ja mislim da sisanje moze samo da im bude jako secanje. Kada je nas Diki morao na UZ srca, od dugog cekanja, umora i gladi cim je legao na sto poceo je da urla. Dr (jedan stari krsni, ko od brega odvaljen, inace nacelnik) istera nas dvoje, kao, on i sestra ce ga umiriti pa uraditi UZ. Diki je neutesno urlao, zvao - mama, mama - pa - tata,tata... - ja uletim i tutnem mu siku, ocekujuci sada reakciju kakvu god - briga me, ali on vise nije urlao. Kad, dr oduzevljeno drekne - To majko, sto niste rekli da to imate, pa ja sam sisao 5 godina, ja znam sta je to! - Diki je odmah zaspao, a dr mu uradio UZ i srca i abdomena pride. Sve je ok, samo fizioloski sum rasta srca. Ja tada nisam mnogo diskutovala sa tim dr, jer ni sama nisam bila svesna koliko cemo sikiti, a sad kad je proslo vec godinu od tada mogu samo da mislim kako ce se moj Diki secati! Kad idemo u krevet, on peva - sta mama da Dikiju? - i raduje se silno. Ne mislim da cu mu skoro uskratiti tu srecu. To je jedino sto ga uvek smiri!