balans? za odgoj je potrebno oboje imho. btw, sto je pokora nego kazna, pokajanje za ono lose? tako da je definitivno krscanski, a i odgojno. ne kaznjavati je unajmanju ruku opasno :/ja ne kaznjavam!um da, opet sumnjam da se to odnosi na odgoj. ni ti svoje dijete ne odgajas tako da oprastas konstanto. ti samo koristis drukcija sredstva da ga kaznis.
nije ljudski, a definitivno nije krscanski (ko se pozivas na vjeru, boga, isusa i bibliju)
i da povisim glas i osjetim bijes, trazim ispriku (od nje-drugih) za SVOJE ponasanje
slazem se, ali ponavljam: ne odnosi se na odgoj. isto kao i u skoli, zar je jedinica nekrscanska ocjenaNeizgradjena ili neizradjena, smisao je isti.
Nemoj si uzimati za pravo etiketirati me nevjernikom jer mislim drugacije od tebe. Lik i djelo Isusa Krista, kao i Bibliju, poznajem jako dobro. Odrasla sam u katolickoj obitelji, sto bi mi trebao biti plus vise u tvojim ocima.
Isusovo oprastanje je UNIVERZALNO i nije raspodijeljeno ovisno o dobnim skupinama i okolnostima. Kao prakticni vjernik bi to trebala znati.
Nema tu izvlacenja iz konteksta. Da volis druge kao sebe, sebe kao druge i da ne radis drugima ono sto ne bi htjela da se tebi radi, to ti je tvoja krscanska UNIVERZALNA istina. Ne podlijeze kategorizaciji, raspolozenju i osobnim procjenama tipa: ne odnosi se na trogodisnjake.. dakle odgajanje je kategorija za sebe, tu je nagrada i kazna nuzna za zrav razvoj djetetove licnosti.
definitivno godinama i brojem djece. vise od savjeta i obrazovanja uvijek vrijedi upravo iskustvo
Valjda smo kao drustvo i kao pojedinci evoluirali od dana kad je Isus to rekao? Postovanje se treba zaraditi/zasluziti, ne dobiva se danom kada postanemo odrasli/roditelji/whatever.ali sam sigurna da je negdje rekao da djeca postuju svoje starije.
Ono sto dobijes batinama je strah i poslusnost iz straha, a ako su batine stil odgoja, a ne povremena "epizoda" (sto ne opravdavam, ali ne izjednacavam), dobijes dresuru (ocito neucinkovitu, ako se batine nastavljaju/"moraju" nastaviti).
Osobno, najgore od svega mi je "opravdavanje" batina pred djecom, djecjim ponasanjem - svaljivanjem odgovornosti za vlastite postupke na djecu ("morala/o sam.. nisi me slusala/o.. nisam imala/o drugog izbora.. sam/a si kriv/a..." .... bljak!).
A jedna ruka place dok druga tuce (ili kako vec)...
Dijete ce te postovati kad mu pokazes da ga postujes i kako se to postuje drugo ljudsko bice (kroz odnos prema svom partneru i prema djetetu). Djeca (do odredjene dobi i odredjene kolicine velikih roditeljskih pogresaka) nam ne rade "lose" namjerno - ona uce, ispituju i proucavaju svoju okolinu/granice/obrasce ponasanja. Od svega najvise vjerujem u zlatno pravilo ponasanja prema djetetu tocno onako kako zelim da se drugi ponasaju prema meni (naravno, nemojmo sad ovo iskarikirati vec svedimo na djetetove potrebe slobode, odgovornosti i ucenja).
jel ispovjedas mrznju? bijes? ljutnju?trazis ispriku za svoje osjecaje
tapkas li tapkas a svijetla nema.
trazis ispriku za svoje ponasanje malo u "zemaljskim malo u nebeskim zakonima", a isprike nema.
svjesno i samovoljno bez imalo kajanja nanosis bol drugome. bravo!
Evo, ako smo mi frikuse, preporuke AAP-a (po meni vrlo mainstream udruzenja):
Physical Punishment
Parents often ask, "Should I spank my child?"
Many parents occasionally lose their patience or, in anger or fear, may spank their youngster. For instance, if a child runs out into the street, a parent may sweep the child up and, in a moment of anxiety for the child's well-being, spank her to emphasize the parent's sense of urgency or worry.
Spanking may relieve a parent's frustration for the moment and extinguish the undesirable behavior for a brief time. But it is the least effective way to discipline.
It is harmful emotionally to both parent and child.
Not only can it result in physical harm, but it teaches children that violence is an acceptable way to discipline or express anger.
While stopping the behavior temporarily, it does not teach alternative behavior.
It also interferes with the development of trust, a sense of security, and effective communication. (Spanking often becomes the method of communication.)
It also may cause emotional pain and resentment.
WHERE WE STAND
The American Academy of Pediatrics strongly opposes striking a child. If the spanking is spontaneous, parents should later explain calmly why they did it, the specific behavior that provoked it, and how angry they felt. They might apologize to their child for their loss of control, because that usually helps the youngster understand and accept the spanking.
cak me, uvjetno receno, obradovao ovaj citat aap-a, dok nisam dosla do zadnjeg pasusa:
strasno.The American Academy of Pediatrics strongly opposes striking a child. If the spanking is spontaneous, parents should later explain calmly why they did it, the specific behavior that provoked it, and how angry they felt. They might apologize to their child for their loss of control, because that usually helps the youngster understand and accept the spanking.
nikoje svoje osobno lose ponasanje/reakciju ne zelim opravdavati. a kamoli da mi klinci to razumiju ili nedajboze - prihvate...
Ja neznam da li bih se slozila s tim. Ja opravdavam odredena neprihvatljiva ponasanja moje djece okolnostima koje su u tom trenutku aktivne. Npr. neki dan kad je Petra bila strasno kratkog fitilja pa smo popricale o tome i zakljucile da je to vjerojatno zato sto je preumorna i u skladu s time potrazile rjesenje. Prihvatile smo cinjenicno stanje, da je do tog trenutka radila neprihvatljiv stvari, i krenule dalje s rjesenjem situacije.
Pa u skladu s tim tako i ja isto, kad sam umorna ili pod stresom i izgubim kontrolu nad sobom to gubljenje kontrole objasnjavam odnosno opravdavam nervozom koja je nastala uslijed mojeg umora ili stresa. U stvari mi to jako i pomaze, kad tu cinjenicu verbaliziram, jer mi je onda i lakse sagledat sto mogu napravit da situaciju popravim, a i djeca imaju malo vise razumijevanja za moje potrebe u tom trenutku (bilo to da se prestanu svadat, ili da budu tise, ili da budu kooperativni i sl.). I za sve nam je bolje.
Ili da, ja sasvim odmorna i bez stresa, nakon njihovog vikanja ili svade koju nece prekinuti usprkos mojim "miroljubivim" pokusajima, prekinem ih jednim dobrim, iz dubine pluca urlikom. Jel on opravdan ili ne, nije bitno. Uzrokovali su ga oni i moje stanje u tom trenutku. Al ono sto igra kljucnu ulogu je nase ponasanje nakon toga, pretezno moje. Jel nas uspijem spustit na nivo koji je podlozan razgovoru ili sam u tom trenutku vec toliko zivcana da jedino sto mogu zatraziti dnosno zahtijevati je pet minuta tisine i kuliranje za sve, pa tek onda razgovor, ili pustiti da se stvari eskaliraju, uz pomoc mojeg urlika.
Naravno da mozemo opravdati, ili mozda bolje reci objasniti, zasto je do necega doslo. Ne znaci to da je rezultat prihvatljiv, samo razumijevanje o tome sto ga je potaklo (bez uvlacenja u raspravu jel je to bilo "razumno" ili ne, jer sto je nekom razumno, drugom nije, posebno onom koji nije u tom trenutku bio taj koji je bio "ne/razuman") i veca sansa da ce se ubuduce sprijeciti.
Litala, vjerujem da nije misljeno ovako kako si ti shvatila.
Vjerujem da je rijec o tome da, ako udaris i na tome ostane, a koliko god bilo spontano i povremeno, dijete takav nacin rjesavanja sukoba/prekidanja nepozeljnog ponasanja pocinje prihvacati kao "normalno". I vrlo cesto, pocinje se jednako ponasati kad je u slicno frustrirajucim situacijama.
Ako se ispricas (a ovo je jos uvijek, na zalost, jako tesko vecini odraslih - ispricati se djetetu, osobito bez malog dodatka u kojem se dio krivnje za rekaciju prebacuje na dijete) i objasnis djetetu sto te dovelo do takve reakcije (umor, zivcanost, vremenska stiska, bilo koja kombinacija navedenog koja te onemogucila u trazenju boljeg nacina rjesavanja problema), mices s njega odgovornost za reakciju i prebacujes je na sebe. U tom smislu te dijete razumije i prihvaca tu jednu epizodu udaranja (ja ovo definitivno nisam shvatila kao nacin da dijete razumije i prihvati udaranje kao nacin discipliniranja koji se ponavlja).
Naravno da ovo pada u vodu ako ti non-stop udaras dijete pa se ispricavas, to je (po meni) maltretiranje.
Roditelju kojem je istinski zao takve reakcije, svaka takva epizoda osvjescuje i njegov problem (nekontrole i neadekvatne reakcije), i pruza mogucnost da razmisli o nacinima kako prevenirati ulazak u situaciju u kojoj "puca", kako bolje reagirati i sl. i s vremenom takvih reakcija bude sve manje i zamjenjuju se ucinkovitijim nacinima reagiranja. Ali to treba zeljeti i aktivno raditi da se neki obrasci, cesto nauceni u vlastitom djetinjstvu izbrisu. A za to, osim puno rada i truda, treba istinski vjerovati da je udaranje pogresno.
ne stignem sad u detalje, meni su u oko upale rijeci
might i accept.
u prijasnjoj recenici kaze: parents should, za objasnjavanje, a kasnije upotrebljava might za ispriku?...
a accept znaci prihvacanje. accept the spanking mi ne moze imati drugo znacenje osim: prihvatiti dobivanje po guzi?
mozda samo ja krivo citam. ne znam. :/
kad sam napisala da ne zelim da mi djeca prihvate ponasanje, koje sam definirala losim (a nisam ga elaborirala ni ocigledno dovoljno jasno objasnila...), mislila sam na udaranje po guzi (i bilo koji oblik fizickog zlostavljanja o kojem se ovdje radi), za koje ne zelim opravdanja i razumijevanja. lose je po defaultu i nicim se ne moze opravdat.
Pa da.. should - trebali bi. Ja nisam nigdje u literaturi bilo kojeg tipa vidjela da se savjet pise s "morali bi" (have to). Mogli bi se ispricati... ovo je dio zbog kojeg sam napomenula da je mainstream izvor. Vode racuna da vecina odraslih ipak smatra da se djeci ne treba ispricavati ili im objasnjavati vlastite postupke.
Nisam shvatila da smatraju da dijete treba razumijeti pa prihvatiti batine kao obrazac ponasanja jer su batine osudili u prvoj recenici.
Mislim da je do nijansi u jeziku koje se upotrebljavaju kod davanja savjeta.
Probaj umjesto pravdanje staviti objasnjenje. Mozda cemo se onda "naci" u onome sto sam ja mislila. Npr. meni je normalno objasniti Emi zasto sam zaurlala na nju; niti pod objasnjenjem aludiram da je to normalno i prihvatljivo ponasanje, niti je ucim da, ako razumije sto me dovelo do toga, pocne prihvacati moje urlanje kao normalno, a NIKAD nisam objasnila tipa "tvoje me ponasanje gurnulo preko ruba". Uvijek je tezina na meni, JA nisam znala bolje odreagirati pa sam JA odabrala pogresan nacin. Ali mislim da je i za mene i za nju dobro verbalizirati situaciju i okolnosti pod kojima sam nastupila kao vikacica. Za mene jer si osvjestavam situacije i okolnosti u kojima moram biti ekstra u kontroli da ne ponovim ponasanje koje mi se ne svidja i nije mi prihvatljivo, a njoj, jer uci da i ja, kao i ona, imam frustrirajuce momente, da ih ponekad rjesavam na los nacin i kad skuzim da sam pogrijesila, kako ih popravljam.
Vidis, BB, ja nisam sigurna da ja ne zelim reci da me je necije ponasanje gurnulo preko ruba, ako je. To sto se ja nisam u tom trenutku uspjela ulovit za nesto ne mijenja cinjenicu da me je netko ipak, u konacnici, gurao u tom smjeru, pa bilo to i moje dijete i radilo to svjesno ili nesvjesno. Odgovornost za nase ponasanje lezi najvise u nama, da, kao "odraslima" koji su imali do sada prilike (ili se nadamo da jesu) da se uvjezbaju uhvatit se za nesto prije nego prelete preko ruba, al to ne znaci da i "guraci" ne trebaju postat svjesni njihove uloge u tom guranju i cinjenice da ne mogu racunat na to da ce ovi koje guraju uspjet se zadrzat nego ce ponekad ipak slijedit neke posljedice, cesto lose za guraca.
Tako da mi uvijek razgovaramo o obje strane. Tipa, "da, ja sam izgubila kontrolu (jer sam..., ako je primjenjivo) ali da, i ti si mi pomogla da je izgubim time i time."
Ajme, ja skroz OT jer se ovo uopce ne tice jel nesto batina ili ne posto fizicko kaznjavanje ne prakticiramo u nasoj obitelji (niti smatramo pozeljnim).
Ma ja sam stavila to u kontekst vikanja (sori na ublazavanju topica
Ja smatram da sam samo ja kriva za svoju reakciju jer ja biram svoju reakciju kad me Ema gurne preko ruba. I ako se ispricavam za svoju neprimjerenu reakciju, to nije trenutak kad cu spominjati i njeno neprimjereno ponasanje jer to onda vodi u opravdavanje moje reakcije njenim ponasanjem, a ja u to ne vjerujem. Ja sam odrasla osoba, ja trebam biti u kontroli ili se odmaknuti od situacije dok se ne saberem.
ja ne trazim ispriku, meni se vi cini da sve zene ovdje traze ispriku za svoj permisivan odgoj upravo odgovarajuci s gnjevom na moje postove
imam i ja citate
to vam je ukratko ono sto ja "propovijedam" - spanking, da, kad i kod djece kod koje stvarno funkcionira. u kombinaciji sa drugim odgojnim mjerama kad god je to moguce, s tim da spanking bude ona zadnja kazna kad sve ostalo zakaze.The effects of nonabusive spanking have to be considered in the context of the effects of alternative discipline responses and the broader parenting context. My research program for the last 11 years has sought to find alternatives that are more effective than is spanking, especially for 2- and 3-year-olds. The effectiveness of the most typically recommended alternatives depend on being backed up by more aversive discipline tactics such as spanking. For example, my presentation at APA (Aug. 1997) found that reasoning alone (i.e., without accompanying punishment) works with 2- and 3-year-olds only for parents who back reasoning up with punishment at least 1/10 of the time. That punishment could be physical or, preferably, nonphysical (time out or withdrawal of privileges). For the most noncompliant preschoolers, Mark Roberts' series of studies have shown that time out's effectiveness depends upon being backed up with either a 2-swat spank or a brief room isolation, with one working better for some preschoolers and the other better in come cases.
e da, ovaj je citat isto jako zanimljiv, s obzirom da bi neki ovdje vrlo rado da se zakonom zabrani fizicka kazna u odgojne svrhe:
cijeli clanak vam je tu : linkAnother caution concerns the case of Sweden: Since they outlawed parental spanking in 1979, child abuse has increased at least 4-fold and teenage violence has increased at least 6-fold. Being a less violent country than the USA, perhaps they can handle a 6-fold increase in teenage violence. The United States cannot. An SRCD paper by Palmerus and Scarr (1995) suggested a possible reason: Swedish parents are less likely to use reasoning and behavior modification techniques than are USA parents, and they are more likely to use physical restraint and coercive verbal techniques. This is consistent with my research and Mark Roberts's in that the most positive use of a nonabusive spanking with 2- to 6 year-olds is to back up less aversive discipline tactics so that they become sufficient and effective by themselves as the child gets older. Loss of the spank backup, as in Sweden, may lead to less effective use and thus less use of the very alternatives being recommended as preferable alternatives to spanking
Daklem..again and again internet kao beskonačni izvor potvrde svake hipoteze
eto...opet prevrtanje očima i čitanje izvan konteksta...to nije moj stav, već poslovica seoske žene koja nije bila u školama, po internetima ni prosvijećenim humanističkim udrugama, koju je odgoju učilo iskustvo tradicije a ne JJ...dakle..ni ondašnjim ljudima nije bilo svejedno davati batine svojoj djeci, ali druga odgojna opcija nije bila ni poznata ni uvriježena...A jedna ruka place dok druga tuce (ili kako vec)...
4 stranice :shock:
ovako; moje mišljenje je nekako najbliže onome kaj je virgo pisala; protivnik sam toga da se djeca tuku, ali moram priznati da sam svog maloga drmnula par puta po guzici. uglavnom ne iz bijesa nego iz straha. možete me sad optuživati i reći da sam imala i drugu opciju, ali u tom trenutku sam jednostavno reagirala tako :/ . ne znam da li bi sad isto postupila, ali moram priznati da sam "sretna" jer je imalo učinka. ne u smislu da se mali boji MENE, nego da mu ne padne na pamet da ponovi tu RADNJU. evo navesti ću jedan primjer: trganje iz ruke i bježanje na cestu! bio je još mali i stalno je to radio. razgovarali smo masu puta, objašnjavala sam....ali svako malo-evo ga opet! i tako dok nije izletio pred auto. srećom, ništa se nije dogodilo! ali ja se nisam mogla suzdržati i namlatila sam ga po guzici. on se nije plakao, samo je stao i šokirano me gledao! moram sad reći još nešto; na moju veliku žalost jedna vrlo bliska osoba poginula je na sličan način; nitko ko nije proživio tako nešto ne može znati kako sam se osjećala u tom trenutku; kad se ponovo odvrti taj film, ali s tvojim djetetom...
sva djeca nisu ista! moj mali je jaaaaako živ. oduvijek! i jako ga je teško smiriti. razgovori teško pomažu. pogotovo nisu imali efekta kad je bio mali i kad NIJE U POTPUNOSTI RAZUMIO to što mu govorimo. ne može me nitko uvjeriti da dijete od 3-4 godine razumije posljedice koje može imati njegovo istrčavanje na cestu.
i sad, s tim ružnim iskustvom, i s djetetom koje ima takav karakter kakav ima (strašno tvrdoglav i nemiran), ne znam da li bi postupila drugačije da se ponovo nađem u toj situaciji :/ . možda nisam dovoljno educirana, možda sam previše pod dojmom tragedije koja nas je snašla, možda imam kratki fitilj....ne znam...ali kad vidim da mi je dijete u životnoj opasnosti (kao što su kćeri od virgo koje guraju vilice u štekere) i kad vidim da se to ponavlja (a znam kako bolno može završiti)....eto, dajem svoj glas "za po guzi".
ne tražim da razumijete, ne tražim da shvatite, samo sam vam ispričala svoju situaciju...
još da nadodam; NIKAD ne bi lupila dijete jer je nešto prolilo, nešto krivo napravilo, ružno me pogledalo....
Slažem se, mene do danas nisu djeca nikad toliko izbezumila da me ponio afekt, ali vjerujem da za neke temperamente treba jako mnogo autogenog treninga za postizanje tog odmaka..treniranja "kriznog roditeljstva"
Znam roditelje koji su u dobru bili krasni, neagresivni, ali kad bi majci izgorio fitilj..ta je u afektu nadrobila takve strašne rečenice svojem djetetu da bi stvarno bilo bolje da mu je dala batine, a šutjela. Batine nikad nije davala.
Što li je veće zlo? Od čega nastaje veća odbojnost?
Ne znam..valjda iz osobne averzije prema vikanju i prekoravanju pred publikom (a silom prilika svugdje danas imaš publiku osobito u loše izoliranim stanovima), vičem na djecu samo kad je to neophodno (jako bučni okoliš).
Kako izmjeriti razinu verbalnog nasilja? Jesu li i to batine? Gdje je granica? Meni je to najvažnija točka u odnosu prema djeci..biranje riječi u dobru i "zlu". Batine su dokazive, izmjerive..kako poraditi na tome da riječima manje ili nikako ne povrijedimo djecu kad smo u strahu, bijesu ili afektu..kako trenirati...kako znati da umjesto zaurlati..PAST ĆEŠ!!!!..treba reći nježno Pazi...mogao bi pasti...?..a dijete na rubu zida... e to je meni prava tema...mada.. možda preširoka. I skoro pa off topic..
Pravila pisanja postova
