ja sam sva sentimentalna jutros uletila s hrpom gumica i špangica: Ajmo napravit pletenice; na što je Eva Marija promrmljala: Ma daj, mama, stavit ću traku i bok.
No, kasnije sam ipak došla do izražaja: krenule smo u grad ranije, kupile cipelice koje je odmah obula, otišle kod frizera (nije se šišala već godinu dana i fakat je bila sva čupava) koja je malo, ali samo malo podšišala grivu, a onda smo s još dvije frendice-prvoškolke sjele na kakao. U 11 smo s tatom išle u školu. Nadam se da će pozitivna energija ovog jutra ostati u njenom srčeku, a u mom će sigurno.