ako sam u što bila sigurna, to je bilo ovo: nikad se neću dovesti u situaciju da umjesto djeteta pišem zadaću, zivkam ostale mame što je bilo za zadaću, sastavljam sastave i slično. pregledati zadaću, to da. pregledati knjige i bilježnice, razgovarati o proteklom danu, o tome što su učili, sve to da. ali zadaću pisati - ne.
i - što ja večeras, prvi dan škole moje prvašićke, dok ona spava, radim?
lijepim i presavijam neka posr..a geometrijska tijela. jer:
1. danas nam učiteljica rekla da ih treba imati sutra - mi ih danas tek kupili.
2. to nema šanse da složi dijete od 6 i pol godina, i meni su ispali kvrgavi i napol se odljepljuju.
bah, baš sam ljuta. pomagala je meni Eva Marija oko toga, ali da je baš zapamtila što je stožac a što kvadar - i nije. kakva onda korist od toga? bah, ljuta sam.