čitanje u ranoj dobi

[berlinka]

U potrazi sam za stručnjacima koji se bave s u naslovu navedenom temom! Ako mi možete koga predložiti, pliz!

[mim]

U potrazi sam za stručnjacima koji se bave s u naslovu navedenom temom! Ako mi možete koga predložiti, pliz!

Već je prošlo dosta vremena od postavljenog pitanja, ali htjela bih ti reći kako sam i sama bila u sličnoj situaciji i pomoći, bar koliko ja znam, nema. Moja M. je s 1,7 godina znala skoro sva slova s podnih puzzli. Tako smo i shvatili da ih poznaje. S 3 godine je čitala rečenice, s 5 knjige od preko 130 stranica. Moj savjet je-upisati dijete u knjižnicu što ranije, čitati s njim bez namjere da ono nauči. Ne znam kako je kod vas i zašto tražiš stručnjaka. Ako ti kako mogu pomoći javi. Usput, danas moja kćer ima 9 godina, čita knjige neprimjerene svojoj dobi, proučava enciklopedije.... započela je pisati pripovjetke i pjesme. Veli da bi joj najgore bilo da joj netko oduzme člansku iskaznicu knjižnice.

[ninochka]

mim preslatko ja sam imala identični razvojni put ko tvoja mala, al me prošlo do puberteta

[Amalthea]

joj, mim... slično i ja.

A moj Domagoj MRZI knjige... mrzi lektiru... s 20 mjeseci je "znao" (prepoznavao zapravo) sva slova (makar mislim da je njemu bilo svejedno bih li mu pokazala jabuku ili A - slova njemu nisu predstavljala isto što i nama, jednostavno ih je imenovao), ali kad smo došli do faze kad smo pokušali ta slova uobličiti u riječ, nije želio surađivati. U školu je došao kao nečitač.

Inače kažu da klinci oponašaju ono što vide... a MM i ja smo stvarno puno čitali, kuća nam je puna knjiga; stalno se neke knjige vrte po rukama, ali Domagoj ih nije htio i gotovo. Čak ni slikovnice!

Da smo bar forsirali, mogla bih se optuživati da ih je dijete zato zamrzilo. Al' nismo. Nije čovjek od knjige.

Hrvoje pak obožava priče!

[Davor]

Svojevremeno sam pratio na Elimination Communication yahoo grupi prepisku o zaistač ranom čitanju ~4 do 6 mjeseci života. OK, nije se radilo o pravom čitanju, nego o upoznavanju djeteta s uzorcima. Ispada da klinci strašno rano počnu razlikovati uzorke i brendove.
Spomenuta lista mi je bila užasno naporna za pratiti, jer je jednostavno prevelika :/ Vjerojatno postoji i neka pitomija i više specijalizirana za ovo područje.

[mim]

joj, mim... slično i ja.
Da smo bar forsirali, mogla bih se optuživati da ih je dijete zato zamrzilo. Al' nismo. Nije čovjek od knjige.

Moja sestra je imala isti problem sa sinovima: prvi je bio luud za pričama, a drugi....hm.... druga priča, slična tvojoj. Tako je bilo sve do njegove 11. godine kad je otkrio da se o svemu što ga zanima može pročitati u knjigama. Malog je zanimao nogomet, a u kući nitko ne zna ništa o tome. Sestra ga je uputila na neku literaturu i sad je mali fan knjiga, ali priče ne čita, samo "stručnu" literaturu iz raznih područja. Bit je da im knjige moraju biti dostupne, da ih se stalno upućuje na sve ono što se u njima može pročitati. Ako moja M. pita nešto što ne znam (a to je prečesto) velim: idemo u knjižnicu, ima tamo odgovor. Ni čitanje na netu nije loše, ali ja prakticiram isprintati tekst da ne čita s monitora.

[Zdenka2]

Mim, super je ti djevojčica, to je tako lijepo pročitati. Divno je da dijete zna i hoće otkrivati te svjetove u knjigama.

Podsjeća me na mene kad sam bila mala, od četvrte godine života, knjižnica mi je bila raj na zemlji, a knjiga najbolji prijatelj. I nikad me nije pustilo.

[kli_kli]

Ja sam spontano naucila da citam i pisem sa 3 godine.
Novi ne zna slova, ali zato slike prepoznaje neverovatno.
Imamo slikovni recnik u kom on prepoznaje oko 80 pojmova.
ono sto mi je najfascinantnije da vec sad izdvaja detalje iz jako komplikovanih slika i prepoznaje jedan pojam nacrtan na mnogo razlicitih nacina.
U tom recniku imaju i slova, ali nisam ni pokusavala da ga ucim jer jos uvek ne zna sva ni da izgovori.
Mislim da neka deca imaju jako izrazene perceprivne sposobnosti sto omogucava i rano citanje i pisanje.
Pri tom je super razvijati ljubav prema knjizi.
Ja npr. nikad nisam volela biblioteke, srecom mi je mama profesor srpskog pa smo bili okruzeni knjigama sa svih strana.
Moja sestra recimo od malih nogu ide u biblioteku, a iz istog smo gnezda.

[sabaleta]

I Filip je prepoznavao boje s 15 mjeseci, slova, brojeve, geometrijske likove s 18, a sa 2 godine je prepoznavao automobile po marki i tipu, čak i po zvuku.
Tako imamo anegdotu iz tog vremena. Prodavačica nam je ručno ispisivala račun, a on se derao iz sve glasa da mu mora nacrtati "kokut" (trokut) i
Čitati je naravno naučio u školi. Dosta čita, ali uglavnom stripove i neobavezne knjige (pustolovne neke).

[Luna Rocco]

mim i ja sam bila takva... S tri godine sam znala sva slova i sama čitala slikovnice, s 5 sam pročitala svoju prvu "pravu knjigu" (Pipi Duga Čarapa ), a tijekom osnovne i srednje škole sam čitala 2-3 knjige tjedno. Čak sam studirala komparativnu kniževnost (i, za razliku od anglistike, dala sve ispite u roku s prosjekom 4,8 ). U zadnjih par godina taj entuzijazam za knjigom me, na žalost, pustio no još uvijek se živo sjećam scena iz djetinjstva vezanih uz moju opsesiju knjigama - čitanje knjige ispod jastuka s baterijom do 2, 3 ujutro (često ne bih mogla pustiti knjigu koju bih započela čitati taj dan dok je ne bih zgotovila), prešaltavanja u taj svijet toliko intenzivno da ne bih bila svjesna vremena i prostora u kojem se nalazim...Jedan od razloga što više toliko ne volim knjige jest taj što jednostavno više ne mogu postići taj osjećaj. :/

U svakom slučaju, ako dijete pokazuje interes za knjigom, taj interes treba njegovati i hraniti.

[tanja_b]

berlinka, ne kužim zanima li te samostalno čitanje djeteta u ranoj dobi ili čitanje djetetu u ranoj dobi?

Nisam stručnjak po tom pitanju, ali mogu napisati svoje mišljenje: ako je dijete od rane dobi okruženo knjigama, ako mu se često čita, pričaju priče, i sl., samo po sebi će naučiti da je to nešto lijepo i ugodno. A kad će samostalno naučiti čitati... to je individualno i mislim da nema puno veze s roditeljskim trudom. Koliko znam, da bi dijete moglo povezivati pročitana slova u riječi, treba proći određeno sazrijevanje mozga, tj. nije prepoznavanje slova = čitanje.
Mi smo zasad na intenzivnom čitanju slikovnica, listanju, gledanju slika, ponekad i prepozna neko slovo (fakultativno). Učlanili smo ga u knjižnicu, posuđujemo knjige... znači, ima priliku, pa ćemo vidjeti kako će se razvijati...

[dolega]

mim preslatko ja sam imala identični razvojni put ko tvoja mala, al me prošlo do puberteta

kod mene je bilo isto,al me još uvijek nije prošlo.
u stanju sam čitati cijelu noć (MM šizi jer je lampa uvijek upaljena)za stolom,na wc-u

kao trogodišnjakinja sam čitala večernji list i jako dobro sam pamtila pročitano tj. bilo mi je dovoljno da pročitam jednom i zapamtim.

nikad zbog toga nisam imala problema s učenjem i sad mi je krivo što se nisam dalje školovala.oh,lijenosti...

[Mima]

Ja sam isto odmalena luda za čitanjem, znala sam zaleći u krevet i ne ustati se dok ne pročitam 7000 dana u Sibiru npr. Ali stvarno su mi oduvijek čitali, recimo jedna od najdražih uspomena iz djetinjstva mi je kako mama i ja ležimo na krevetu i ona mi čita knjigu Dječak sa dva imena. Ja sam dosta rano naučila čitati, i pročitala sam sama pola biblioteke Vjeverica prije škole. Ja Lei stalno čitam, i ona zna prepoznati neka slova (M, A, L, O i I zna čak kakti i 'napisati' ) i jako je zainteresirana za slikovnice. Ali nije da to radim sa nekim planom samo mislim da je čitanje odlična zabava za dijete.

[babyiris]

Evo nekoliko naslova knjiga koje se bave ovim problemom.
Imadosta korisnih savjeta!


-Čudina-Obradović, Mira. Igrom do čitanja, Igre i aktivnosti za razvijanje vještina čitanja, ŠK, Zagreb, 2002.

Cvetković–Lay, Jasna & Pečjak, Vid. Možeš i drukčije, Priručnik s vježbama za poticanje kreativnog mišljenja, Alinea, Zagreb, 2004

Kenn Apel - Julie J. Masterson. Jezik i govor od rođenja do šeste godine, Od glasanja i prvih riječi do početne pismenosti - potpuni vodič za roditelje i odgajatelje,Ostvarenje, Lekenik, 2004.

Lesley Britton, Montessori, Učenje kroz igru, za djecu od 2 do 6 godina , HENA COM, Zg, 2000.

[mim]

E, kad puno čitaju nastane ovakav problem: u knjižnici lagano presuši broj knjiga koje može pročitati, interes za nove knjige koje bi M. dogovarale po dobi lagano prestaje, Harry Potter se odgulio odavno i sad lagano prelazi na teenage literaturu koja joj po temi često ne odgovara. Enciklopedije se ne mogu posuđivati, a, iskreno, nemrem ni poplaćati sve to što ona može pročitati pa ih ni ne kupujem. Srećom pa smo u milosti kod teta knjižničarki i dobijemo one knjige koje se ne posuđuju na posudbu preko vikenda.
Problem br.2 je lektira. M. veli da su joj te knjige glupe, da ih je pročitala pred par godina (sad imaju Hlapića, pročitala ga je s nepunih 6 i sad ne želi ponovo, a ne sjeća se detalja toliko dobro da bi napisala sve o glavnim likovima etc. ) Nije lako kad ne žele čitati, a nekad ni kad žele.
Ovo ljeto sam čitala Da Vincijev kod. M. meni preko ramena čita istom brzinom s milion postavljenih pitanja. Naravno da ne može sve razumjeti, a želi. Opet problem.
Da, problem s lektirom smo riješile tako da čitamo zajedno pa se sad sjećam djetinjstva. Dobila sam iskaznicu za odrasle u 6. razredu jer više nisam imala što čitati na dječjem odjelu. Izgleda da i M. čeka ista sudbina.

[tanjads]

Ukucaj u google (ili na amazonu) How to teach your baby to read pa ces vidjeti i knjigu i autora (ne mogu mu se sjetiti imena). Sustav funkcionira ali trazi truda. Ja imam na DVD upute, pa smo malo radili, ali ne sustavno, vise za igru u kisnim i zimskim danima.

[Zdenka2]

E, kad puno čitaju nastane ovakav problem: u knjižnici lagano presuši broj knjiga koje može pročitati, interes za nove knjige koje bi M. dogovarale po dobi lagano prestaje, Harry Potter se odgulio odavno i sad lagano prelazi na teenage literaturu koja joj po temi često ne odgovara. Enciklopedije se ne mogu posuđivati, a, iskreno, nemrem ni poplaćati sve to što ona može pročitati pa ih ni ne kupujem. Srećom pa smo u milosti kod teta knjižničarki i dobijemo one knjige koje se ne posuđuju na posudbu preko vikenda.
Problem br.2 je lektira. M. veli da su joj te knjige glupe, da ih je pročitala pred par godina (sad imaju Hlapića, pročitala ga je s nepunih 6 i sad ne želi ponovo, a ne sjeća se detalja toliko dobro da bi napisala sve o glavnim likovima etc. ) Nije lako kad ne žele čitati, a nekad ni kad žele.
Ovo ljeto sam čitala Da Vincijev kod. M. meni preko ramena čita istom brzinom s milion postavljenih pitanja. Naravno da ne može sve razumjeti, a želi. Opet problem.
Da, problem s lektirom smo riješile tako da čitamo zajedno pa se sad sjećam djetinjstva. Dobila sam iskaznicu za odrasle u 6. razredu jer više nisam imala što čitati na dječjem odjelu. Izgleda da i M. čeka ista sudbina.

Isto je bilo i kod mene i sada kod moje nećakinje. Možda je tehnički problem, ali zapravo nije problem. Samo treba uložiti više truda da se nađe odgovarajuću literaturu koja će zadovoljiti intelektualno, emotivno i umjetnički. A lektira se nekako odguli. Ja sam u petom razredu pročitala svu dostupnu dječju književnost i tada sam prešla na klasike - pokušaj i ti s tim.

[summer]

mim i ja sam bila takva... S tri godine sam znala sva slova i sama čitala slikovnice, s 5 sam pročitala svoju prvu "pravu knjigu" (Pipi Duga Čarapa ), a tijekom osnovne i srednje škole sam čitala 2-3 knjige tjedno. Čak sam studirala komparativnu kniževnost (i, za razliku od anglistike, dala sve ispite u roku s prosjekom 4,8 ). U zadnjih par godina taj entuzijazam za knjigom me, na žalost, pustio no još uvijek se živo sjećam scena iz djetinjstva vezanih uz moju opsesiju knjigama - čitanje knjige ispod jastuka s baterijom do 2, 3 ujutro (često ne bih mogla pustiti knjigu koju bih započela čitati taj dan dok je ne bih zgotovila), prešaltavanja u taj svijet toliko intenzivno da ne bih bila svjesna vremena i prostora u kojem se nalazim...Jedan od razloga što više toliko ne volim knjige jest taj što jednostavno više ne mogu postići taj osjećaj. :/

U svakom slučaju, ako dijete pokazuje interes za knjigom, taj interes treba njegovati i hraniti.

Jos jedna. Pocela s tri godine i naslovima u Slobodnoj Dalmaciji. Tata me naucio ... S tim da sam ipak studirala nesto drugo, ali i dan-danas mi je najdraze citati. Potpuno se iskljucim, MM moze gledati TV, a ja do njega citati i nista mi ne smeta - sretna sam sto se jos uvijek mogu duboko uzivjeti. Najgore uvrede su mi filmovi snimljeni po knjigama - uvijek se razocaram. I vec godinama najvise citam na engleskom, to mi je gust, a i korisno za vokabular. Plus sto nema problema s nekvalitetnim prijevodima - nista mi tako ne unisti dozivljaj.
Trudit cu se tu ljubav usaditi djeci, mislim da je stvarno steta da ne spoznaju taj osjecaj...

[mim]

Najgore uvrede su mi filmovi snimljeni po knjigama - uvijek se razocaram.

Najveće moje literarno-filmsko razočaranje je bilo kad sam pogledala film "Družba Pere Kvržice". Prije toga sam n puta pročitala knjigu i nakon što sam kompletnu sliku stvorila u glavi oni se usude snimiti film u kojem ništa nije bilo onako kako sam zamislila. Od tada ne gledam filmove koji su snimani po knjizi koju sam pročitala.
A dječica tako krasno nauče pravopis ako čitaju. Npr. M. od prvog dana piše upravni govor savršeno točno i često ga upotrebljava u sastavcima. Kad je pitaju od kud to zna kaže da je naučila u knjigama. Jednako tako upotrebljava zarez kod uklopljene rečenice. O vokabularu ne treba ni govoriti. Zato-djecu u knjižnice, nabaviti im iskaznice dok još ni ne hodaju i čitati puno s njima, učiti ih da knjige čuvaju (mi imamo primjerke iz 1962. kad se rodila moja sestra. M. je treća generacija koja ih je čitala. Čuvamo ih za četvrtu )

[Ancica]

E, kad puno čitaju nastane ovakav problem: u knjižnici lagano presuši broj knjiga koje može pročitati, interes za nove knjige koje bi M. dogovarale po dobi lagano prestaje, Harry Potter se odgulio odavno i sad lagano prelazi na teenage literaturu koja joj po temi često ne odgovara. Enciklopedije se ne mogu posuđivati, a, iskreno, nemrem ni poplaćati sve to što ona može pročitati pa ih ni ne kupujem. Srećom pa smo u milosti kod teta knjižničarki i dobijemo one knjige koje se ne posuđuju na posudbu preko vikenda.
Problem br.2 je lektira. M. veli da su joj te knjige glupe, da ih je pročitala pred par godina (sad imaju Hlapića, pročitala ga je s nepunih 6 i sad ne želi ponovo, a ne sjeća se detalja toliko dobro da bi napisala sve o glavnim likovima etc. ) Nije lako kad ne žele čitati, a nekad ni kad žele.
Ovo ljeto sam čitala Da Vincijev kod. M. meni preko ramena čita istom brzinom s milion postavljenih pitanja. Naravno da ne može sve razumjeti, a želi. Opet problem.
Da, problem s lektirom smo riješile tako da čitamo zajedno pa se sad sjećam djetinjstva. Dobila sam iskaznicu za odrasle u 6. razredu jer više nisam imala što čitati na dječjem odjelu. Izgleda da i M. čeka ista sudbina.

Isto je bilo i kod mene i sada kod moje nećakinje. Možda je tehnički problem, ali zapravo nije problem. Samo treba uložiti više truda da se nađe odgovarajuću literaturu koja će zadovoljiti intelektualno, emotivno i umjetnički. A lektira se nekako odguli. Ja sam u petom razredu pročitala svu dostupnu dječju književnost i tada sam prešla na klasike - pokušaj i ti s tim.

Ovo je i meni problem s knjigama na hrvatskom. Na engleskom ih ima tone, trenutni Petrini favoriti su Magic Tree House serija, Rainbow Fairies serija, The Littles serija i sl. Uzivala je u Charlotte's Web. Dovoljno su izazovni kaj se citanja i sadrzaja tice a sadrzaj nije neprikladan njenom (jos uvijek malom) uzrastu.

Rado bih da ima nesto tako na hrvatskom al nema. Premala mi je jos za nivo komunikacije koji se nalazi u knjigama tipa Lazes Melita, Koko serija itd.

Pocela sam joj citat Narniu (prvu knjigu), to ona ne bi mogla sama jer joj fali hrvatskih rijeci, ovako zajednicki porazgovaramo o njima kad naletimo na koju i ispunjavamo u stvari ono sto i zelim postici - jacanje hrvatskog jezika. (Veceras smo dosta dugo razgovarale o "luku" iliti arch.) Za sada mi je sadrzajno OK, vidjet cemo kak ce biti kasnije.

[tanja_b]

Zato-djecu u knjižnice, nabaviti im iskaznice dok još ni ne hodaju i čitati puno s njima, učiti ih da knjige čuvaju

Tako smo mi napravili, i evo, jučer sam već vidjela napredak. U početku (prije pola godine) su nam posjeti knjižnici bili takvi da je samo jurcao i grabio knjige s polica, a jučer je vadio jednu po jednu knjigu, listao ih za stolom, poslije toga ih vraćao na mjesto, izabrao si je sam što hoće ponijeti doma, ukratko - ugodnih sat vremena provedenih u knjižnici! Uživali smo oboje.

Što se tiče filmova snimljenih po knjigama, naučena sam u roditeljskom domu da prvo moram pročitati knjigu, a onda mogu pogledati film, pa ako mi se svidi - svidi, ako ne - nikom ništa, knjiga je bolja. I vrlo su rijetke dobre ekranizacije književnih djela, ali ih ipak ima (da sad ne nabrajam).