Drage curke,
ne znam da li je ovo samo moj osobni dojam ili i vi nailazite na slične situacije.
Otkad sam na vašem forumu prepoznajem u velikoj mjeri da se ovdje zastupaju gotovo sve dogojne mjere koje su i meni od samog početka jedino i isključivo prihvatljive- ne lupanje po guzi, zajedničko spavanje, dojenje...da ne nabrajam. Napokon sam među vama našla istomišljenice, jer sam do sad većinom nailazila na oprečne stavove. Od mojih najbližih frendica (koje su mi s godinama sve dalje), do obitelji, posebno svekrve, gledaju me ko da nisam normalna. Neki dan na poslu novopečena baka se hvali kako ima preslatku unučicu, ali da je dosta cendrava, na što ja kažem "Mišica mala, treba njoj samo puno nježnosti, nositi je kad ima grčiće... itd. to je jedini način da kaže da joj nešto smeta... sve će se to uskoro srediti, tako brzo narastu da se nećete niti snaći ", a na to eto meni jezikove juhe od treće osobe - "Da treba nju pustiti da se isplače, razmaženka mala... bla, bla..." Ja sam samo rekla da se ne bih složila i otišla, jer nisam imala vremena za raspravu.
Stvar je u tome da je takvih mama više od ovih drugih koje misle kao ja. Stalno se moram opravdavati kako to da još dojim (beba mi ima 10 mj), zašto spava s nama, itd.
Otkad sam na ovom forumu imam dojam kao da su Rode neki drugi svijet u kojem sam se prepoznala, a kojeg tako rijetko pronalazim oko sebe. Ja zaista mogu na prste jedne ruke nabrojati mame koje poznajem, a koje razmišljaju o odgoju kao ja. Najgore mi je to što ih većina uopće ne razmišlja o odgoju, nego to ide onako usput.
Slažem se da i među nama ima različitih mišljenja i da je nemoguće pronaći dvije osobe koje se slažu u svemu, ali govorim o nekim generalnim stavovima... neki put me znaju gledati kao da sam član sekte.