Pozdrav,
Moje dijete ima 8 godina, ali problemi sa plačem su krenuli ranije. Još kao beba je bio osjetljiv i često se događalo da se budi plačući. U vrtiću je sve češće plačem reagirao na frustrirajuće situacije. Tada su ga i njegovi "kompići" počeli zadirkivati, što je on jako teško doživio. Razgovarali smo sa odgojiteljicama, ali to se njima nije činilo ništa strašno i govorile su ma pustite ga, sazrijet će.
Potom je došla škola (i naše preseljenje) i problemi sa plačem su eskalirali. Bilo je dana kad bi zaplakao na prvom satu i do kraja nastave na svakom, za svaku grešku koju bi napravio ili svaku paničnu situaciju. Bez obzira koliko smo razgovarali sa njime i koliko pokušavali smanjiti njegova interna očekivanja, situacija je bila sve gora i gora. Učiteljica se također nije znala kako prema njemu postaviti, jer nije bilo jasno od kud takve njegove reakcije.
Ono što je nama pomoglo jest odlazak psihologu. Pri tome ne mislim na one leteće preglede koji se odrade prilikom posjeta logopedu i sl. Otišli smo privatno i redovno odlazili jednom tjedno. Psihologica je napravila test kojim je otkiveno da je njegova unutarnja zrelost u odnosu na vanjske manifestacije ponašanja, kao i emocionalnu zrelost u velikoj disproporciji. Njemu se naime događalo da sa 7 godina razmišlja kao dijete od 10 godina, a emotivne reakcije su bile djeteta od 5 godina. Rekla nam je da su njegovi napadi plača refleksni i dala upute nama, kao i učiteljici, kako da se prema tome postavimo. Recept je bio kontrolirano ga voditi kroz frustrirajuće situacije, npr. igre čovječe ne ljuti se i sl. situacije gdje je mogao izgubiti ili naučiti se nositi sa porazom i neostvarenim očekivanjima.
Sad smo 2. razred osnovne škole. Nakon teškog 1. razreda (sa puno truda da bi prošao sa 5, kao što je očekivao) još uvijek sa strahom očekujem što je bilo danas u školi, da li se je rasplakao, kako se je nosio sa nastupima panike. Nakon pauze preko ljeta, ponovno ćemo krenuti psihologu. Čini se da se problematika smirila, a sad je krenula faza bezobraštine. Sad ako zaplače, to je manipulacija i znamo se sa njome nositi.
Post je dug, ali možda nađeš sličnosti sa tvojim problemom. Moja sugestija je da odeš psihologu da točno postavi dijagnozu, odnosno ako nema dijagnoze da ti da upute kako se postaviti prema tom problemu. Ako je to prije polaska u školu, tim bolje. Sretno.