pa kaj nisu cure pisale o planu poroda? mozda ja fantaziram, ali ako dodjete samouvjerene, sa planom poroda i jednostavno im velis "ja to hocu uradit ovako" ma tesko da ce te neko zafrkavati ako lupis sakom po stolu. meni se ne dopada lopta koju imaju u mojoj bolnici pa nosim svoju loptu i svoj madrac za jogu da se mogu valjati po podu. kad vec nemogu rodit doma, onda cu si dopeljati svoje bitne stvari

sestra mi je rekla dok smo pricali o porodu u vodi da se vidi da sam se dosta informirala, i oni tvrde da je maje posla sa zenama koje se pripreme za porod tako sto se pokusavaju sto vise informirati.

nama stalno tupe da je jako bitno da imamo samopouzdanja, u trudnocu, u sebe, u porod i sebe na porodu

svaki trud je trud manje, i ako vas obuzme strah i panika bol se povecava.

ono sto su nam jako naglasili, ako smo umorne i zelimo leci da se ne ispruzimo na krevetu ko klada, nego da to bude neki polusjedeci polozaj, noge se privuku trbuhu. mozete se osloniti na partnera, na jastuke, ali nemojte leci na ledja ko klada.

ma i kao vas polegnu, zabij te si u glavu da je svaki trud korak blize, vizualizirajte si maternicu, kontrakcije, otvaranje cervixa i bebu koja putuje van i uopce joj nije ugodno i zabavno, pa joj pomozite. vele da bi ta vizualizacija trebala takodjer pomoci kod otvaranja, i pokusajte trud doziviti ko pomoc da beba izadje van. kao sve je u tome kako si poslozite u glavi.

skoncentrirajte se na disanje, vjezbajte doma sa partnerom da on vodi disanje uz stopericu (3v i 5v). mislim na ono kad se plitko dise za vrijemetruda, udah na nos pa u tri ili 5 puta uz pufff pufff pufff ispustate zrak, s tim da je zadnji pufff najduze ispustanje zraka

vele da ako sve ovo, od vizualizacije, do disanja imas na pameti da ce trud proci lakse, jer se ne stignes toliko koncentrirati na bol.

e fakat cu nekako probati ukratko napisati ove upute iz mojih knjizurina