Naš je problem potpuno suprotan. Šimun zna pisati pa se beskonačno dosađuje usporedbama veće - manje, više - niže ( kad smo to savladali!!! ) i beskrajnim bojanjem. Bojim se da će samo naučiti da učiteljicu nema potrebe slušati jer priča priče koje već i vrapci na granama znaju!?
Gdje su tu potrebe djeteta: onoga koje ne zna pisati da ga se nauči, a onoga koje zna da ga se ne gnjavi s već davno prevaziđenim znanjima već da mu se ponude nova!?