Sanjice, tvoj slučaj je grozan primjer onoga scenarija kojeg Saradadevii stalno opisuje, a kojemu se nitko ne nada kod bolničkih poroda, i svi niječu da je tako nešto uopće moguće.
Pisala sam prethodni post na brzinu, pa sam možda odaslala krivu poruku. Nisam mislila da nije moguća nikakva komplikacija u porodu, jer onda bih ostala rađati doma sama sa MM.
Čitajući tvoju priču, oni su poduzeli upravo sve da onemoguće prirodan fiziološki porod kod tebe. Ali usprkos tome što su znali da te ometaju, da ti ometaju šanse za normalan porod, i povećavaju šanse za carski - i dalje su inzistirali na vaginalnom porodu a sve su činili da ga onemoguće.
To sve su pokušavali i kod mene. Tko je kada vidio mačku, psa, pticu ili medu koji će u toku poroda izaći iz svoga gnijezda i otiću na sred ceste i pod uličnu lampu pred auditorij stranaca i tamo se porađati. Naravno da se neće poroditi ako su takvi uvjeti, porod će se zaustaviti i nastaviti možda sutra, prekosutra, dok budu uvjeti koje to biće osjeća da su u redu i sigurni. Moj post je bio u tom smislu pisan.
Ali mi ljudi smo toliko oholi, da mislimo kako smo mi nešto posebno i kako je naš racio u stanju riješiti baš apsolutno sve.
I još nešto sam htjela reći: iako sam bila članica Rode, u trudnoći sam jako rijetko čitala podforum Porod, a par mjeseci prije poroda ga nisam čitala uopće. Nije to bila moja racionalna odluka, niti sam tada znala mnoge stvari koje sam kasnije pročitala. Jednostavno sam osjećala da premalo znam teorije o porodu da bih mogla donositi odluke na svom porodu temeljene na znanju. Znači ostala mi je moja intuicija. A veća šansa da mi intuicija radi kako treba, je bila ako što manje čitam druge priče sa poroda, i ostale stvari neposredno prije poroda. Nisam htjela da si stvorim neku fikciju, koja neće biti ostvariva, pa ću morati reagirati u nekom trenutku na temelju osjećaja; a da si taj osjećaj sama oduzmem.
Glavna nit vodilja mi je bio moj osjećaj da ja mogu donijeti na svijet sama dijete koje smo MM i ja sami napravili, i da su jako rijetke situacije kada to nije tako; to mi je bilo logično i puštala sam da me to vodi. Iako su mi i uprvom i u drugom proodu pokušali dokazati da ja ne mogu donijeti na sviejt sama svoje dijete, jer je" svaki porod operacija, i žena ne može sama sebi napraviti operaciju", kako reće onaj tip iz prethodnih postova; meni je taj stav bio glup i nisam si dozvolila da me u to uvjere. Pa ne bi priroda napravila neku vrstu koja se ne može razmnožavati i samim time ne može opstati. Razlika između mojeg prvog i drugog poroda, je taj što sam se drugi puta pripremila bolje kako i na koji način nešto odbiti (prvi puta su mi varkama i lažima oduzeli mogućnost da to bude moj porod).
 |
|||
Odgovori s citatom
Saradadevii prvotno napisa
ne mislim samo na manju bol, nego na sve one silne lijepe osjećaje, hormone sreće (koje nemaš više nikada priliku probati), i kaj ja znam kaj te još pukne ... uglavnom droga samo takva, zato su naše bake imale po 5,6 djece 
stvarno... kad im dođe žena sa svojim trudovima oni vele "ajmo to malo pojačati da bude brže gotovo" i uvale drip, a tebe bez trudova puste da ležiš (da si mogla hodati možda bi i dobila svoje trudove) a da nisu ništa pokušali. Ako imaš energije i volje, žali se. No budi spremna na puno posla ako inzistiraš na odšteti ili kaznama.
, nadam se da ćeš nakon što saznaš što, kako i zašto je tako bilo, biti manje ogorčena.
