Citiraj aleta prvotno napisa
evo: meni se nikako ne sviđa činjenica da preko djetetovih leđa dokazujem svoja uvjerenja i suprotstavljam se (tj. nju) većini. a, opet to mi se čini poštenije na duge staze.
Kuzim sto mislis! I ja sam bila u toj dilemi prosle godine!
Ali evo..ledja moje Omi patila su samo onog dana kad je preplaseno dosla doma i pitala me hoce li ici u pakao.
Nije joj nikakav bad sto ne ide. RAdi svojih uvjerenja ne bi radila nista sto se lomi na djetetovim ledjima. Ali da dopustim da se djetetova ledja lome zato da se istopim u masi i izbjegnem potencijalno osudivanje? Hm. Meni TO izgleda kao sebican cin, samo ne radi uvjerenja, vec radi straha od neugodnosti (manjih, vecih).

Ja nikako ne zelim da mi dijete bude odgajano u duhu: "Rodjen si grijesan, a to mozes popraviti donacijama za crkvu i prastarim, besmislenim molitvama!" Nemojte se ljutiti, molim vas, ali za mene je vjeronauk opasno ispiranje mozga i zastrasivanje! A to se lomi na djetetovim ledjima i to o-p-a-s-n-o!