Mislili smo da ne čuje...

[mareena]

Ovo je namjenjeno prvenstveno vama, buduće majke-posvojiteljice!
Prije četiri godine imali smo tu sreću, da postanemo mama i tata.
Dobili smo zdravu bebicu od pet mjeseci, koja je iz rodilišta došla u dom, a zatim k nama. Nije proživio zlostavljanja ni zanemarivanja. Jedino za što je znao bila je samoća. Ono jutro kad smo došli po njega, bio je zagledan u svoju ručicu, i kao da ga ništa drugo nije zanimalo. Sestra nam je rekla da voli papati i puno spavati, da skoro nikad ne plače.
Uzeli smo ga na ruke i tad se počeo smješkati i gugutati. Sve je izgledalo savršeno. Prvi dan je prošao u trenu... vožnja do kuće, prvo presvlačenje, prvo hranjenje, prvo spavanje i buđenje...
Sljedećeg jutra nam se učinilo da ne reagira na zvukove. Probali smo dozivanjem, pucketanjem prstima, pljeskanjem... ništa. U posjet nam je došla patronažna sestra koja je samo hladno konstatirala da bi on "trebao okretati glavicu u smjeru izvora zvuka". Pedijatrici smo otišli isto poslijepodne. Ona nas je malo umirila rekavši da to može biti usljed šoka od promjene okoline, ali da nije sigurna. Audiologiju nije predložila, jer je još premali. Pregled bi mu mogao samo još više naškoditi, ukoliko se radi o psihološkom uzroku. Preostalo je samo čekati... Taj dan mi je bio najteži u životu. A, onda smo se pomirili. To je naše dijete, njegova i naša sudbina.
Prošla su tri tjedna... promjene nije bilo. Tako je jednom ležao je na stolu za presvlačenje i veselo, kao i uvijek, mahao rukama i nogama usredotočen na svoj trening. Iz ruke mi je ispala kutija s vlažnim maramicama i tresnula o pod. Trgnuo se i glavicom pogledao prema meni. Kako da opišem sreću koju sam tada doživjela? Ljubila sam ga i plakala...
Od tog trenutka, više nikad nikakvog problema sa sluhom nije imao. Problem, naime i nije bio u tome.
Htjela sam vam ovo ispričati zato, da se pripremite na moguće reakcije vaših .
Voljela bih znati kako je to bilo kod drugih beba, a i kod onih koji su posvojeni malo stariji.
svima!

[sorciere]

[Romina]

[Brunda]

Rasplakala si me

[Mirta30]

[Njojza]

Rasplakala si me

i mene

[kovke]

i mene

i mene...

[mareena]

...nije mi bila namjera... sad ste i vi mene...

[buby]

To je naše dijete, njegova i naša sudbina

drago mi je da kikić ok

[mamma san]

Zlato malo...
Ovo me toliko podsjeća na čokoladin (ne)davni post o tome kako mala napuštena djeca u dječjim domovima ne plaču... :/

[Lucija Ellen]

[mina]

i mene si rasplakala, zato što sam se sjetila koliko ima malih napuštenih

[sanja74]

U Domu u kojem je boravila naša kćer prije nego smo se "pronašli", male bebe su itekako plakale.. al nitko nije na to obraćao pažnju. Veća djeca su se uglavnom tiho zabavljala sama i međusobno.. sve pazeći da "ne smetaju" tetama.
Pokušali smo što češće biti s našom bebom, i posjećivali je prije nego je mogla doći k nama. Osoblje Doma se ljutilo na nas što je cijelo vrijeme posjeta "na rukama", i da kad mi odemo puno više plače nego ranije. Zadnjih tjedan u Domu nije htjela ni jesti..
..a dok smo se vozili doma, samo me gledala i držala za prst (iz autosjedalice). Predivna je bila..

Sad je pravi mali vražičak, za nas najsavršenija beba na svijetu.

[Zdenka2]

Da, svako naše dijete ima svoju tužnu priču, ali zato smo mi tu da je zajedno s njima pretvorimo u najljepšu priču.

Mareena, imaš pp.

[Angelina Bell]

Bravo Mareena!

[Arkana10]

[bucka]

[adriana]

[draga]

[snoopygirl]

i mene si rasplakala.....

[mareena]

U Domu u kojem je boravila naša kćer prije nego smo se "pronašli", male bebe su itekako plakale.. al nitko nije na to obraćao pažnju. Veća djeca su se uglavnom tiho zabavljala sama i međusobno.. sve pazeći da "ne smetaju" tetama.

Pokušali smo što češće biti s našom bebom, i posjećivali je prije nego je mogla doći k nama. Osoblje Doma se ljutilo na nas što je cijelo vrijeme posjeta "na rukama", i da kad mi odemo puno više plače nego ranije. Zadnjih tjedan u Domu nije htjela ni jesti..
..a dok smo se vozili doma, samo me gledala i držala za prst (iz autosjedalice). Predivna je bila..


Sad je pravi mali vražičak, za nas najsavršenija beba na svijetu.

Za vrijeme naših posjeta (kasnije smo nekoliko puta odnjeli poklone) bila je tišina. Bebe su ili spavale, ili samo gledale pred sebe, a oni malo veći bili su zabavljeni televizijom. A tete... kako koja. Od onih koje su nas pokušavale izgurati van nakon što smo odložili ono što smo donjeli, do onih koje su nas nudile kavom i rado porazgovarale s nama.
Što se upoznavanja tiče, mi smo svoju bebu prvi put vidjeli kad smo došli po njega. Nećete vjerovati: Onaj dan kad je donesena odluka da ćemo mi biti njegovi roditelji poželjeli smo ga, naravno, odmah vidjeti. Znate koji je bio odgovor? Bilo bi prekomplicirano da sad dajete zahtjev za posjete, dok bi mi to odobrili... :? ...najbolje je da se strpite još nekoliko dana dok odluka postane važeća. I, tako smo čekali još deset dana.

[sonya]

Mi smo dobili malo stariju bebu, godinu dana, i moram priznati da su svi bili vrlo glasni, bar u njezinoj grupi, ali ono što je bilo najstrašnije su dječica u grupi od godine i pol do tri koja čim dolazi neki posjetitelj trče na velika drvena vrata sa staklom po sredini i lupaju šakicama i viču: tetaaaa i meneeeeee. Čovjek bi ih najradije sve poveo kući....

[Zdenka2]

Mareena i mi smo našeg M. prvi puta vidjeli kad smo došli po njega. Nismo išli u dom nego su njega donijeli u CZSS. Tako su oni odredili. Imao je godinu dana.

[sanja74]

Za vrijeme naših posjeta (kasnije smo nekoliko puta odnjeli poklone) bila je tišina. Bebe su ili spavale, ili samo gledale pred sebe, a oni malo veći bili su zabavljeni televizijom. A tete... kako koja. Od onih koje su nas pokušavale izgurati van nakon što smo odložili ono što smo donjeli, do onih koje su nas nudile kavom i rado porazgovarale s nama.

Isto i kod nas.. samo.. nitko nam ovo ljeto kad smo navratili u "naš" Dom nije nudio kavu..

[čokolada]

Mi smo A. vidjeli odmah dan nakon što su nas izabrali za mamu i tatu. U domu su svi bili jako ljubazni, čak nas i bojažljivo pitali što mislimo, bismo li je uzeli :shock: . Nismo tada primjećivali neki šok zbog promjene okoline (po dolasku kući), uvijek je bila jako veselo i radoznalo dijete . Prva "lošija" reakcija bila je po dolasku na more kod mojih (nakon 2 mjeseca s nama), nikako se nije dala uspavati, plakala je dugo.
Sad vidim da loše podnosi promjene okoline i okolnosti: napr. ponovo odlazak i povratak s mora, pa koma-susret s tatom koji se s mora vratio 3 tjedna ranije od nas, 3-4 dana trebalo joj je na adaptaciju na njega.
Već sam negdje napisala kakav joj je šok bio kad se MM prvi put ošišao na 1 cm...ko da je duha vidjela, nije ga pustila ući u stan, sakrila se pod stol, premrla je bila od straha itd...

[mareena]

Prva "lošija" reakcija bila je po dolasku na more kod mojih (nakon 2 mjeseca s nama), nikako se nije dala uspavati, plakala je dugo.

Nova sam na forumu, puno sam toga pročitala odjednom, oprosti ako pitam nešto o čemu si nedavno pisala. Molim te da mi kažeš koliko je bila stara kad ste je dobili?

[čokolada]

nepunih 15 mj., došla lani krajem travnja.

[andrea]

miš mali...

[mareena]

svim malim

[kikic]

Pozdrav malom Kikiću

[anna]

za malog Kikića

[otocanka]

[Zorica]

[magda_]

[sabaleta]

[odra]

I ja sam se raznježila... Velika pusa Kikiću!!!