Drage rode trebam pomoć. Moj smotuljak je star 21 dan, odmah nakon poroda tražila sam da mi ga stave na prsi i tad je uslijedilo prvo razočaranje, moj miš ne može obuhvatiti aureolu niti izvući bradavice, frustracija i plač s obje strane, a sestre me „peru“ zašto ja to nisam izvukla prije (pojma nisam imala da to treba raditi, jednostavno sam mislila da će malac to napraviti svojim ustima). Nekoliko dana nakon toga meni mlijeko nije stizalo i na žalost bili smo prinuđeni pripomoći se adaptiranim. Peti dan se budim s otečenim kuglama, primam injekciju i molim sestru da me masira (ta bol se ne može mjeriti s trudovima – gora je). Niti poslije masiranja na grudima se ne pojavljuje niti kapljica mljeka, ne odustajem već u suzama cijelu noć sjedeći na bolničkom wc-u (nigdje drugo zbog šavova nisam više mogla sjedati) ručno izdajam kap po kap. Ujutro presretna što imam 10 ml za mog miša, pitam koliko dugo majčino mlijeko može stajati na zraku, a sestre mi vele – pola sata. Ja tužna prolijem tih par kapi. Naravno da nisam odustajala te sam slijedećih par dana isključivo masirala grudi i kap po kap je krenulo, miš je počeo piti moje mlijeko –doduše na bočicu. Cijelo vrijeme sam ga pokušavala i pokušavam stavljati na grudi – uvijek isti rezultat, nervoza, plač, frustracija. Probali smo sve vrste šeširića koje postoje na tržištu ali ne ide, zvali SOS telefon, i dalje se trudimo ali ne ide.....
Nakon dolaska doma ja i dalje izdajam, sad već uspijem zadovoljiti njegove potrebe, međutim nalazimo se u začaranom krugu, izdajanje skoro sat, hranjenje, podrigivanje, grčevi i opet nova tura izdajanja – san, što je to?
Mlijeko se napokon počelo stvarati u dovoljnim količinama, a miš papa i papa, naravno hranim ga na zahtjev, što je svako malo, tako da ne ispuštam njega ili izdajalicu iz ruku. Sve to rezultira mojim umorom i po noći nekad nemam snage držati ga u rukama, jer ipak treba mi barem malo sna. Tata uskače zaista puno, ali on je otišao na službeni put i sad smo sami nekoliko dana. Jučer smo išli na pregled kod pedijatrice („palili“ smo pupak) i nakon vaganja je utvrdila da je on zaista puno dobio (od četvrtka do ponedjeljka s 3800 na 4050), rodio se s 3350 i kaže mi, ne možete tako... on mora jesti manje puta dnevno jer nećete izdržati u tom ritmu, a on će tražiti uvijek, pa i svako pola sata (istina). Sad vas pitam što da radim, znam da treba mišu udovoljiti u njegovim zahtjevima, ali ja ne mogu ovako, hranimo se desetak puta dnevno, popije oko 100 ml po hranjenju, između toga ja izdajam, nosim ga, tješim ga kad ga muče kolike i ne spavam. Kako da napravimo neki red, da ja uspijem izdajati recimo svako tri sata, da miš bude sretan i sit, a da ja napokon ulovim par sati sna koji mi je potreban kako bi oboje bili zadovoljni? Znam da se bebe ne može učiti redu, ali nekakav ritam bi nam i te kako pomogao, svi mi savjetuju dudu varalicu, da ga pustim da plače (osim grčeva ne znamo što je plač)... ali ja to ne mogu, svejedno moram nešto promijeniti, kako?