dobra djeca

[kate]

Bili smo na rodjendanu u posjeti....S Marlenom smo kupili poklon za drugu curicu i ona ga je uredno bez problema predala, iako ni sama nema takvu igračku, a oduševljena je njome.

No ta curica je vrištala kad joj je Marlena dotakla kolica, kad je uzela jedan smoki koji je njena mama otvorila..kad ju je Marlena htjela vidjeti kako sjedi na tuti... Srce me je zabolilo.

I kako sad svome djetetu objasniti ponašanje te druge curice? Zašto su neka djeca jednostavno tooooliko odbojna?

Obe imaju ravno 2 godine.

[sunčana]

i ja si često postavljam isto pitanje :?

mm i ja svoju žabicu učimo da je lijepo dijeliti igračke sa drugom djecom (obično rođacima koji nam dođu u posjetu), da bi se ta dječica poigrala sa njenim igračkama kad dođu kod nje i da se ona isto može igrati sa njihovim igračkama kad je ona kod njih u posjeti...i sve je ok, ona čak i sama ponudi loptu ili bilo koju drugu igračku...

ali...ne malo puta smo se suočili da druga djeca ne žele nešto podijeliti s njom...sjećam se njene slikovnice koju je ona "posudila" svojoj prijateljici da boja po njoj i kad je Tiica htjela slikovnicu natrag, ova joj je nije dala...također i sa curicom u parku koja nije htjela Tiici dati smokić...itd...

kako da joj objasnim da ipak ima djece koja ne dijele, i kako je pripremiti za takve situacije...

[a zakaj]

Zašto su neka djeca jednostavno tooooliko odbojna?

Obe imaju ravno 2 godine.

kak to uopce mozes napisati? na roditeljskom forumu?
moje dijete ima godinu i pol, tuce drugu djecu i skrtica je unatrag mjesec dana - i ja se zbog toga ne zabrinjavam. Pazim da nikog ne ozlijedi i ne povrijedi, i koliko mogu usmjeravam je da se "ljepse" ponasa.
Al' ne brijem da je "odbojna" - proci ce je kad tad.

[yasmin]

Neznam kako to objasniti svojem djetetu...
imali smo i mi sličnu situaciju, ali isto tako kako mi učimo djecu da dijele tako su i mama i tata našeg malog prijatelja isto učili...sigurno mu nisu govorili otmi, nedaj svoje i sl.
a zašto je neko dijete darežljivo a drugo ne, pojma nemam...

nebih rekla da je dijete zato odbojno, pa čak ako i histerizira, plače, udara glavom, baca se na pod, udari tvoje diejte i slično, osim toga nikada ne znaš kad će i koji od naših "dobrih" mišića napraviti nešto slično!

[josie]

ma mene ne smetaju takva djeca, već njihovi roditelji.
već sam negdje pisala o tom problemu koji me muči.
dobro-dijete ne da, nervozno, živčano, glasno whatever, ali kada roditelji ne prididaju niti malo pažnje da skrenu pozornost takvom dijetetu da to nije uredu, da treba dijeliti, ili "daj dečku da vidi kako lijepi autić, loptu, biciklić, trubu, konja, zeku, bebu, žabu, blabla imaš."
jednom sam tako pobjesnjela da sam uzela uplakanog jakova koji je doslovno molio klinca krcatog igračkama u parku da mu da neki motor a brižni mu roditelji tračali susjede sa drugim susjedima i što sam glasnije mogla rekla :"I demo sine odavde, vidiš da su ovdje i djeca i roditelji škrti i zločesti, sram ih bilo!"
lagano je u parku nastao muk, škvadra se na klupici počela komešati, a ja i moj sinko smo sa nosevima do neba ljutito otšetali igrati se na prihvatljivije tlo, dok mi se srce u prsima paralo...
ma stvarno bi tim ljudima stisla pljuske bez žaljenja!

[a zakaj]

ma mene ne smetaju takva djeca, već njihovi roditelji.

i to stoji. Ja u zadnje vrijeme moram biti tik uz tonku jer je ona inace stvarno opasna za drugu djecu. I svaki put kad zamahne rukom da udari, ja je sprijecim (njezno), ispricam se drugom djetetu i pokazem tonki kako bi trebala postupiti. Ali to je moja odgovornost - ja moram paziti da ona nekog ne ozlijedi. A necu reci da je ona "odbojna". Meni je najdraza i prekrasna. I nadam se da ce uz moj trud i ona polako promijeniti svoje ponasanje.

[kate]

i nije stvar samo u nedavanju svojih stvari, već u kompletnom ponašanju i doslovnom vrištanju za svaku sitnicu.

[Mejra's mommy]

:? Sta ne prolaze sva djeca kroz ovu fazu? Moja je, i citam da je to nesto najnormalnije cak i da je pozeljno jer ovo prestavlja dio 'zdravog razvoja' (neznam kako se izrazit) djeteta...

[snorki]

Edita je takva samo prema Samiju Inace, sve sa svima dijeli, ne tuce se po parkovima... Naprotiv! Sa drugom djecom je ko mala maca

[snorki]

Bili smo na rodjendanu u posjeti....S Marlenom smo kupili poklon za drugu curicu i ona ga je uredno bez problema predala, iako ni sama nema takvu igračku, a oduševljena je njome.

No ta curica je vrištala kad joj je Marlena dotakla kolica, kad je uzela jedan smoki koji je njena mama otvorila..kad ju je Marlena htjela vidjeti kako sjedi na tuti... Srce me je zabolilo.

I kako sad svome djetetu objasniti ponašanje te druge curice? Zašto su neka djeca jednostavno tooooliko odbojna?

Obe imaju ravno 2 godine.

mislim da je to cisto odbranbeni mehanizam pojedine djece, ili djece u odredjenoj razvojnoj fazi. Bitno je da im se se sugerise da to ne cine i da ih prodje

Moja Leonarda je jedna takva "odbojnica". Malena KLaura se na kraju zubima brani od njnih osvajačkih pohoda...

Želi ići preko reda.
Želi osvojiti najsjajniju igračku.
Želi najveći komad kolača iako ga neće pojesti.

Najprije je bila vrištava. Sad je manje vrištava, a više oportunistički raznišlja, katkad je svjesna što čini, a katkad je izazov toliki da postupa instinktivno, kao u transu. Ne znam kako više poticati empatiju u njoj i odmak od situacije. Valjda nije prirodni kandidat za to..bar zasad...

Vidjet ćemo kako će je vrtić sociološki iskovati. Ja vjerujem da su to sve faze. Oni toliko intenzivno žive da taj mozak ne stigne poinstaliravati sve software-e.

[suncokret]

Mislim da je jako ružno reći za neko dijete da je odbojno ili škrto, pogotovo ako govorimo o maloj dječici.Svakome je njegovo dijete najljepše i najbolje na svijetu, ali lako je voljeti svoje dijete ...
I ja sam bila u situaciji da neko drugo dijete gurne moje, da mu neda igračku i sl. i nisam savršena često mi se desilo da se u meni javio zaštitnički instinkt i negativne emocije prema tom drugom djetetu, međutim istovremeno bi me bilo i sram takvih osjećaja. Djeca će se uvijek svađati, a na nama je roditeljima da pazimo da ne ozlijede jedan drugog, da socijaliziramo našu djecu i da ih prije svega sve volimo, pa i one koji nisu naši i ne ponašaju se taj trenutak onako kako bi mi htjeli.
Inače, što se tiče nagovaranja na dijeljenje to i nije preporučljivo kod sasvim male djece jer oni na taj način dobivaju osjećaj da je njihovom roditelju važnije to drugo dijete.

[josie]

ono što sam ja rekla da je dijete škrto direktno se odnosilo na djetetove roditelje.
a obrazloženje da je preporučljivo ne učiti dejcu djeliti jer će pomisliti da ih mama ne voli mi je u krajnju ruku smiješno
rekla sam jasno da djeca nisu kriva niti odgovorna za takve postupke, ali roditelj koji u datoj situaciji niti ne trepne itekako je.

[suncokret]

Nemam se namjeru svađati, ali smiješno ili ne, nikako nije dobro inzistirati kod male djece da daju svoju igračku iz razloga koji sam već navela. A učiti dijete da treba dijeliti je nešto sasvim drugo i nigdje nisam napisala da to ne treba djecu učiti.Uostalom ako netko uči svoju djecu dijeliti onda sam to ja i ostale mame blizanaca i više djece. Radi se samo o tome da se od male djece ne može očekivati da budu uvjek raspoloženi za igru i dijeljenje sa drugom dijecom i ne vidim ni jedan razlog na svijetu zašto bi roditelji trebali prisiljavati svoju dijecu da dijele igračke ako im tog trenutka nije do toga. Zar bi trebali u trenutku kad njihovo dijete neda nekom drugom igračku rasplakati i svoje dijete? Naučiti dijete dijeliti je dugotrajan proces koji u sebi uključuje i komponentu zrelosti djeteta,ali kao što treba dijete znati dijeliti tako bi trbalo znati kada nešto ne može imati jer to jednostavno nije njegovo.[/b]

[ninochka]

ne može se sve ni opravdati fazama...

Ian nikad nije imao fazu "moje, ne dam", al bilo bi mi normalno da ju je imao u jednom periodu odrastanja

sad ima skoro 3 godine i ima dana kad "neću ti reći i ne dam" nastupaju, ali to su odraz njegove loše volje i to je ok

ALI kad jedno te isti klinci u parku (od 4,5) godina uporno urlaju ne dam, meni to nije faza nego odgoj

[MalaSirena]

ne može se sve ni opravdati fazama...

Ian nikad nije imao fazu "moje, ne dam", al bilo bi mi normalno da ju je imao u jednom periodu odrastanja

sad ima skoro 3 godine i ima dana kad "neću ti reći i ne dam" nastupaju, ali to su odraz njegove loše volje i to je ok

ALI kad jedno te isti klinci u parku (od 4,5) godina uporno urlaju ne dam, meni to nije faza nego odgoj

Da, ali razlika između 2-3 i 4-5 godina je prilično velika.


Inače, i ja učim svoje dijete dijeliti, ali ima dana kad on to ne želi, a ja ga ne želim siliti... na kraju obično sam da drugom djetetu neku svoju igračku, ali poanta je da on to SAM odluči.

Kao što je netko rekao - učenje dijeljenja je dugotrajan proces i treba vremena da se počnu pokazivati rezultati.

[tanjads]

Moj ne dijeli, posebno ne s vrsnjacima, starijima jos i da jer zna da ce mu vratiti. Ja se u to uopce ne petljam, igracka je njegova pa ako je zeli dati dobro, ako ne opet dobro. Kad smo mi u situaciji da nam neko dijete ne da igracku, nadjemo nesto drugo ili skocim do kioska i kupim kakav autic za Filipa.
Ne zanima me pretjerano da Filip bude DOBRO dijete, vaznije mi je da je sretan. Kako sam ja uvijek bila dobro dijete, znam i sve negativne strane toga. Kad nesto mora vratiti oduzmem mu iako se dere, govorim da to nije njegovo, ali ne trazim da postupa zrelo-mislim da je to za njega previse.

[čokolada]

Mislim da preoštro nastupate prema dvogodišnjacima (o njima je ovdje riječ, zar ne?). Moja je A. do 26 mjeseca apsolutno sve u parku dijelila, nikad problema, nikad tvrdoglavog branjenja vlastitih igračaka, ali onda, jednog ponedjeljka sve se promijenilo. Odjednom je sve postalo "moje", a "ne diraj" najdraža riječ. Doduše, ja joj uvijek strpljivo objašnjavam, često priča o posuđivanju upali, ali koji put moram ju maknuti i na miru rastumačiti zašto i kako. To je faza kao i svaka druga. Važno je da su roditelji blizu, da ne dozvole razbuktavanje sukoba u tešku nervozu i plač.

[josie]

nedajbože da bi se svađala, niti sam te htjela uvrijediti, suncokret
moje uvjerenje nije da roditelji pod svaku cijenu moraju natjerati dijete da da igračku drugome, ako ovo to ne želi.
ne želi niti jakov dati igračku kojom se trenutno igra, ali će uvijek ponuditi drugu.
ali kada dijete u parku urlajuči grabi svih 56 autića, 8 lopatica, 3 kantice i formulu na baterije koje mu je mati ponjela za igru u parku i histerično ih brani, gura djecu od sebe, meni je to doista too much.

[ninochka]

ali kada dijete u parku urlajuči grabi svih 56 autića, 8 lopatica, 3 kantice i formulu na baterije koje mu je mati ponjela za igru u parku i histerično ih brani, gura djecu od sebe, meni je to doista too much.

o ovom ja pričam.

znam sirena da je razlika o 2-3 i 4-5 godišnjacima, ali ovo gore quotano mi nije ok ni za dvogodišnjake - preciznije nije mi ok da njihovi starci na to ne reagiraju

[Mima]

Ja Lei kažem da djeca ne moraju sa njom podijeliti svoje igračke ako ne žele, da meni to nije lijepo ali da je to tako, i učim je da pita smije li uzeti tuđu igračku. Imamo i neku slikovnicu o Čarliju koji ne da svoje igračke pa ju u takvim situacijama uzimamo za primjer. Isto njoj ne govorim da mora drugima dati svoje igračke, ali kažem joj da je lijepo podijeliti sa drugima (ali da ne mora ako neće). Kad su neka djeca nedruželjubiva kažem joj - curica se neće igrati sa tobom, maknut ćemo se itd. No Lea uglavnom zbuni djecu sa pitanjima u tim situacijama

[spooky]

Edita je takva samo prema Samiju Inace, sve sa svima dijeli, ne tuce se po parkovima... Naprotiv! Sa drugom djecom je ko mala maca

Pia je takva prema Dori ... prošlo bude...nadam se

[suncokret]

Nisam ja baš tako uvredljiva Josie,
I slažem se da bi roditelj trebao biti u blizini djeteta, ali mogu razumijeti i roditelje kojima je to možda rijetkih par minuta da porazgovaraju s nekim odraslim. I mi smo imali fazu kad baš ništa nisu htjeli dijeliti, dođu nam prijatelji u pješčanik-igračaka tona i koju god uzmu moja dva hahara im otimaju iz ruke, neugoda živa. Rješavali smo to tako da smo ostavljali igračke i išli svi zajedno u šetnju. Trajalo je par dana i opet sve ok, doduše još se desi i plač i otimanje, ali sve je to normalno. A igraćke za koje znam da ne žele s nikim dijeliti, dvije, spremam prije nego dođe društvo.

[josie]

ma to ti ja velim.
igračke koje se nose u park, nose se da bi se dijelile s drugom djecom, onda nije problem ako se ista uprlja, potrga ili izgubi, jer nije nitko kriv igralo se s njom i djelila se, kupiti će mo novu i gotovo.
one igračke koje ne želi dijeliti ili su važne na ovaj ili onaj nači, ne nose se među mnoštvo znatiželjnih ručica i očica.

sad sam se sjetila jednog davnog događaja kada je neki tata urlao na uplakano dijete da gdje mu je kamion i kako ne zna kome ga je dao, da je neodgovoran i da više neće dobiti ništa.
i tko je onda kriv što dijete kasnije ne da ni rabljenu žvakaću?
opet roditelj.

[marilu]

Ovdje se to kaze "terrible two's", jer vecinom djeca kad su oko dvije godine, ne mogu koristiti recenice pa se isfrustriraju brzo, naravno i testiraju svoje limite. Pa sve zavisi od karaktera djeteta i roditelja koliko ce to trajati. Ja sam radila sa troje veoma razmazene djece jednom davno i cak sa cetri-pet godina su se bacali na pod vristeci i cupajuci kosu ili lupati od pod glavom i sl. da bi dobili ono sto trazu. Jednom me je i ugrizao tako jako i zapeo od rame kao pit-bull, dok mu nisam stiskla facu i na silu izvadila zube iz mog ramena. A isto ne mogu reci da je djecak odbojan, jer je bio sladak, samo ne onda kad grize.
Danas je to veoma fini momak, tinejdjer, lijepo se ponasa i uci. Proslo ga!

[samba]

Moja Rina spada u ovu ODBOJNU djecu. A ja sam valjda onda ZLOČESTA I ŠKRTA

[josie]

samba, daj molim te pročitaj ponovo što sam napisala.
vjerujem da ti nisi roditelj koji, kad se dijete ponaša prema gore navedenom, sjedi prkriženih ruku i nogu.
ako jesi - onda i jesi zločesta i škrta.

[tanja_b]

Hm, vidim da se tema iskristalizirala u smjeru "kako naučiti dijete dijeliti igračke".
Moje dijete je onda po tim kriterijima "dobro" jer dopusti da mu drugo dijete uzme igračku. Ali pritom napravi užasno nesretnu facu (ne plače, samo je tužan) i ne zna ni sam što bi - htio bi igračku natrag, a ne usuđuje se tražiti, i ja uopće ne znam što mu reći. Znam da ga treba učiti da dijeli, ali što kad mu drugo dijete naprosto uzme iz ruke? Bojim se da će, ako nastavi tako, samo razviti jaku frustraciju oko posjedovanja/dijeljenja stvari i neće naučiti ništa korisno.
(i ja sam imala sličnih problema i u djetinjstvu i u školi i dan-danas ne znam što bih trebala napraviti da pomognem vlastitom djetetu da prevlada takve situacije na najbolji način)

[a zakaj]

ali kada dijete u parku urlajuči grabi svih 56 autića, 8 lopatica, 3 kantice i formulu na baterije koje mu je mati ponjela za igru u parku i histerično ih brani, gura djecu od sebe, meni je to doista too much.

ali, josie, sto bi po tebi trebao napraviti roditelj cije dijete ima svoju kanticu, lopaticu, i tri autica, i ne da nista od toga, cak ni ono s cim se ne igra?
OK, mozes mu lijepo reci da treba dijeliti, da je dijeliti lijepo, da ako ne dijeli nece ni on nista dobiti od drugih, i dalje?
Po meni, tu uvjeravanje prestaje. Ako ne da, ne da. Ja necu na silu uzimati da bih dala drugom djetetu. Dijeljenje je socijalna vjestina koja se polako usvaja.
Imam dvoje djece, i s njima sam dolazila u razne situacije: da netko njima ne da i da ih gura, da su oni tuzni - ali i da su oni skrtice i grubijani i "odbojni".

[josie]

ma ljudi, ja samo velim da ne treba sve to ignorirati.
ako dijete ne da- ne da- protivim se svakakvom obliku prisile na bilošto.
ali na ignoriranje poludim.

[aqua]

Meni se čini nevjerojatno da je ova tema dobila ime dobra djeca

Moje dijete isto ima faze kada ne želi dati nešto svoje i ne pada mi na pamet tad ju okarakterizirati kao zločesto dijete. Pretužna sam zbog ove insinuacije

[a zakaj]

ali na ignoriranje poludim.

ok, josie, onda smo se slozile.

mene je samo uzrujao onaj pridjev "odbojna" s pocetka topica, pa sam malo graknula.

[suncokret]

Tanja b potpuno te razumijem, i nama se znaju dogoditi takve situacije kad se moji igraju nekom igračkom i neko drugo dijete ju ne otme, nego samo zatraži, a oni ju ostave i onda tako nesretno plaču da je to strašno.
Mislim da je tada najvažnije da takve situacije roditelj ne shvaća osobno ili kao prijetnju njegovom djetetu i da smireno objasni svom djetetu da nije moralo dati svoju igračku ako nije htjelo.
Srećom to se ne događa baš često, mislim da je važno da se dijete zna zauzeti za sebe, neko dijete to zna, a nekom treba malo pomoći da to nauči.
I kao što je važno da dijete nauči dijeliti (a od dvogodišnjaka stvarno ne treba previše očekivati) toliko je važno i naučiti dijete da poštuje tuđe stvari i ako netko nešto neda neda.
A u park svakako ne bi nosila 100 igračaka ako znam da ih moje dijete nije spremno dijeliti i na taj način svjesno izazivala sukobe kad se djeca sasvim lijepo mogu ponekad zabavljati i bez njih.

[tanja_b]

Mislim da je tada najvažnije da takve situacije roditelj ne shvaća osobno ili kao prijetnju njegovom djetetu i da smireno objasni svom djetetu da nije moralo dati svoju igračku ako nije htjelo.

Tako zasad i radimo.

Srećom to se ne događa baš često, mislim da je važno da se dijete zna zauzeti za sebe, neko dijete to zna, a nekom treba malo pomoći da to nauči.

Mojem će, po svemu sudeći, trebati puuuno pomoći. Samo što se često pribojavam da mu ja tu neću biti od velike koristi :/

[kate]

Dajte žene skulirajte se i ne skačite za sve i ne hvatajte se za "odbojna","dobra"... samo tražite raloge za prepirku. Naravno da su nama sva djeca draga, bla bla. Ali nemojte mi reći da vam ponekad ne ide na živce ponašanje druge djece/roditelja.

Moje pitanje se nije odnosilo na djecu koja ne žele djeliti, već kako djetetu koje spremno daje svoje stvari objasniti ovo drukčije ponašanje.

[ms. ivy]

tanja, i mame rastu s djecom.

[a zakaj]

Ali nemojte mi reći da vam ponekad ne ide na živce ponašanje druge djece/roditelja.

iskreno, ponasanje drugih dvogodisnjaka mi ne moze ici na zivce. Kod petogodisnjaka npr. vec mogu primijetiti ponasanja koja mi se ne svidjaju, ili odredjene karakterne crte koje mi nisu super - ali to je jos uvijek daleko od toga da bih rekla da je dijete odbojno.
A drugi roditelji mi cesto idu na zivce.

[ms. ivy]

Dajte žene skulirajte se i ne skačite za sve i ne hvatajte se za "odbojna","dobra"... samo tražite raloge za prepirku. Naravno da su nama sva djeca draga, bla bla. Ali nemojte mi reći da vam ponekad ne ide na živce ponašanje druge djece/roditelja.

Moje pitanje se nije odnosilo na djecu koja ne žele djeliti, već kako djetetu koje spremno daje svoje stvari objasniti ovo drukčije ponašanje.

dobro ili loše PONAŠANJE nije isto što i dobro ili zlo DIJETE. nisu to razlozi za prepirku nego predrasude kojima štetiš i svojem djetetu.

[aqua]

Dajte žene skulirajte se i ne skačite za sve i ne hvatajte se za "odbojna", "dobra"... samo tražite raloge za prepirku.

Meni nije do svađe, naprotiv, nekom neznancu u parku nikad to ne bi spominjala jer nisam sigurna na koga sam naišla. Ovdje mi se nekako čini to primjereno pa zato reagiram. Mislim da nije svejedno koje izraze koristimo jer ovo čita puno ljudi pa neki možda neće shvatiti nijanse.. Pa da ne bi ispalo da se na rodinom forumu propagira kako dobra djeca dijele svoje igračke sa drugima..

[aqua]

Ajvi, brža si 8)

[ninet]

Ja cu u pakao.....Meni nekad ponasanje vlastitog djeteta ide na zivce. O drugoj djeci da ne govorim.....

[a zakaj]

Meni nekad ponasanje vlastitog djeteta ide na zivce.

e, ninet, to je drugo. Vlastita djeca (a bogme i MM) mi cesto idu na zivce.
Al zato su mi tudja super
:?

[kate]

Ovo je stvarno previše. Ispričavam se svima koji su pomislili da mi je i nakraj pameti da pomislim da postoje zla djeca ili da djelim djecu na dobru i zlu.

Molim administratora da zaključa ovu temu

[tanja_b]

Ja mislim da bi bilo bolje promijeniti naslov teme, a sadržaj je itekako zanimljiv, i mene zanima pročitati tuđa mišljenja, mislim da bi bilo šteta zaključati je 8)

[a zakaj]

ajmo onda preusmjeriti temu, kako predlaze tanja_b

Moje dijete je onda po tim kriterijima "dobro" jer dopusti da mu drugo dijete uzme igračku. Ali pritom napravi užasno nesretnu facu (ne plače, samo je tužan) i ne zna ni sam što bi - htio bi igračku natrag, a ne usuđuje se tražiti, i ja uopće ne znam što mu reći. Znam da ga treba učiti da dijeli, ali što kad mu drugo dijete naprosto uzme iz ruke? Bojim se da će, ako nastavi tako, samo razviti jaku frustraciju oko posjedovanja/dijeljenja stvari i neće naučiti ništa korisno.

Mozda mozes ovako: ti ga pitaj - "Andrej, ti bi se htio igrati s tom igrackom? Mozemo li onda decku/curici ponuditi ovu drugu igracku?" Pa onda ti idi do tog drugog djeteta, i reci da se je Andrej bas igrao s ovom igrackom i da mu ta treba, ali da mu moze posuditi ovu drugu (ili jos bolje, reci Andreju da to kaze).
Tak nekako.
KAo sto mislim da je prerano da dvogodisnjak zna dijeliti i bude empatican, tako je i prerano da se stvarno zna sam za sebe zauzeti - mi mu moramo pomoci - tako da se osjeca zasticeno, ali da ipak i sam sudjeluje u pregovorima. S vremenom ce valjda nauciti.

[sladjanaf]

Ja cu u pakao.....Meni nekad ponasanje vlastitog djeteta ide na zivce. O drugoj djeci da ne govorim.....

I meni isto...ali nikad ne bih ni pomislila da su djeca zločesta i da su se rodila takva: škrta/histerična/gruba...

i volim faze. da ne znam za postojanje faza, mislim da bih odavno završila u Vrapču. Samo je pitanje kako se odnosi prema djetetu u vrijeme faza. neki roditelji ne znaju za faze pa im je onda i vlastito dijete "jaaakooo zločesto".

dijeljenje igračaka i inih predmeta uopće ne doživljavam kao problem ni kod mojeg djeteta a ni kod druge djece. veći problem od toga mi je kad dijete izražava svoju negativnu frustraciju od doma na mojem djetetu u vrtiću. a to nije faza, nego posljedica frustracije.

i je li glupo svoje dijete "štititi" od takvog ponašanja, npr. Dianina prijateljica iz vrtića je konstantno nenaspavano dijete koje je stalno nervozno, plačljivo i vrišteće a da se zbog toga nitko ne uzrujava pretjerano, pa onda Diana misli da je to ponašanje OK i prihvatljivo u svim situacijama "jer i Petra to radi".

[snorki]

Ja cu u pakao.....Meni nekad ponasanje vlastitog djeteta ide na zivce. O drugoj djeci da ne govorim.....

isto, samo sto nekako lakse nadjem opravdanje za tudje dijete, nego za vlastito

[suncokret]

Kate nemoj se ljutiti, ali ipak je malo pretjerano reći za neko dijete da je odbojno, možda nisi to tako mislila kako je ispalo, ali ovdje je vidljivo samo ono što je napisano. Nadam se samo da to neće pročitati mama tog djeteta jer bi ju to sigurno povrijedilo.
A što se tiče objašnjavanja takvog ponašanja dvogodišnjacima,
mislim da se tu stvarno nema što puno objašnjavati-ja svojima jednostavno kažem danas taj i taj nije bio dobre volje, sigurno se nije naspavao, drugi put ćete se ljepše igrati.

[Sanja]

Mislim da su neki od vas laganini pretjerali, možda i vaše dijete (djeca) dođu u takvu fazu.

Moja Fiona je isto bila dijete koje je prilazilo svima, htjelo se maziti, pružalo svoje igračke i knjige kao pokazatelj dobre volje i želje za igranjem. I onda je krenula u vrtić i time je počela njezina faza "moje, moje".

Koliko god joj u pojedinoj situaciji objašnjavam da bi bilo lijepo igrati se zajedno s djetetom koje joj je prišlo, da ono samo želi vidjeti njezinu igračku i da će joj je ziher vratiti, da neće ostati bez igračke i slično, ona ponekad ne da i gotovo, a ako treba, i rasplače se. I što da ja radim ako ona plače i ne da, da joj otmem iz ruke zato da bi drugo dijete bilo zadovoljno? :? Imala je faze kad ju je čak smetalo i da neko dijete priđe njezinim kolicima i počne se igrati s onim visećim glupostima.

Sad polako izlazi iz te faze i spremnija je dijeliti s drugom djecom, ali ne uvijek. Ja joj svaki put kažem da joj drugo dijete neće uzeti ni uništiti igračku, da bi bilo lijepo da se igra s tim djetetom, da i ona može dobiti nešto od tog djeteta i slično - ponekad hoće, ponekad neće.

Hoću samo reći da prije samo pola godine ne bih vjerovala da se i mom djetetu može dogoditi takav preokret. Zato pažljivo s etiketiranjem odbojne i škrte djece.

[spooky]

Mislim da su neki od vas laganini pretjerali, možda i vaše dijete (djeca) dođu u takvu fazu.

Moja Fiona je isto bila dijete koje je prilazilo svima, htjelo se maziti, pružalo svoje igračke i knjige kao pokazatelj dobre volje i želje za igranjem. I onda je krenula u vrtić i time je počela njezina faza "moje, moje".

Koliko god joj u pojedinoj situaciji objašnjavam da bi bilo lijepo igrati se zajedno s djetetom koje joj je prišlo, da ono samo želi vidjeti njezinu igračku i da će joj je ziher vratiti, da neće ostati bez igračke i slično, ona ponekad ne da i gotovo, a ako treba, i rasplače se. I što da ja radim ako ona plače i ne da, da joj otmem iz ruke zato da bi drugo dijete bilo zadovoljno? :? Imala je faze kad ju je čak smetalo i da neko dijete priđe njezinim kolicima i počne se igrati s onim visećim glupostima.

Sad polako izlazi iz te faze i spremnija je dijeliti s drugom djecom, ali ne uvijek. Ja joj svaki put kažem da joj drugo dijete neće uzeti ni uništiti igračku, da bi bilo lijepo da se igra s tim djetetom, da i ona može dobiti nešto od tog djeteta i slično - ponekad hoće, ponekad neće.

Hoću samo reći da prije samo pola godine ne bih vjerovala da se i mom djetetu može dogoditi takav preokret. Zato pažljivo s etiketiranjem odbojne i škrte djece.

Sanja, tako si to lijepo rekla!

Ljudi djeca nam prolaze kroz razne faze . Neki prije, neki kasnije, a neki čak i preskoče, ali sva djeca su .