pihhh, scene u dućanu. Pa šta ako nas svi gledaju. Zar da mi mišljenje drugih bude važnije od vlastitog djeteta. Pa ako se baca i ljuti, neka. To je njegovo pravo
 |
|||
|
|
|||
pihhh, scene u dućanu. Pa šta ako nas svi gledaju. Zar da mi mišljenje drugih bude važnije od vlastitog djeteta. Pa ako se baca i ljuti, neka. To je njegovo pravo
Re:
ne disciplinirati dijete je po meni potpuno krivo. recimo, konkretan primjer: vidjela sam jednu malu u supermarketu koja je doslovno isla po ducanu i sa smjeskom na licu rusila sa polica. mama je u tom trenutku imala jos jedno dijete u kolicima te joj je trebalo malo vremena da dode do male, okrene je i naprasi joj tur tamo u ducanu. mala ne samo da je razbila dvije staklenke krastavaca nego i cijelu policu konzervi. vidi se da je bila totalno sokirana maminom reakcijom, sto mi veli da nije dosljedno disciplinarana. iskreno, moja se djeca ne bi ni dovela u tu situaciju, predobro znaju da se to NE radi.Deaedi prvotno napisa
ali kako je ova mama reagirala ja ne osudujem, jer MORAJU postojati posljedica takvih djela. uostalom, ona ce morati platiti te staklenke, mala jos ne zaraduje da bi bila kaznjena novcano itd. a kaznu je zasluzila.
:? ako je tebi svatko tko drukcije razmislja baba vjestica, daleko ces dogurati :? bas zreo nacin diskutiranjaHana_Sara, pa što ćemo s tobom?
Ti si sad uletjela kao zla vila iz bajke i zlurado se ismijavaš, kao baba vještica?.
to mi slici na ono "jadna nasa djecica sto je sve po njihovom"... stvarno za zamisliti se.
ja bacanje po podu u ducanu ne smatram prekrsajem koji treba sankcionirati, znaci na to ne reagiram. ova dvojica starijih su se bacili par puta, vidjeli da ne pali i odustali. najmladjeg tek ocekujemo u takvoj akciji.
nama je to normalno.
a da razbijaju po ducanu? bi na to reagirala?
bih. al ne batinama. uklanjanjem iz situacije.
ja opet pitam što je tu uzrok a što posljedica? Što natjera dijete da razbija u dućanu (osim ako mu se to nije slučajno desilo), meni to nije uobičajeno ponašanje.
I, slažem se, jedino što se u toj sit. može napraviti je totalno dijete izvaditi iz situacije. Za sva sitna cendranja u dućanu nama je pomagalo i pomaže to da si može izabrati jednu sitnicu - i svi zadovoljni. Ako se ide u veću kupnju koristi da se djetetu daju njegova kolica u koja si on moze obabrati npr. tri stvari koje želi kupiti. Može i sam platiti na kasi. To djetetu razvija osjećaj moći i odgovornosti i onda uglavnom nema potrebu moć dokazivati bacanjem po podu.
netko je rekao da su nam djeca suci - trenutno, tesko da su pravedni suci jer ma koliko to bilo neobicno i cudno - dijete voli svog roditelja najvise na svijetu pa makar bio i najgori zlostavljac...tek tamo nakon 11 god. pa u pubertetu i u zreloj dobi dodje do ovog osudjivanja i spoznaje da je moglo bolje/drugacije.
razlikujemo se u bazicnim razmisljanjima - negdje si HS napisala da roditelji oblikuju dijete, izgradjuju ga i sl... mislim da je tu razlika - ja je prihvacam onakva kakva je, otkrivam je i u njoj gledam kompletnu osobu od prvog dana naseg susreta...nemam ideju da je ona neko malo/divlje/polubice koje moram socijalizirati i nauciti zivotu.
Ma nisam mislila da je onaj tko drugačije razmišlja baba vještica, već kad sam opet skužila tvoje ime bilo mi je jasno s kojim si ciljem došla: pretjerivati se. Kako smo na tu temu svi rekli tko je što imao za reći, ja se samo pitam u kojem svojstvu reagiraš kako reagiraš: pokušavanjem preodgajanja nas i naše djece?:? ako je tebi svatko tko drukcije razmislja baba vjestica, daleko ces dogurati :? bas zreo nacin diskutiranjaHana_Sara, pa što ćemo s tobom?
Ti si sad uletjela kao zla vila iz bajke i zlurado se ismijavaš, kao baba vještica?.
Što drugo ako smo svi na samom početku izbacili na vidjelo svoje stavove, svatko je argumentirao u više navrata.. i onda opet ponovno.
Niti ćeš promijeniti mišljenje ti, niti ću ga, pod tvojim utjecajem, ja.
A ja bih se zamislila što priča većina s kojom sudjelujem u razgovoru.
Oprosti ako si moje riječi shvatila kao uvredu tvoje osobe, to je bila moja spontana reakcija na tvoj nick. Nemam namjeru nikoga vrijeđati općenito, a posebno ne one koji samo razmišljaju drugačije nego ja.
Pa ni one kojima je odgojna mjera batinanje. Ja sam oduvijek mislila da je to čin očajnika koji ne vlada situacijom. Ni danas nisam promijenila mišljenje.
mislim da ovdje nitko ne stavlja pod upit disciplinu, nego način kako se do nje dolazi.
disciplinirati nikako ne znači batinati.
Nisam mislila da su nam djeca trenutni suci, nego baš oni u kasnijoj dobi koji počinju razumijevati da je moglo drugačije, i koji to, na osnovu vlastitih roditeljskih iskustava, mogu kompetentno ocijeniti.
Potpisujem.
Dodajem: ili, ne daj bože, modelirati prema vlastitoj viziji.
Ja moje modeliram, koliko to mogu, uzimajuci u obzir njihov karakter, osjecaje i iskustva, po mojoj viziji kakav covjek treba biti - dobar, njezan, samopouzdan, osjecati postovanje prema sebi i drugima, brizan, prihvacati izazove, teziti uspjehu ali i prihvatiti neuspjehe i mnogo drugih stvari.
Prihvacam ih kakvi jesu, naravno, ali to ne znaci da ne zelim iskoristiti moj utjecaj u njihovom formiranju i rastu (koje je, uostalom, cjelozivotni proces) u pojedince na koje sam ponosna (na osnovu nekih mojih bazicnih vrijednosti).
Pitanje je samo kojim metodama pribjegavam pri "modeliranju".
Nisu klinci formirane osobe u konacnom smislu rijeci onog trenutka kada se rode. Nisu to ni sa 3 godine, ni sa 10, ni sa 25, ni sa 40, ni sa 80, ni sa 100. Modeliraju se konstantno. Kako cemo mi kao roditelji iskoristiti ovu jedinstvenu priliku za nas utjecaj u modeliranju persona nase djece, tu se razlikujemo svi, ali mnogi su si i u mnogim stvarima slicni.
a opet, to apsolutno svi radimo. neki vise neki manje svjesno, dakako...Potpisujem.
Dodajem: ili, ne daj bože, modelirati prema vlastitoj viziji.
opet moram reci da batine i batinanje nisu ista stvar. ja nikakvu "batinu" niti ne koristim, nikakav pendrek mi nije potreban... kao sto sam vec prije rekla, ono u cemu meni po guzi pomaze je ostaviti dojam na dijete u opasnim/kriticnim situacijama.
pa ne znam za tebe josie, ali je svakako bilo takvih koji su u ovom topicu jasno rekli da ne discipliniraju, ne kaznjavaju itd... :? sto me stvarno zacudilo.
Djecu treba odgajati tako, da izravno ne utječemo na njegov konačni sud o nečemu, a da mu trebamo podastrijeti svoja iskustva, vjerovanja i znanje oko istoga, to da.
Možda moja mjerila nisu općedruštveno prihvatljiva oko određene teme i ne pada mi na pamet nametnuti to svom djetetu.
Npr. meni inače dosađuje netko tko mi dođe nedjeljom kasno navečer jer meni treba vremena da pripremim sebe, djecu i stvari za sutrašnji radni dan.
Svim se silama trudim ne pokazati to pred svojom djecom, jer znam da je loša moja ljuta reakcija iz koje bi mogli izvući krive zaključke.
I tako gotovo za sve ostalo.
Odgoj je nešto drugo. Oko prihvatljivih odgojnih metoda se gotovo svi slažemo.
A učiniti od djeteta svoju vjernu kopiju - ne pada mi na pamet!
Ja uživam u njihovoj različitosti, drugačijim pogledima (nego sam imala ja u toj dobi, za sina govorim) i osobnosti.
pretpostavljam da ces vidjeti kad ti djeca jos malo narastu ... recimo kad dode do toga da li da ide na fakultet ili ne, do kako kasno da ostaje vani... tu svi uzimamo u obzir vlastito iskustvo, koliko god govorili da ne zelimo raditi kopiju sebe od djece, opet u najboljoj namjeri bi ih htjeli usmjeriti prema onom sto je li, MI smatramo je najbolje za njih...
pa nije uopce problem usmjeravanja kao takvog, nego usmjeravanja batinama.
no da se ja vratim u ducan. imam tri klinca, 6g, 3,5g i 8m. i vrlo cesto idem s njima u ducan sama. znaci bez jos dvoje odraslih koji bi glumili zandare svakom malcu ponaosob. i nikad nisam imala nikakav problem koji nisam mogla rijesiti normlanim glasom i uz malo uvjeravanja, bez kazne, prisile ili ucjene. a moja djeca definitli nisu andjelci koji besumno klize mojim stopama i podsjecaju me njeznim glasicima sto jos trebam kupiti...
ne vjerujem da djeca rade sranja sama od sebe i da im to treba izbit iz glave. razlozi sigurno postoje, ko sto postoji i rjesenje. samo za razliku od tebe meni to rjesenje nije udarac.
Meni se pak čini da smo skloniji raditi suprotno od načina na koji smo sami odgajani ako ga shvaćamo kao pogrešan.pretpostavljam da ces vidjeti kad ti djeca jos malo narastu ... recimo kad dode do toga da li da ide na fakultet ili ne, do kako kasno da ostaje vani... tu svi uzimamo u obzir vlastito iskustvo, koliko god govorili da ne zelimo raditi kopiju sebe od djece, opet u najboljoj namjeri bi ih htjeli usmjeriti prema onom sto je li, MI smatramo je najbolje za njih...
Baš u ovom dijelu (izlazaka) smatram da sa svojim roditeljima nikada nisam uspjela pronaći sretno rješenje.
Da ti budem iskrena, ne znam kako ću postupiti. Dugo i do kasno braniti, ne braniti.. meni su branili, ali ja sam znala i sklisnuti. Na finjaka. Da ne ispadnem neposlušna, a ostavim svoj naum.
Nikad mi u pubertetu nije bilo jasno kakav ih to strah tjera na tolika ograničenja: strah od toga da me nisu dobro osovili na noge prema vlastitim kriterijima? Mislila bih si "pa zašto lijepo ne sjednemo i ne dogovorimo se kao ljudi, uz poneke ustupke s moje, a neke s njihove strane".
Ja osobno ću se pouzdati u uzajamno povjerenje koje smo si stekli.
Nadam se da se nećemo baš nebrojeno puta iznevjeriti?
a zakaj je to ovako rekla: sigurna am da ga više neću udariti, ali je moguće da ću mu učiniti stoput goru stvar.
Ni ti, Hana_Sara nemaš garanciju za svoj odgoj.
Danas još daju garanciju samo na bijelu tehniku, a ni to ti nije neka garancija.
Meni se cini da je ovaj forum sazreo za ukidanje AP podforuma.
potpuno se slazem. a to zaista moze biti pritisak svoje vrste! recimo, ja sam uvijek poticana od strane svoje majke da sto vise izlazim, da ne sjedim doma toliko... a mene je to uzasno frustriralo iz razloga sto nisam imala tu potrebu, voljela sam radije ostati kod kuce uz knjigu,a opet sam cesto izasla samo da ju ne "razocaram". pretpostavljam da je ona to sve radila u svojoj dobroj namjeri i strahu da se necu socijalizirati dovoljno... jer je ona imala roditelje koji su previse branili izlaske itd.
slazem se da nema garancija pa svi radimo prema nekim modelima koji nam se svidaju i ciji smo uspjeh vise manje vidjeli na svoje oci...
mozda je upravo to sto nisam ocekivala na ovom forumu, recimo da nisam mislila da ce se svi do u tancine slagati u odgojnim metodama i pristupima odgoju, da nece svi stovati Juula itd. to mi je malo bez veze, ali ipak moram priznati da niste ni losa grupicaMeni se cini da je ovaj forum sazreo za ukidanje AP podforuma.
ma od pocetka do kraja potpisujem, s gustom(s dodatkom da su moji mrvu stariji, po par mjeseci svaki
i jos nesto...
kad god odem s njima negdje obavit nesto (a obavljamo sve, nema mjesta gdje ne mogu s njima - dobro ajde, ne mogu u ordinaciju kod ginekologa), redovito se sretnem s bar nekoliko komentara:
"joj, blago tebi, ti mozes svuda s njima" :?
pa nisam ih na lutriji dobila? ili iz izloga izabrala? ili sto?
takvi su kakvi su jer se jesu takvi rodili, ali i zato jer ih tako "tendimo". sto ne znaci da mi, kao roditelji, nismo nikada pogrijesili, krivo ocijenili, napravili, ali mislim da nam sve bolje i bolje ide i da su nasa djeca jednostavno - zivi dokaz toga
Opet sam se uvjerila koliko je puuuno strpljenja i volje i truda potrebno kad želiš dijete totalno nenasilno odgajati. U situaciji u kojoj sam ja jučer bila x roditelja bi jednostavno dali po guzi i riješili problem.
Bili smo u pješčaniku koji nije ograđen i psi dolaze ondje pišati. Ne branim joj igrati se tamo ali mora oprati ruke. Na povratku još me nažica sladoled.
Još prije nego sam ga kupila upozorim je da neće dobiti sladoled prije nego opere ruke. Ispred kuće počinje deranje, neće prati ruke, hoće sladoled. Neće ući u kuću. Svi susjedi slušaju, dernjava do neba. (svi elementi tu da te izbace iz takta).
Ja mirno opet ponovim da nema sladoleda dok ne opere ruke. Ne, neće.
Konačno uđemo u kuću. I dalje neće oprati ruke. Sjedi na podu i urla. I tako 20 min. Ja spremam po kuhinji i ne obazirem se.
Nakon 20 min, čujem "Idemo oprati ruke". I operemo. I dobije sladoled.
I dok jede kaže: "Drugi put će Tina odmah oprati ruke kad dođe kući".
A najlakše bi bilo da sam je nalupala po guzici i prislilila je da ode oprati ruke.
A nisam. Čekala sam da sama shvati da bez toga neće ići.
Je li bilo brzo? Bogme nije. Lako? Osjećala sam se kao da me traktor pregazio. Ali sam u sebi znala da je to jedini ispravan način.
jos jedna razika misljenja : meni nije ok da dijete postigne da se roditelj osjeca "pregazeno od traktora" (tvoje rijeci). to je jos s jednim djetetom nekako podnosljivo, ali s cetvero je nedopustivo. jer tek sto te jedno "pregazi", ostala cetiri nesto trebaju, a dan je dug...
pardon, ostalo troje, ne cetvero
RE:
Ja svoje dijete odgajam onako kako su i mene i mog brata odgajali. Nismo bili disciplinirani. A oboje smo bili "pristojna i fina" djeca, uzorni ucenici i danas visoko obrazovani ljudi. Moji roditelji su to postigli bez batina. Kakvo discipliniranje djeteta - ja svom djeteu nikad ne radim sto ne bi zeljela da rade meni - npr. da mene muz disciplinira samarom - pa gdje je tu razlika kada bi ja H udarila po guzi.
Bas zato sto je dijete treba vise strpljenja i bezuvjetnog razumijevanja. Moja H se ne baca po ducanima jer za to ne zna, a npr. ako bi bacila staklenku krastavaca na pod to bilo zato jer je zanima kako ce to zazveciti kad se razbije, a ne zato jer je "zlocesta". Ja je ne dovodim u takve situacije - roditelji trebaju predvidjeti takve situacije i izbjeci - najlakse je dijete nalupati po guzi, umjesto da se zapitas - da li ja mogu imati kontrolu sa 2 male djece u ducanu - ako ne mogu, onda necu tamo ni ici. Nije dijete radi toga krivo, nego pogresna procjena te mame koju si opisala.
Ja nikako ne bih rekla da dijete "postgne" da se roditelj osjeca "kao da ga je pregazio traktor".
Dijete to ne zato radi da bi navelo roditelja da se osjeca lose.
Mi smo odrasle osobe i trebali bismo pronaci nacin da frustracije djeteta ne cine i nas frustriranima.
Dijete ne moze ostati cool kad ga nesto izbaci iz takta, ali mi mozemo barem pokusati pronaci nacin, ili ako vec ne mozemo ostati smireni izbaciti ijes iz sebe na neki drugi nacin.
(sad sam se sjetila Mamite i psovanja u rucnik u kupaonici)
Samo bih rekla jednu stvar u vezi bacanja na pod po dućanima- od same scene bacanja i vrištanja puno mi je gore vidjeti roditelja koji urla na dijete zbog toga ili ga nadajbože udara.
Pa i meni neki put dođe da se u dućanu bacim na pod počnem vrištati od jada kad vidim neku super haljinu, a ne mogu si je priuštiti. Razlika je u tome da ja taj osjećaj znam prepoznati i mogu ga kontrolirati, a dijete ne može.
Iskreno, i ja se raspametim kad vidim npr. u TLimaču ono šarenilo od igračaka i potrebna mi je velika doza samokontrole... a kako ne bi mališani od par godina? Zar je to takav zločin da zaslužuje udarce? :?
nije isto sto i formirana osoba...i naravno da se izgradjujemo u odnosu sa drugima.kompletnu osobu
Slažem se sa Mamasitom, nije ona to htjela "postići". To je još nešto što ja moram riješiti sama sa sobom. Radim na tome, radim na sebi da si produžim fitilj u odnosu na sebe, da se pomirim s tim da stvari ne idu uvijek kako sam si zacrtala.jos jedna razika misljenja : meni nije ok da dijete postigne da se roditelj osjeca "pregazeno od traktora" (tvoje rijeci). to je jos s jednim djetetom nekako podnosljivo, ali s cetvero je nedopustivo. jer tek sto te jedno "pregazi", ostala cetiri nesto trebaju, a dan je dug...
Ovo je bio primjer u kojem je moje dijete plačem pokušalo postići što je htjelo (što mislim da sva djeca rade). I nije uspjelo. I kao što rekoh, jest trajalo duže, ali ja zbog ničega ne žalim. A da sam je zveknula, požderala bih se, osjećala bih se jadno. Bilo bi me sram pred vlastitim djetetom.
Hana-Sara, nemoj se uvrijediti, jedno pitanje - da je to bila tvoje dijete, bi li joj ti u ovoj situaciji dala po guzi?
Dijana mozda ona nije placem nista htjela postici.
Mozda je samo izrazavala ljutnju i protest zato sto nije dobila nesto sto je htjela.
Hm, nisam sigurna šta je bilo na stvari. Sukob interesa, svakako. Ja inače ne "tjeram svoje". Popustim gdje god nema nekih posljedica.
Nije dovoljno. I ja nisam nikad beskompromisno giljotinirala prste bez dovoljno dugačkog inuenda. Ona se je skrivala od mene puno prije nego je uopće dobila dobila pec po prstima, jer je znala da čini nešto što ne odobravam i za što ju stalno pilam razgovorom (nikad prijetnjom , malo prijekorom). Jednom zateknuta je dobila pec, drugiput zateknuta je dobila pec. Treći put je pitala i sve za 5 u mojoj kući, gdje boravila veći dio vremena. Kod svoje none nije mogla odoljeti, osjetila je prividan dah slobode i onda se je stresla na 220. Nona je nije mogla maknuti iz opasne situacije jer je na tren otišla u drugu sobu, a njoj je bilo potrebno 10 sekundi. A struja ima..skoro pa brzinu svjetlosti.
Ili pozoveš elektranu da prestanu proizvoditi struju...pa su sva djeca na svijetu sigurna. Lako je govoriti i snebivati se:"zašto ne spriječite opasne situacije i ne uvedete dijete uopće u napast"...kako?? Kako znati što će ona izabrati za zanimaciju, pošto joj na čelu ne piše zamisao i pošto unaprijed pretpostavlja da se sa nekim stavrima ja ne bih složila..ne pita me i nit ne želi pričati o tome..zagonetno se pravi nezainteresirana. Ja sam skužila da će uzeti nož..iz sjaja njenih očiju i konstatacije da će i ona kuhati kad bude velika, pa sam ih smjestila u najviši pretinac kuhinje, ali ona je našla način..uzela svoj dječji stolić, pa stolicu na njega i uspela se na radnu plohu i dosegnula. A sve u pola minute- minutu, koliko treba za nakrcati veš mašinu. Naravno da nakon toga uslijedi razgovor. Odlučan i ozbiljan. I kad imate 5-6-7 takvih razgovora...i opet isto..što..kako? A nož koristim svakodnevnoi stoput mi se dogodi da ga odložim tamo gdje mi rteba i otiđem na minut.
Pa zar se vama, nevezano uz djecu, nikad nisu dogodili propusti? Prometni udes, pad na ledu, prekipjelo mlijeko, uključena pegla? Zašto ste se dovodili u takve situacije...i to čak više puta? Shit happens. Ja nisam hobotnica koja može uvijek držati vižljastu djecu na oku u svakih 10 sekundi kroz 24 sata i pazim koliko mogu, ali propusti se dešavaju, a pogotovo zato jer su vezani uz uobičajene stvari i postupke za koje netko ne misli da mogu prouzročiti štetu..
Daklem...ja ću stvarno početi misliti za sebe da mi nema linka između glave i tijela. Razuma i stvarnosti. Zašto ti, Ančice, misliš da ja ne postupam u tom pravcu..da ne objašnjavam zašto se nešto ne smije i uklanjam opasnosti? Zato jer sam priznala packu? I samim time se odmah svrstala u zlostavljače? Za koje "se zna" da su bezdušni prekršitelji dječjeg integriteta i samim time lišeni svakog smisla za razgovor i uvažavanje djeteta?
Ti stvarno misliš da ja ne znam da se razgovorom i povjerenjem ne grade jake ličnosti? Ti stvarno misliš da ja nisam na svakojaki način pokušala prije nego po prstima. I nemojmo paušalno odgovoriti.."ne..jer si udarila dijete pa opravdavaš nasilje"..
Ja svoje dijete nisam nikad udarila u afektu. Packa je bila moja odluka, donesena iz racinalne zabrinutosti i vaganja manjeg zla, za koju primam odgovornost i koju sam kao i sve što objašnjavam, obrazložila mojem djetetu. Kad za 300 radnji ne dobije packu, već pohvalu, uputu ili prijekor, a za 3 ustrajne packu..nije li omjer dobra prema zlu ipak najmjerodavniji za mjeru učinjene štete? jer apsolutistički gledano, i od ružnog pogleda naše dijete može razviti strašnu traumu, od 3 packe nenadoknadivi gubitak povjerenja u roditelje, a od učestalog batinjanja..sačuvaj bože. Natural born killer. Što za neke vrijedi, a za neke ne. možda vrijedi i za moje, ali ja to ne primijećujem. i čekat ću da odrastu..pa da me shvate.
A ja bih ipak prije bila napravila ono što Ančica predlaže. I to ne samo zato jer sam protiv packanja, već zato, ako mi je dijete već tako fascinirano strujom, onda zbilja nije sigurna nego kad mi je na oku. A nijedno dijete nije 100% vremena na oku.
A što kad izroni neka nova fascinacija? Nemam pojma, smišljala bih druge načine zaštite.
Jedino ti ne znam što bih za ovo kod bake. (gdje se kritični događaj zapravo i zbio). Ne bih od bake mogla tražiti sve te intervencije.
Iako, moja sveki je sve niske štekere doobrano prelijepila. Ali ak je takav hahar da i to skine... Ne znam... Smišljala bih opet nešto.
Za razliku od nas odraslih, klinci se neznaju nositi s frustracijom. Imaju ogromnu kolicinu emocija s kojom neznaju sta bi, pa to zavrsi vristanjem, plakanjem, bacanjem itd. I to je sasvim normalno. Ne radi to dijete da bi nama napakostilo, nego zato sto nezna drugacije. Ukoliko to dijete u tom trenu dobije npr. batine, ono uci da njegovi osjecaju nisu bili prihvatljivi. Uci da nije u redu biti ljut, tuzan, frustriran. Mi moramo nauciti dijete da su te sve emocije NORMALNE, samo da tu frustraciju trebaju rijesiti na neki drugi (drustvu prihvatljiviji) nacin. A za to treba vremena.
kad su moja djeca konstatirala da ce oni kuhati, ja nisam momentalno premjestila sve nozeve na tavan, nego sam objasnila koji su ostri a koji nisu. i onda bih im dala obicni noz od besteka iliti pribora za jelo i mrkvu da mi izrezu.
a u struju bi ukljucili mikser ili usisavac da skuzimo cemu to sluzi i da tu diosta nesto ima sto moze biti opasno.
anchie76 i opet
Virgo eto sama si dala ocit primjer da packa ne pomaze.
Dijete ti je dobilo packe, pa se ipak streslo na 220.
A ne bi se streslo da nikad nije dobila packe, a da je nona nije ostavila tih 10 sekundi samu ili da su uticnice imale dobre stitnike koji se ne mogu tako lako skinuti.
Packa funkcionira..itekako. Samo njezino djelovanje katkad traje kraće od propupalog zanosa, što govori o njezinoj silini i percepciji. Poslije packe nije više sama montiravala mikser ni jurišala na najoštriji nož u kućanstvu, već tražila moju suradnju. Druga bi stvar bila da se ona potpuno okanila i noževa i miksera..tada bih dramatičnije razmotrila utjecaj packanja.
Pitanje za Martu..što kad običan nož od bešteka nije zanimljiv? Nego veeeliki dugački nož. Zašto ti misliš da njoj nije rečeno što je oštro i opasno, a što je dopušteno?
A zašto ti misliš da ona nije imala na raspolaganju usisavač i sve moguće friendly kućanske aparate kao edukativno sredstvo? Što kad dijete ne shvaća značenje riječi opasno osim na svojoj koži? Nego opasno izjednačava s zabavno ili zanimljivo i "gluho" je za naša objašnjenja na visokoj i niskoj razini?
Da se razumijemo, moje malene ne čine nepodopštine po cijele dane. One se krasno igraju međusobno i ja sa njima. Ovo su incidenti koji su sporadični i samim tim nepredvidljivi, osim u nekim periodima, kad su bili češći zbog raznoraznih fiksacija i tada sam podijelila nekoliko packi, čiji je rezultat bio efikasan.
Da je tako na svijetu ne bi bilo nijedne nesreće uzrokovane ljudskim faktorom.A ne bi se streslo da nikad nije dobila packe, a da je nona nije ostavila tih 10 sekundi samu ili da su uticnice imale dobre stitnike koji se ne mogu tako lako skinuti.
Sad u dobi od 3,5 godine evoluirala je i na temelju iskustva shvaća opasno. I kad joj kažem opasno je.....u igru ulijeće "mama dođi, skupa ćemo". Bez packanja. Pošto prije nije imala percepciju opasnog..opasno i ponižavajuće sam trebala demonstrirati JA. Sad shvaća opasno i strepi od opasnog. Ona se mene nije nikad bojala..bila je uvrijeđena..a uvreda, zamjerka ili strah nisu isti pojmovi. Iz mog laičkog gledišta i osobnog iskustva..uvredom se povećava otpor i nelagoda ponižavanju, ali se s vremenom stišava, a strahom se mijenja osobnost i krate krila. Mislim da je to keypoint u percepciji batina..da li samo vrijeđaju ili uz vrijeđanje još i bole u duši i zidaju kule strahova.
Ovo je bila moja racionalizacija nasilja. Sa svakim postom batine postaju veće, pa ću onda po n-ti put zauzdati svoje prste željne tipkovnice i preseliti se na neke manje angažirane topice.
Drage dame, lijep pozdrav!
Pa ti si sama napisala da si nakon njenog pogleda spremila nozeve na najvisu policu. Nisi nigdje napisala da ste objasnjavali. Cuj, meni se iz svega toga cini da ti imas tu neki drugi problem, tj. kazes da je "gluha" za objasnjenja. Ja bi se tu debelo zapitala zasto mi je dijete gluho za objasnjenja i zasto se fiksira na opasne stvari. Ali to ja sve iz daljine i to velike jer nit poznam tebe nit tvoju djecu.Pitanje za Martu..što kad običan nož od bešteka nije zanimljiv? Nego veeeliki dugački nož. Zašto ti misliš da njoj nije rečeno što je oštro i opasno, a što je dopušteno?
A zašto ti misliš da ona nije imala na raspolaganju usisavač i sve moguće friendly kućanske aparate kao edukativno sredstvo? Što kad dijete ne shvaća značenje riječi opasno osim na svojoj koži? Nego opasno izjednačava s zabavno ili zanimljivo i "gluho" je za naša objašnjenja na visokoj i niskoj razini?
Mene upravo fascinira upornost tvojeg djeteta Virgo
a evo ja isto iz prve ruke: bas se ne mogu slozitimislim da ovdje griješiš, i to jako.ali postuju me
govorim ti iz prve ruke, dijete koje je batinano nema poštovanja prema roditelju- vodi ga samo strah.
opet iz prve ruke ti govoreći-bojim se da,kada odrastu, ti nikada nećeš priznati koliko si im štete nanjela, jer je u tvojim očima to jednostavno najbolje i nužno.
jer zamisli:bacakalo se po dućanu
[quote="Dijana"][quote="Hana_Sara"]nemoj se ni ti uvrijediti Dijana, ali mojoj djeci to nikako ne bi palo na pamet
Pravila pisanja postova
