Hoću-neću

[tanja_b]

Kažu da djetetu treba dati mogućnost izbora, pa će biti manje konfliktnih situacija.
Možda to vrijedi za malo veće dijete, ali za dvogodišnjaka... evo kako izgleda blaži slučaj:
Dolazimo kući (ja s posla, Andrej od tete) i pitam ga u autu: hoćeš li da idemo odmah doma ili na igralište.
On bira igralište. Na pola puta se predomisli jer se sjetio autića koji ga čekaju doma. Traži da idemo doma. Dobro.
Idemo doma, i pred vratima se sjeti da bi on ipak još bio vani. Otrči 50 m i onda se vrati jer bi ipak doma. Ako imam sreće, uđe u lift bez protesta. Ako nemam sreće, čim se za nama zatvore vrata haustora, on bi opet van i JAKO je ljut kad kažem da sad idemo doma!
Da ne nabrajam druge situacije. Meni se ponekad čini da on jednostavno ne zna što zapravo hoće i da ga treba "pogurnuti" u nekom smjeru. A onda mi se opet čini da mu ne dajem mogućnost izbora, pa više ni sama ne znam što je bolje.
Jesu li i drugi dvogodišnjaci takvi? Dokad to traje? Kad uopće mogu shvatiti što znači "ili"? (Andrej definitivno ne kuži takva pitanja)

[ana.m]

Mi imamo običaj Janka pitati da li hoće ovo ili ono. Baš i nisam primjetila da se previše premišlja, a možda je to zato jer kad neki put se odluči pa se predomisli nekako mu ne dam baš da se petsto put predomisli.
A kad je u pitanju park ili doma, park uvijek i bez iznimke, tako da s ovim baš i nemamo problema.

[Njojza]

mi nemamo bas ovakvu neodlucnost ali mozda jer je F jos manji
ja ga pitam recimo hoce li jos neceg da jede i on veli DA
ja mu dam a on nece
onda ga podsjetim da je sam odlucio da hoce jos i da me ne zeza
onda se on smije

eh sad, prvo skontam da je ipak rano da skuzi te rezlike
a kad me pocne zezat, onda skuzim da nije rano cim me zeza
e haj sad ti budi pametan...
pogotovo jer sam ja to tako lijepo objasnila

[enna]

Mi smo baš u fazi NEĆU pa me živo zanima do kad to traje jer je sve osim kupanja koje obožava, NEĆU!

I ako nešto hoće prvo kaže bez razmišljanja NEĆU pa kad prorade klikeri DAJ!!!

I jedna zanimljivost: jedino kad kaže NEĆU izgovara Ć sve drugo je C
npr: cvijeće je cvece
maćkica je mackica...

[Paula]

Tanja dijete treba imati mogućnost izbora ali mora naučiti i snositi posljedice svog izbora. Dakle, ako se odlučio za park ide u park i nema promjene (osim više sile). On vam je skužio da vas može vozati i to mu je jako zabavno. Moraš zauzeti stav i toga se držati i vrlo brzo će shvatiti da vas nemože zezati.
Obavezno mu naglašavaj da je to bio njegov izbor i da mora drugi puta razmisliti a kada ga pitate kud želi obavezno ga pitajte da li je siguran i napomenite mu da kad se jednom odlučio nema mjenjanja. Javi kako napredujete.

[tanja_b]

Paula, baš u tome i jest stvar. Mislim da se ne zeza. Njemu nije zabavno vozati, nego se čini da se zaista predomislio i da će biti užasno nesretan ako mu ne dozvolimo da promijeni odluku.
Zato i pitam, ima li neka dobna granica kad djeca bolje razumiju što znači imati mogućnost izbora, ili je to jako individualno. Jer imam dojam da on to baš i ne razumije. Ili mijenja mišljenje u roku 1,5 sekunde.
Iako, u zadnje vrijeme zna ponekad "potcrtati" svoju želju tako da doda "baš":
-Hoćeš li da idemo van ili bi se radije igrao doma?
-Baš hoću doma.
E, kad kaže "baš", onda zaista nema dileme

[tridesetri]

kad je m. u "ne" fazi nista zivo ne pomaze. to izgleda npr. ovako:
-mama ja bih griza
skuham joj griz
-necu griiiiz!!!!!!!!!!!!
ok, maknem griz
-daj mi griz, zasto si mi uzela? (uz urlanje)
-dam joj griz
-necuuuuu
i tako u nedogled.
ako pokusam biti doslijedna na nacin koji objasnjava paula, to je toliko razbjesni da napravim jos goru situaciju, onda naprosto place neutjesno do preksutra kao da smo je na znam kako iznevjerili.
zato svaki oblik suvislog odgoja, "snosenja poslijedica za svoje postupke" i sl. ostavljam za dobre faze. i tada nam sve super ide.
kod m. su "ne" faze najcesce povezane s nekakvom iscrpljenoscu, npr. nakon bolesti, ili promjenom okoline ili ako je na bilo koji nacin nesretna. onda se to manifestira i na spavanje i na hranjenje i na sve zivo.
dok je ona sretna, sve je super.
u zadnje vrijeme je za ozbiljno pocela postivati sve vise pravila, pokazuje suosjecajnost itd.
a kad je u negativnoj fazi strpim se da prodje. i imam dojam sto se manje nerviram oko toga, to brze prodje.
inace je "ne" faza jako vazna za razvoj licnosti, to znate, i ne treba ih tu previse ubijati u pojam. proci ce.

[tridesetri]

Zato i pitam, ima li neka dobna granica kad djeca bolje razumiju što znači imati mogućnost izbora, ili je to jako individualno

sigurno da je jako individualno ali ovako u grubo, recimo da su dvije godina kulminacija "ne" faze i svih roditeljskih uzasa, a da je tri godine vec doba kada dijete postuje vecinu pravila.
inace po ovome sto pises tanja meni ne djeluje kao da je tvoj andrej "neodlucan" ko sto kazes, nego da se naprasto zeli izboriti za svoj izbor. njemu zapravo uopce nije bitna stvar za koju tvrdi da je zeli i da li on to stvarno zeli, njemu je bitno da roditelji postuju ono sto on tada zeli.
ne znam dal sam dobro objasnila ali ja tako shvacam te njihove ispade.

[Paula]

Tanja mislim da ti on u toj dobi jako dobro kuži stvari i slažem se s tridesetri da on nastoji izboriti za svoj izbor. Svako dijete otkrije vrlo rano na što su mu roditelji "osjetljivi". Kod nas je to bilo trešenje, kad god bi se Paula prestrašila počela bi se tresti a ja bih odmah zaštitnički skočila. Prije par mjeseci smo skužili da se ona trese kad to njoj paše pa smo prestali reagirati - kad je skužila da je ne "fermamo" rekla bi ja se tresem i počela se trest. Vrlo brzo je odustala od toga jer je vidjela da nas nemože više dizati na tu foru.
Hoću reći, znaju savršeno glumiti

[Njojza]

Hoću reći, znaju savršeno glumiti

i te kako
mi od skoro kad god vidimo da F glumi odmah reagiramo rijecima "aaaaa pa Faris je opet postao nas glumaccccccc"
i automatski se pocne smijati!
skontao je da smo ga prokuzili

[tridesetri]

Hoću reći, znaju savršeno glumiti

naravno, znaju, vjerovatno ovisi koliku potrebu za tim imaju.

ipak, moram priznati da m. s nama nikad ovako ne manipulira, ili barem ja to ne dozivljavam na ovakav nacin koji je opisala paula.

naime to sto oni pokusavaju napraviti stvar po njihovom za mene nema nikakav negativan predznak (osim sto boga mi jest naporno ), ne mislim da me zbog toga "dize na foru", da koristi sto zna gdje sam "osjetljiva" i sl.
naprosto je to njihov put do odrastanja.

kad mogu postujem njene zelje, a i ona moje postuje sve cesce. sve u skladu s dobi.

[tanja_b]

Moram priznati da Andrej nije takav prefriganac, ili ja još ne kužim takve situacije.
Da ima svoje faze inata, ima. Onda namjerno otvori frizer, baci rajnglu na pod ili izađe bos na balkon, i pritom me izazovno gleda, kao, baš me zanima što ćeš mi SADA reći. Ali to nije gluma - to je ispitivanje granica u klasičnom smislu.
Ovo hoću-neću hvata ga povremeno, i najsličnije je onom što je opisala tridesetri (neću griz, hoću griz - kod nas: neću van, hoću van; neću muziku da svira, hoću da svira, ima toga još). Sad mi je ipak lakše kad vidim da nismo jedini. A tješim se da će s vremenom i ta faza proći (pa će doći neka druga ).

[Paula]

Eto vidiš što su ti žene - od malih nogu su prefriganke

[Goga40]

Kad uopće mogu shvatiti što znači "ili"?

Zanimljivo pitanje. Lovro vrlo često na "ili" pitanje odgovori sa Da.
A hoću-neću je druga priča. Traži nešto i onda odustane. Slično kao što piše tridedesetri.

[sorciere]

Moram priznati da Andrej nije takav prefriganac, ili ja još ne kužim takve situacije.

ja mislim da ti ne kužiš takve situacije ...

on jako dobro zna što želi. pokazuje da je jači od tebe, iako si ti veća od njega.

mislim da je došlo vrijeme (sad ću opet crknut od ) da se zauzmeš za sebe. nakon toga će se stvari pogoršati (tj. on će biti JOŠ JAČE ljut) kad ti kažeš da se držiš njegovog prvog izbora. nakon nekoliko takvih ljutnji - stvari će se polako dovesti u normalu.

djeca možda ne razumiju "ili, ali, možda..." - ali JAKO DOBRO razumiju govor tijela, pokrete, mimiku, ton glasa... to je ono što mi odrasli idemo učiti na raznim tečajevima - a njima je to prirodno.

[tridesetri]

tanja sve ovisi sto zelis, mislim kako zelis odgojiti dijete.
meni se vasa situacija uopce po nicemu ne cini alarmantnom, vec kao najnormalnija "ne" ili tako neka neodlucna faza koja ce proci.
osobno mislim da forsiranjem tocnog izrazavanja misljenja te snosenja poslijedica zbog nepostivanja istog kod djeteta tako male dobi mozes napraviti vise stete nego koristi. malo mi to ne spada u onu pozitivnu roditeljsku dosljednost, nego vise kao neko istjerivanje maka na konac... znam tocno o cemu pricam jer smo mi u vrlo slicnoj fazi.
naravno mozes kao sto su ti cure predlozile odmah napraviti reda, ali meni se sve to sto radi tvoj andrej cini previse bezazleno...
ne znam ti tocno preporuciti ali mozda da procitas neko stivo o toj fazi (i vaznosti te faze u razvoju djetetove osobnosti) pa si mozda malo razjasnis stvari i lakse doneses odluku kako postupiti?

[tanja_b]

tridesetri, čitaš mi misli
Tako se nekako kreću i moja razmišljanja. I ne smatram situaciju alarmantnom, daleko od toga - više me zanima kako drugi rješavaju slične situacije i ima li nas još takvih.

[white_musk]

Moram priznati da Andrej nije takav prefriganac, ili ja još ne kužim takve situacije.
Da ima svoje faze inata, ima. Onda namjerno otvori frizer, baci rajnglu na pod ili izađe bos na balkon, i pritom me izazovno gleda, kao, baš me zanima što ćeš mi SADA reći. Ali to nije gluma - to je ispitivanje granica u klasičnom smislu.
Ovo hoću-neću hvata ga povremeno, i najsličnije je onom što je opisala tridesetri (neću griz, hoću griz - kod nas: neću van, hoću van; neću muziku da svira, hoću da svira, ima toga još). Sad mi je ipak lakše kad vidim da nismo jedini. A tješim se da će s vremenom i ta faza proći (pa će doći neka druga ).

ponasanje mu jew dosta slicno Isaovom

[tanja_b]

ponasanje mu jew dosta slicno Isaovom

Da, s tom razlikom da Andrej puuuno manje govori