mi isto koristimo već spomenute večernje rituale... pomažu nam, ali ne u potpunosti. Rijetko, ali ponekad nakon toga kao da se probudila, puna snage...
Pošto spava s nama u bračnom krevetu, ja s njom otiđem u krevet i pustim je da se spuca... baca se na jastuke, skače, primi se za naslon i skače... meni je bolje to nego da je ostavim da se izmuči plačući!
Imam neki osjećaj da ima previše energije i da joj se ne spava! A možda griješim!
Kad potroši energiju tijela (zabavljajući se i smijući) legne i mora, ali mora ona potrošiti i ostatak energije... pa onako bespomoćna pjeva: aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa na sav glas i ...odjednom zaspi
ja ne znam zašto, ali ona lakše zaspi pod nekom bukom nego u tišini... kad smo u šetnji kolicima i dođemo u neko bučnije područje...zaspi, a u nekom mirnom području me srdito gleda šta ju tu mučim jer se kao dosađuje
i onda ja znam navečer s njom zapjevati... malo glasnije... uf