 |
|||
Dugo je pokušavala doznati otkud djetetu takav stav, onda je, nakon mukotrpnog istraživanja, skužila da joj je mama vjerojatno aktivna na Rodinom forumu, pa se ulogirala pod nickom Hana_Sara i krenula u osvetničku misiju.lidac2004 prvotno napisa
i sta je zena odgovorila?
Ne stigoh prije, ali evo nek ti bude
Ali šta ti to vrijedi. Tako mogu i ja nekome reći da je budala, ali i da ne mislim to totalno u lošem smislu.samo da si jos zacrnila i dio di velim da ne mislim to niti u losem smislu cakHana_Sara. daj molim te pročitaj ovo još jednom, pa onda još jednom i možda još jednom....
... prije nego opet kreneš potcjenjivat na ovakav način
ono sto me zabavlja je jednoumlje na koje sam ovdje naisla. zabavlja, ali i zalosti. ja sam mozda uvjerena u svoj nacin odgoja, ali koliko su samo neke druge majke ovdje uvjerene da je njihovo "ispravno" . i upravo me to uzasno odbilo od ovog mjesta. svi imaju misljenje i svi misle isto, a jos mi je najzabavnije kako bi oni mene "obratili" tj. "preodgojili" hihihi. mozda je Poslid uslijed neznanja za ostale odgojne opcije, a stavljena pred ovakavo drustvance tu i odlucila na promjenu, ali dugorocno gledano, ja iskreno mislim da tu nece doci do zeljenih rezultata. kazem, jednostavno imam previse i osobnog iskustva, i iskustva sa strane, da bi me itko uvjerio suprotno od onog sto sam dozivjela i vidjela kad se radi o odgoju djece i posljedicama neadekvatnosti istog. kazem nitko, a POGOTOVO ne drustvance nadobudnih Juulom zadojenih mladih majki s jedno, dvoje djece. to ne mislim totalno u losem smislu, ali ovakav je opis dovoljan da napravi veliku razliku izmedu "vas" i mene. anyway., nego se radi o RAZLICI medu nama...
Idemo..logički slijed. Usprkos tome što dijete ne tučete, ono ne gura prste u šteker. što je izvanredno postignuće u mojim očima.
A ja usprkos razgovoru i svime čime sam raspolagala (između ost. i produženo nadojena VKD) imam dijete koje je guralo prste u koješta, znajući da je zabranjeno i skrivajući se od mene.
Jel na taj način možda možemo zaključiti da imamo različitu djecu ili da smo možda mi kao roditelji različiti i da je genetska raznolikost upravo bogatstvo ljudske vrste? Da djecu možemo odgajati kao što se proizvodi konfekcija u Varteksu..ne bi li tek onda ovaj topic bio 100% točan u zastupanju jednog i isključivo jednog stava? (samo logička premisa..nikako inicijacija za rafale..nikako opravdanje za ponižavanje djece - opravdanje samo za razločitost)
Stav da su svake batine zlo shvaćam otprilike kao stav da je svaka droga loša. Bila ona laka il teška. Jer za neke je laka droga uvod u tešku ovisnost i to mora apsolutno vrijediti kao društveni stav. Iako će neki uživati u marici cijeli život bez nekih posebnih posljedica. Ali putokaz mora biti nedvosmisleno usmjeren. Radi svih onih koji bi u iznimci od pravila mogli nadrapati.
Ali ZAŠTO ne staviti zaštitu za utičnice? Ima i utičnica koje imaju ugrađenu zaštitu, ona se ne može skinuti. I ZAŠTO ne paziti na zaključavanje vrata sve dok dijete ne naraste dovoljno da može shvatiti što je opasno, a što nije? Ja to ne mogu shvatiti.
Ni ja, kako nekom moze biti prihvatljivije udariti dijete nego zakljucati vrata? To moj mozgic ne moze procesuirati.Ali ZAŠTO ne staviti zaštitu za utičnice? Ima i utičnica koje imaju ugrađenu zaštitu, ona se ne može skinuti. I ZAŠTO ne paziti na zaključavanje vrata sve dok dijete ne naraste dovoljno da može shvatiti što je opasno, a što nije? Ja to ne mogu shvatiti
Al nije Bubica rekla da njeno dijete ne gura prste u steker, rekla je da ne gura slobodno prste u steker.Idemo..logički slijed. Usprkos tome što dijete ne tučete, ono ne gura prste u šteker. što je izvanredno postignuće u mojim očima.
A ja usprkos razgovoru i svime čime sam raspolagala (između ost. i produženo nadojena VKD) imam dijete koje je guralo prste u koješta, znajući da je zabranjeno i skrivajući se od mene.
Jel na taj način možda možemo zaključiti da imamo različitu djecu ili da smo možda mi kao roditelji različiti i da je genetska raznolikost upravo bogatstvo ljudske vrste? Da djecu možemo odgajati kao što se proizvodi konfekcija u Varteksu..ne bi li tek onda ovaj topic bio 100% točan u zastupanju jednog i isključivo jednog stava? (samo logička premisa..nikako inicijacija za rafale..nikako opravdanje za ponižavanje djece - opravdanje samo za razločitost)
Stav da su svake batine zlo shvaćam otprilike kao stav da je svaka droga loša. Bila ona laka il teška. Jer za neke je laka droga uvod u tešku ovisnost i to mora apsolutno vrijediti kao društveni stav. Iako će neki uživati u marici cijeli život bez nekih posebnih posljedica. Ali putokaz mora biti nedvosmisleno usmjeren. Radi svih onih koji bi u iznimci od pravila mogli nadrapati.
Normalno je da ce dijete ici isprobavati svakojake stvari, u prvu ruku (a i jos dugo nakon toga) nesvjesan da su neke od njih izuzetno opasne. Neka djeca ce u tom ustrajati dulje, neka krace.
Ono o cemu govorimo je kako nauciti djecu da ne cine nesto sto ne zelimo da cine i kako ih istovremeno zastititi.
Koji nam je prvobitni prioritet: nauciti djecu da nesto ne rade ili ih zastititi? Valjda je ovo drugo cilj a ovo prvo tek jedan od elemenata strategije. Drugi kljucni element strategije (a cesto smo lijeni razmisljat o tome, svaljujuci svu odgovornost na djecu) je uciniti sve sto mozemo kako bismo minimalizirali opasnost tijekom djetetovog ucenja.
Ako ne zelis da dijete gura prste u steker, jel zaista dovoljno da ga pecnes po prstima i da to on nikad vise ne cini? Ili je mozda jedino dovoljno da eventualno to ne cini kad ti gledas pa da ne bude ulovljen? Kako ces znati da je pec po prstima zaista bio efektivan osim ako ti je dijete apsolutno stalno na oku ili imas kamere koje ce ga promatrati dok ti nije na oku pa da mozes biti zaista sigurna da ne radi to sto ne treba radit kad ti nisi u blizini?
Nijedna odgojna metoda nije full-proof. Al postoje nasilnicke i nenasilnicke. Ove druge zahtijevaju truda i grade snaznije osobe, ove prve mozda manje truda ali grade osobe koje uce da slusas onog koji te mlatne (bar dok te gleda).
Ako ti dijete stavlja prste u steker ili mislis da bi moglo, onda stavis stitnike preko stekera (kupis u obicnom ducanu s elektronskom tehnikom). Ako ni to ne pomaze (dijete snalazljivo pa skuzilo da moze na ovaj ili onaj nacin preveslat stitnik), stavis ormar pred steker. Ako nemres, pozoves elektricara da steker na neko vrijeme onesposobi. Naravno, uz redoviti "razgovor". Ovdje je odgojna misao ta da ucis dijete zasto se to ne smije te istovremeno zaista i stitis dijete, u slucaju da proces ucenja potraje. S mlat po guzi ili pec po prstima ne radis nist drugo osim sto ih ucis da ne smiju biti ulovljeni u tom specificnom aktu. A dok ne gledas...
Virgo, ti sigurno nisi sustavni i deklarirani zlostavljač i meni je jasno da ti uporno guraš taj svoj primjer u kojem su ti, jednom, popustili živci, jer želiš reći da ti je teško shvatiti da ne postoji roditelj kojem ama baš nikad ruka nije krenula u krivom smjeru.
Oprosti što interpretiram tvoje riječi, možda i nisi tako mislila?
Tvoje drago i inteligentno dijete očito ima drugačije interese od naše. Moja je probala nekoliko puta, ali nije uspjela izvaditi zaštitu (jer i ja jedva uspijevam vrškom utikača zahvativši kroz jednu minijaturnu rupicu) i nju struja ne fascinira.
Mene baš zanima, teoretiziramo većina po istom kalupu, ali u praksi?
Zanima me da li baš svi mi s ovoga topica imamo neoskvrnutu prošlost?
A biti deklarirani zlostavljač poput Hane_Sare i biti teoretičar u suprotnom smislu, a povremeno raditi kao Hana_Sara?
Ne želim dizati buku i prašinu. Pitam čisto jer sam se par dana bavila tom mišlju, od kako je Hana_Sara osvanula na topicu.
Hoću pitati jesmo li svjesni da je šteta po dijete ista bili mi deklarirani zlostavljači iz odgojnih uvjerenja ili povremeni, s učestalim ispričavanjem djeci zbog vlastitog, zlostavljačkog čina?
Valjda je shvaćeno moje pitanje.
Jer, dobro je kad tjelesna kazna ima radnju u pastu, isprika ublaži ishod, ali u budućnosti neme tendenciju ponavljanja.
postoji razlika i to bitna -jedno je kad je zlost. nesto sto je odgojni stil, a drugo je kad je nasilje rezultat slabosti roditelja (koji tu slabost prizna). i bitno je razlicito kako se ispricas - ako kazes - ja sam to morala jer si ti... ili mene je bolilo kao i tebe, ja to ne bih ali eto ti si... - onda okrivljujes dijete (kao sto to rade i oni rod. koji batine koriste u odgojnom stilu - mada je razlika utoliko sto je stav prema batinama drugaciji, ali je posljedica za dijete ista).
a ako udaris u trenutku kad nisi bas svoj i ispricas se iskreno i od srca da je to bio trenutak tvoje slabosti i tvojih mana...onda dijete nema osjecaj da je dobilo ono sto je zasluzilo...nego da ima mamu ili tatu koji ponekad bas i nisu svoji
A biti deklarirani zlostavljač poput Hane_Sare i biti teoretičar u suprotnom smislu, a povremeno raditi kao Hana_Sara?
Pa ne možeš biti teoretičar u suprotnom smislu, a povremeno raditi kao Hana_Sara. Tada si samo licemjer.
A prema tom cilju idemo. Kako reče seni, sa željom da i to postane prošlost poput rasizma. Na žalost, nije sretan primjer, al dobro.... mada je razlika utoliko sto je stav prema batinama drugaciji, ali je posljedica za dijete ista ...
Ako ovo nije dovoljno da svi skupa poradimo na sebi - na znam što je?
A poradit će onaj koji poštuje sebe, jednako kao i svoje dijete.
... a ako udaris u trenutku kad nisi bas svoj i ispricas se iskreno i od srca da je to bio trenutak tvoje slabosti i tvojih mana...onda dijete nema osjecaj da je dobilo ono sto je zasluzilo...nego da ima mamu ili tatu koji ponekad bas i nisu svoji
Onda će se ovo svesti na nulu. Okruglu i jasnu.
Da, teorija i to zagovara i naziva tim imenom. A istinu zna svatko sam za sebe.
Zato insistiram na dobrom i lošem roditelju, upravo radi toga da si sami sebi ne bi tepali pod izlikom da smo se ispričali.
Jednako tako mi je isti slučaj vjernika koji opetovano ispovijeda svoj jedan te isti grijeh godinama, a svećenik ga nakon nekog vremena upita: pa, čekaj, što si poradio na tome da spriječiš ponavljanje onog što smatraš lošim?
Možda bolje da sam izuzela crkvu i vjeru, ali se nisam sjetila boljeg primjera.
Ili mi na ovom topicu uopće nismo došli do stupnja
"ne, nikako"
umjesto
"da, u afektu ponekad, uz ispriku i ne prebacivanja odgovornosti za konflikt na dijete"?
:?
Valjda je ovo sad drugačije nijansirana tema.
a kaj bi trebao napraviti netko kome se dogodilo da je udario dijete?
Da nazovem socijalnu sluzbu i kazem im da sam los roditelj i nek mi odvedu djecu?
Ja zapravo ne mislim da sam los roditelj, a ne mislim niti da sam dobar. Ne kategoriziram se. Trudim se raditi dobro, a neki put ne uspijem. Ali to priznajem. I ne mislim da sam licemjer zato jer sam se ispricala djetetu.
I ne odnosi se to samo na pitanje batina. Prilicno sam cvrsto uvjerena da necu vise nikad udariti niti jedno svoje dijete, ali sam isto tako sigurna da cu napraviti neke druge geske, mozda jos gore.
Da samu sebe citiram, nije mi ni najmanje bila namjera okarakterizirati roditelje kojima se DOGODILO da su u afektu lupili dijete, kao licemjere.
To mi uopće nije usporedivo (a to je već puno puta do sada rečeno sa fizičkim kažnjavanjem kao planiranim i neizbježnim dijelom odgoja.
Postoji razlika između karakteriziranja nekoga i karakteriziranja njegovih postupaka (znaš ono - loš si vs. loše si napravio). Ako to ne radimo djeci jer je kontraproduktivno, ne vidim zašto bi se tako postavljali prema odraslima. Ne radi se o tepanju samom sebi.
I ne, nisam nikad lupila svoje dijete.
Ne volim kad se tako vadi iz konteksta, ali, crno je na bijelom, nemam što reći osim:
Želim da se pogleda moja misao u cjelini. Već danima pričamo o ovoj temi i svi koji smo protiv batina govorimo, u principu, isto; pa je mene zanimao korak dalje.
Čisto da razmijenimo razmišljanja na tu temu. Ja sam temu rastavila na sitnije dijelove i željela sam vaše komentare na isto. Ne vaše pravdanje, jer me ne zanima to što svako od vas misli o sebi.
zena je bila cehinja, nije je razumjela.
sanja, mama joj nije dio roda
Ne razumijem baš što te točno zanima, koji bi to bio korak dalje.
A to sam rekla u kontekstu toga što mi se razmišljanje bazira na činjenici da je roditeljstvo jedna od uloga koje imamo u životu, pa paralelno s tim ne karakteriziram osobu kao kompletno lošu jer je zakazala u jednoj od uloga. Osoba je kompleksan pojam uz nemogućnost rastavljanja na sastavne dijelove, ali ne znači da ne može biti loša u jednoj od svojih životnih uloga.Postoji razlika između karakteriziranja nekoga i karakteriziranja njegovih postupaka (znaš ono - loš si vs. loše si napravio). Ako to ne radimo djeci jer je kontraproduktivno, ne vidim zašto bi se tako postavljali prema odraslima. Ne radi se o tepanju samom sebi.
I ne, nisam nikad lupila svoje dijete.
mislim da je vrlo tanka linija između ovo dvoje...također, ovisi i o dobi djeteta; naravno da bebu od 6mjeseci neću ići "učiti" da nešto ne radi nego ću je maksimalno štititi od svega; ali dijete od 3 godine koje (bar u našem slučaju) ima i život "van naša 4 zida" ću prvenstveno učiti! moje dijete je s 3 godine već naveliko išlo i kod baka , i u vrtić....i za njegovo dobro je da ga neke stvari naučim jer ja ne mogu ( a i ne želim) biti 24 sata nad njim... želim biti sigurna da ga sa punim povjerenjem mogu ostaviti npr. u vrtiću i da znam da mu neće pasti na pamet da gura nekaj u štekere; jer JA NEĆU biti tamo! a tete nisu svemoguće!
e sad, pitanje je koji način ćemo mi izabrati da "naučimo" dijete da nešto ne radi...
i moram još nešto dodati; ne bi mi palo na pamet da idem zvati električara da mi miče šteker; sjedila bi rađe kraj tog štekera ak treba 2 mjeseca!
i da malo "podgrijem" temu (iako jako dobro napreduje i bez toga)
ja se ono gore nisam pravdala, samo sam objasnjavala. Nemam se potrebu pravdati tu na forumu.
ono sto bi adiomare htjela ovdje postici, koliko shvacam, jest neka vrsta jednoglasja, zajednickog stajalista, u neprihvacanju nasilja.
Sto se mene tice, ja sam nacelno za 'ne, nikako! niti u afektu niti smisljeno, niti malo niti jako.'
Ali, iako ne odobravam nikakvu formu nasilja (pa ni kad sam ja agent tog nasilja) ne mogu se sloziti sa stavom da je svaki udarac jednako grozan - razlikuju se stupnjevi, razlikuju se okolnosti i razlikuju se posljedice.
Isto tako, bez obzira na izlozeno pojasnjenje, ne pristajem na ocjenjivanje roditelja na dobre ili lose. Ne samo da je i sama roditeljska uloga prekompleksna, nego - tko moze biti sudac? I na temelju kojih kriterija?
Da ponovim: svi smo se slažili da ne treba udariti, osim Hane_Sare.Ne razumijem baš što te točno zanima, koji bi to bio korak dalje.
Mene je to potaknulo na određeno razmišljanje da li tu pričaju samo oni koji nikada nisu i nemaju namjeru udariti svoje dijete ili se u teoriji slažemo svi, a neki ili većina nas je udarila i nema namjeru to više ponoviti, radi na samodisciplini; i oni treći koji su udarili i ne garantiraju da to više nikada neće.
Razlike su ogromne između sve tri kategorije (prvima skidam kapu), pa sam, čisto razmjene razmišljanja radi, htjela potegnuti to pitanje samokontrole i obuzdavanja niskih strasti.
Uostalom, ja sam sve vaše postove pročitala. Vratite se gore pa pročitajte moje, ako želite, pa ćete znati što je pjesnik htio reći. Ovako mi se čini glupo prepričavati.
Pročitala sam i ja tvoje postove, ali svejedno mi nije bilo skroz jasno. Sad mi je jasnije, hvala.
1. Želim postići, zajedno s vama, da u tolikoj mjeri radimo na sebi da, poput jednog reza, bilo kakvo nasilje u obitelji postane PROŠLOST poput vremena kad smo trali kamen o kamen da bi dobili vatru. I to da postane prošlost već za našega vijeka, vašeg i mojeg, ne tamo jednom, za 100 godina.
2. Sudac je dijete, a kriterij je potreba djeteta za ljubavi i brigom.
Među nama forumašima ima puno onih (nas) koji svojim roditeljima ne mogu/žemo oprostiti/zaboraviti/ili su/smo samo svjesni grešaka koje su činili iz .... svatko od njih (nas) može nastaviti rečenicu... ljubavi, neznanja, želje za vlastitim dokazivanjem na drugim područjima.
Meni ovo baš i nije smiješnoDugo je pokušavala doznati otkud djetetu takav stav, onda je, nakon mukotrpnog istraživanja, skužila da joj je mama vjerojatno aktivna na Rodinom forumu, pa se ulogirala pod nickom Hana_Sara i krenula u osvetničku misiju.
Dakle, makar spadam u prvu kategoriju, puno puta do sada mi je proletila misao da bi ga sad trebalo nalupati, kao što su to radili moji roditelji meni. No, na sreću sam prilično racionalna (rekla bi Marta da imam mrtvi hod), a i znam čemu bih ga naučila da ga lupim (pritom mislim na strah od mame, a ne na disciplinu i što je još ono Hana_Sara napisala?) pa sve to ostane na razini šašavih misli (kakvih imam i u drugim područjima) i nikad ne dođe do faze "idem sad to napraviti".
A da ja sad tu ne bih zagovarala nekakvu utopiju na staklenim nogama, želim još samo nadodati da sam svjesna da smo svi mi samo ljudi.
Ali, od kud krenuti ako ne od sebe, od vas koji razmišljate slično?
disciplinu i red, sad sam pogledala
ja kao sudac svojim roditeljima?
pa, svjesna sam da su neke stvari radili krivo, i ne odobravam sve njihove postupke, ali ih razumijem i oprostila sam im. U nekim trenucima bili su dobri, u nekima losi roditelji, neke stvari napravili su dobro, neke lose.
Moje dijete kao sudac meni?
Zanimljivo.
Neki dan smo se vracali iz parka, i ispred nas bili su mama i sin - decko je tukao mamu, a mama njega. I toncek je komentirao kako je decko zlocest, a mama gruba, i kako ja nikad nisam takva prema njemu. I, iako sam sama svjesna da mi savjest tu nije cista, bilo mi je drago da me on dozivljava kao njeznu mamu koja nikad ne tuce.
A navecer, dok me u krevetu grli s obozavanjem i sapuce 'najbolja, najdraza mamice' ponekad potajno mislim kako ne zasluzujem do kraja takvu ljubav i divljenje.
Dakle, mozda ni djeca nisu bas objektivni suci.
Vedrana,.
Sinoć smo se kasno vratile iz šopinga (za njenu malu rit se kupovalo nešto što, šatro, mora biti danas, ali eto.. ona je to trebala) nakon ukupno 4 sata traženja izvjesnih šlapica. Kad sam pogledala na sat u autu - užasnula sam se da je već toliko sati (pola devet), a istovremeno postala svjesna koliko se dijete dobro kontroliralo do sada (nakon ranojutarnjeg ustajanja, vrtića itd.) obzirom na umor. Znala sam da će planuti samo ako naleti na iskricu. Tako je i bilo, a ona je postala (iz razumljivih razloga) nespremna na bilo kakav oblik suradnje da privedemo dan kraju.
U jednom trenutku sam osjetila kako mi vatra pali fitilj i podlegla svojoj gluposti da se povremeno ne mogu kontrolirati tako, da sam se okrenula od nje i proizvela (kao u crtiću) ni suviše glasan ni tih GRRRRRRR.
Naravno da me tad uočila i pitala "Šta si to rekla, mama?"
Rekoh "Bila sam ljuta, pa sam se ispuhala"
Ona:" A zašto si se naljutila?"
Ja: "Jer sam vidjela da se ne možemo dogovoriti oko..."
Ona: "Pa, idemo se dogovoriti, onda!
I tako smo se dogovorile. Ja i moje, za dogovor orno, dijete.
Inače, ima 3,3 god.
je si li sigurna da je to rezultat peca po guzi? Koliko se sjecam rekla si da je to bila ozbiljna situacija izlijetanja - mozda je djetetu to ostalo u sjecanju: strah od nadolazeceg auta, tvoja prestravljenost, mozda bi on isto tako zapamtio tu sit. i bez tog peca?naš pec po guzi od prije nekih 5-6god je imao rezultat! nikad više nije istrčao na cestu (niti pokušao); štoviše još uvijek daje ruku čim izađemo iz kuće
1. Naravno, dok je nebrojeno puta više dobrih stvari, loše se gube. I obrnuto. Zato sam rekla da si prestanemo tepati i uljuljkavati se, već vidimo gdje je tu realnost. I ispravljamo dok nije kasno. Onaj tko mora.
2. A možda smo mi roditelji preskromni da bismo prihvatili pohvalu zdravo za gotovo, jer nam je u cilju davati više i više svojoj djeci i uvijek mislimo da ne dajemo dovoljno? To je dobro. Za djecu. I to nam je cilj: dobrobit za djecu.
a za kaj, može pet?
naravnoa za kaj, može pet?
Bubica, anki kuri! :/
ma ne kurim...
glede situacije;nemam pojma, možda je, a možda i nije...nikad to neću znati :/ možda mu se sve to skupa urezalo u pamćenje kao takvo. fakat ne znam. da je bio šokiran-fakat je (a bome i ja)...
uglavnom, nisam ga nikad više udarila, ali, onak iskreno, ne mogu reci ni da se grizem previše zbog toga. prihvatila sam tu situaciju i svoju (i njegovu) reakciju kao takvu i to je to. urodilo je plodom. svi sretni. ne razbijam previše glavu. možda griješim. i ne vidim da mu je to ostavilo neke velike traume.srećom, nije se nikad više dogodila situacija da se mi nismo mogli dogovoriti.
još malo moram biti iskrena s vama
Sigurno bi si prestao pičiti šutove nakon šljage.
potpisujemHa, kad nam se vec toliko nabija na nos broj djece - eto jedne mame s troje (no dobro, po nekima i cetvero
I koja bi umrla istog trena da u ocima svoje djevojcice vidi strah od vlastite mame.. opet se pojavljuje ono da se kao zbog batina moja djeca mene boje... ne! isto kao kod vas, ona se moje reakcije na njihovo neprihvatljivo ponasanje, samo sto po mom misljenju ja reagiram adekvatno situaciji i djetetu, to jest ne ublazavam stvari ako je prekrsaj tezak a dijete ne reagira na ostale disciplinske mjere. ali uvjeravam vas da me se ne boje nista vise nego vasa djeca vas kad zavristite ili ih stavite u kaznu. stvar je u tome da su djeca razlicita i neka jednostavno reagiraju na razl nacine... ma nema veze, vec sam to objasnjavala 5 puta :/
i da, dille, jos jedna razlika - ja po svima imam cetvero djeca :D
to je upravo ono sto ja cijelo vrijeme tupim. propvijedanje ovakvog odgoja je upravo to, nerazlikovanje izmedu djece i njihovih karaktera. ja ne kazem nikako da svako dijete treba to malo po guzi i stoga smatram da su neki od vas potpuno adekvatni roditelji.. ali isto tako smatram da nekoj djeci nista ne moze zamijeniti upravo malo takve "tough love" jer ce izrasti u male tiranine koji misli da se svijet oko njih okrece. kazem, ne sva , ali POSTOJE ona kojima je odgoj bez ovog dijela na njihovu stetu.Idemo..logički slijed. Usprkos tome što dijete ne tučete, ono ne gura prste u šteker. što je izvanredno postignuće u mojim očima.
A ja usprkos razgovoru i svime čime sam raspolagala (između ost. i produženo nadojena VKD) imam dijete koje je guralo prste u koješta, znajući da je zabranjeno i skrivajući se od mene.
Jel na taj način možda možemo zaključiti da imamo različitu djecu ili da smo možda mi kao roditelji različiti i da je genetska raznolikost upravo bogatstvo ljudske vrste? Da djecu možemo odgajati kao što se proizvodi konfekcija u Varteksu..ne bi li tek onda ovaj topic bio 100% točan u zastupanju jednog i isključivo jednog stava? (samo logička premisa..nikako inicijacija za rafale..nikako opravdanje za ponižavanje djece - opravdanje samo za razločitost)
Stav da su svake batine zlo shvaćam otprilike kao stav da je svaka droga loša. Bila ona laka il teška. Jer za neke je laka droga uvod u tešku ovisnost i to mora apsolutno vrijediti kao društveni stav. Iako će neki uživati u marici cijeli život bez nekih posebnih posljedica. Ali putokaz mora biti nedvosmisleno usmjeren. Radi svih onih koji bi u iznimci od pravila mogli nadrapati.
ima jos jedna stvar: djeca jako dobro znaju granice svojih roditelja, a neki su jednostavno skloniji ici do granica.ali uvjeravam vas da me se ne boje nista vise nego vasa djeca vas kad zavristite ili ih stavite u kaznu. stvar je u tome da su djeca razlicita i neka jednostavno reagiraju na razl nacine...
Moguce je da moje dijete stane kada me cuje da sam podviknula jer zna da je to moja krajnja granica, da ja sada stvarno zaozbiljno mislim, moguce je da tvoje stane tek kada ga udaris jer zna da je to tvoja krajnja granica.
hana_sara, evo da te jos malo sablaznim!
mi (mislim da govorim u ime velikog broja ovdje prisutnih) se cak trudimo ne vikati, i ne stavljamo djecu u kaznu!
Moze se i tako. I uvjeravam te, ne odgajamo nepodnosljivu deriscad.
[quote="Dijana"]ako ovo nije za moderatora, ja ne znam sto jest :/ . na ovoj sam temi vec nazvana djecomrscem, a sada i deklariranim zlostavljacem :?
A biti deklarirani zlostavljač poput Hane_Sare i biti teoretičar u suprotnom smislu, a povremeno raditi kao Hana_Sara?
zanimljivo, pogotovo posto tema poziva da izrazimo RAZLICITA misljenja o njoj. ili je to ipak trebalo biti nijansa istog misljenja
kao sto rekoh, to ce se tek pokazati
lol, to je bar tocno
nije istina, jer ja sam uvijek pokusala sve ostalo i nisam primijenila silu dok su djeca jos todleri. tada sam vidjela kako koje reagira, i kazem da su i moja vlastita djeca razlicita u tome smislu tako da mogu samo zamisliti koliko se ostala razlikuju
ako stavljas odredjenu dozu rezerve da ce djeca onih koji drugacije od tebe "discipliniraju" svoju djecu na dobar nacin odrasti, sto ti daje tu stopostotnu sigurnost da tvoj "nacin" discipliniranja daje najbolje rezultate? zasto ne dozvoljavas da ce i vrijeme tek pokazati je li tvoj nacin bio mozda pogresan?kao sto rekoh, to ce se tek pokazati
ja mislim da je svako udaranje dokaz vlastite nemoći i nadam se da se nikad neću naći u situaciji da pred vlastitim djetetom budem toliko nemoćna da ga moram lupiti
Re:
Jednostavno ne znam sta da ti kazem...Trazis "zastitu" moderatora jer te netko nazvao tako i tako...A tko ce zastiti tvoje dijete od tvojih batina...iskreno, zao mi je roditelja koji se boje uspostaviti disciplinu...
....NAJGORE mi je gledati kak se djeca po ducanima bacaju oko jedne igracke ili slatkisa, a roditelji to toleriraju ili popuste. to opet isticem, nece napraviti svako dijete nego samo ono koje smatra da si to moze dozvoliti. a imajte na umu da se licnost 75% razvija do pete godine zivota. VI odlucujete koje ce karakteristike i koji stupanj discipline dijete do tada imati....
ja ne kazem da su moji klinci savrseni. daleko od toga. ali postuju me i znaju tocno gdje lezi granica moga strpljenja te posljedice koje slijede.
ok mislim da je to to. necu vise gnjaviti, ali morala sam bar ovo napisati... ako ista imam, to je iskustvo u odgoju.
Imas vrlo zanimljive stavove.
Ja npr. ne vidim razloga da uspostavim disciplinu nad svojim djetetom - moje dijete je ravnopravan clan obitelji i ne zelim da bude disciplinirana.
Sta onda ako radi scene u ducanu radi igracke - i ja sam ih koji put radila...U cemu je tu problem..Kaj je scena u ducanu nesto taaako strasno...
Zelim da me postuje, a ne da me se boji kada cu je udariti...
Hana_Sara, pa što ćemo s tobom?
Ti si sad uletjela kao zla vila iz bajke i zlurado se ismijavaš, kao baba vještica?
Ja volim svu djecu, i svoju i tuđu, ali ne mogu da se ne pitam (a da ne ispadnem nepravedna prema djetetu kakvo ti imaš, šaljem mu puuuuno
Daj si nađi istomišljenike pa se uhvati u koštac u raspravi o svim nasilnim metodama koje će vam uljepšati ostatak dana, u kojima ćete ispijati kave i uživati u plodovima svojeg odgoja.
Znam da nas želiš hvatat na lopti i dokazivati... više komu, što?
Nemam te namjeru vrijeđati, postupaj po svojoj savjesti, slažem se da radiš i dalje tako kao što radiš, svejedno... I tako ne možemo zaštititi svu djecu ovoga svijeta, iako bi to istinski željeli.
Hajmo se naći na nekom drugom topicu? Stvar je samo u tome da nam ovdje nam zajedno nije mjesto.
mislim da ovdje griješiš, i to jako.ali postuju me
govorim ti iz prve ruke, dijete koje je batinano nema poštovanja prema roditelju- vodi ga samo strah.
opet iz prve ruke ti govoreći-bojim se da,kada odrastu, ti nikada nećeš priznati koliko si im štete nanjela, jer je u tvojim očima to jednostavno najbolje i nužno.
jer zamisli:bacakalo se po dućanu, neš' ti razloga za pljusku.
Ne djelim tvoje mišljenje Hana_Sara o opravdanosti lupanja klinaca i urlanja na klince.potpisujemHa, kad nam se vec toliko nabija na nos broj djece - eto jedne mame s troje (no dobro, po nekima i cetvero
I koja bi umrla istog trena da u ocima svoje djevojcice vidi strah od vlastite mame.
i da, dille, jos jedna razlika - ja po svima imam cetvero djeca :D
Ovo boldano mi je prestrašno...pa zar su ti djeca zlostavljači kada moraš adekvatno reagirati? Što je to toliko u njihovom ponašanju neprihvatljivo da zaslužuju udarce?
I na kraju, Dille nema 4 djece...ali nikad ne reci nikad.
Pravila pisanja postova
