ponovno (se) roditi
Sve je počelo na sam dan termina, 26. 8. u 6 za 20 pucanjem vodenjaka. Opet je onako malo iscurilo kao i prvi put, bez trudova. Mm i ja smo ustali, Matej je još spavao, i odmah sjedoh na loptu. Posve smireno uputila sam ga u zadnje detalje, nazvali smo moju staru da bude s M. Trudovi su lagano počinjali i odmah su postajali redoviti - na 10 minuta. Istuširala sam se i pri tom - pjevala psalam Gospodin je pastir moj. U mome srcu - radost i beskrajan, beskrajan MIR.
U bolnicu smo krenuli kad su trudovi bili na 5 minuta. Pred rodilištem odradih još jedan trud i - ajmo. Negdje oko 7.45 primili me, stavili na ctg - sve uredno. I sada počinje priča
Doktor me pregledao, ustanovio da sam 5-6 cm otvorena. Uredite je-reče on. Imala sam stolicu jutros, treba li klistir?-rekoh ja. Našla se tu jedna babica kojoj sam ovim pitanjem digla tlak i što mi je spomenula - RODE!!!!
Sljedeći moj zahtjev - lopta. MA ZAMISLI! Ova je babica opet počela, da prostite, sr.... No, babica koja me primila (svaka čast toj ženi, na dobrom je glasu u Zadru, što i ja mogu potvrditi) čitavo je vrijeme šutjela i kad su me poslali u predrađaonicu odjednom se pojavila s velikom loptom. Dezinficirala je i dala. Na to je ja upitah bismo li mogli, naravno, ako bude moguće, sačuvati mi međicu? Počela mi je govoriti o puknućima i šivanju, a ja sam i dalje bila pristojna
Nažalost, opet su me potjerali u boks, nakon sat vremena lopte.
Eh, moram i to spomenuti da me sve osoblje pitalo što ja to radim dok sam udisala 5 a izdisala 10. Osoblju sam morala objašnjavati da je to moja tehnika disanja. :?
U 9 i 25 sam u boksu. Malop sam pronjurgala da su mi trudovi jači u okomitom položaju, no tu su me svi složno začepili da su to njihova pravila.No, ajde, sve je dobro krenulo, mm sa mnom.
Vidim ja, pojačavaju se trudovi. Dolazi ona zločesta babica, stane pokraj mene i kaže: Nemati vi neke trudove, vi biste htjeli sve prirodno, ali mi vas nećemo gledati do navečer. Dobit ćete vi malo dripića i bit ćete brzo gotovi...(samo joj je falio osmjeh vještice)
Ja cila tužna - osjećam dobre trudove, a ova govori da oni to nisu.
Nakon 5 minuta dolazi mi druga babica i kaže: imate dobre trudove, ali ovo što ih ctg registrira kao slabe je vjerojatno zbog sala na trbuhu.
Pregledala me jer sam joj rekla da imam nagon za tiskanjem i ustanovila 8 cm i sve mekano. Ohrabrila me rečenicom - ovo će ići brzo i lako.
POčela sam osjećati bolove od kojih se viče. No na vrhuncima trudova, kad bi se tijelo htjelo grčiti od bola, moje su misli bile:
EVO MI DOLAZI MOJE DIJETE... ČEKAM TE RAŠIRENIH RUKU....
I tijelo se opuštalo.
Osjetila sam ljubav koja lomi i daruje moje tijelo, a ono se prepušta bolu jer - ljubi. I bila sam posve - opuštena, predana.
Nekoliko puta mi se oteo krik, iskonski, kojim ja nisam upravljala. Nitko mi nije prigovarao zbog toga, samo su govorili da prodišem.
Moram vam priznati da su mi u ovim trenutcima jako značile informacije s topica o tranziciji jer sam znala kroz što sada prolazim i da će ovome brzo doći kraj.
U jednom trenutku sam rekla da dijete izlazi, ona dobra babica me pregledala, raširili mi noge, ali nisu ih vezali u stremen. Rodila sam držeći se za bedra, izgon me malo više bolio nego prvi put, no nažalost, doktor je ustvrdio da pucam i učinjena mi je epizitomija, doduše mala.
U dva naporna tiskanja izašao je moj Damjan, u 11.50, sav okrugao, težak 4,240 i dug 54cm.
Tata je sve vidio, a ja sam prvi puta doživjela taj trenutak (jer sam s M pala u nesvijest i uopće se toga ne sjećam). Počela sam plakati od sreće ...
Dok su ga sređivali, mene su zašivali jer mi je opet puklo ušće maternice pa je radila lopata(šivanje mi je najgori dio poroda).
Damjan je vrlo brzo došao na sisu, mali praščić od toga trenutka pa do dana današnjega tako slatko papa da je mama već 3. dan imala mlijeka ko u priči
I da završim, ono zbog čega mi je ovaj porod tako posebno iskustvo je činjenica da je prošao bez i kapi kemije (ni sredstva protiv bolova, ni za smirenje, ni drip 8) ). Prvi puta sam između trudova osjećala svoj VLASTITI endorfin (ispravite ako sam krivo rekla), prvi puta sam se predala Ljubavi koja mijenja, oblikuje i nadasve - slavi Život.
Sad shvaćam da je moj prvi porod bio jedna velika borba s vlastitim strahom, predrasudama, tako sam silno željela pobijediti sebe i svoje tijelo, prirodu.
Ovaj puta ostala je čista ljubav, pomirenje, radost.
Oporavljam se izvrsno, punti doduše bole, ali ne tako jako kao prije.
Primam posjete, ne mogu ja bez ekipe nikako
I sve ove dane mi je pjesma u srcu i na ustima
Želim svima vama koje tek imate proći kroz porod da se u njemu i same ponovno rodite. Kao što se to ovaj puta dogodilo meni
 |
|||
Odgovori s citatom
kloklo prvotno napisa
), jučer smo bili đir do grada (malo sam pretjerala jer su me poslije užasno bolili kukovi), dojili na rivi uz zadarski zalazak sunca 
