Mogu se ja malo utrpat u ovu temu obzirom da nisam prije sudjelovala ? I možda malo usmjeriti vašu raspravu u drugom smjeru?
Sinoć smo bili kod naših najboljih prijatelja...naša i njihova djevojčica su razlika 4 dana. Ona je uvijek bila malo "grublja" (u nedostatku bolje riječi). I njeni roditelji su uvijek ispravno reagirali i opomenuli je, ali ne pomaže...I ne smeta mi toliko djevojčicino ponašanje...naime, slažem se s curama koje su rekle da je to normalno...ali ja svom djetetu ne mogu objasniti, a često je i u opasnosti. Jučer je npr. H. htjela sjesti na dječju fotelju (odmah pokraj mene, ali to je bila sekunda i nisam stigla reagirati), a djevojčica joj je izmakla stolicu ispod guze vičući to je moje i H. je pala na pod i udarila guzom i glavom na pod. Nakon još nekoliko sličnih situacija koje nisu bile tako opasne, a u kojima je H. ipak završila plačući, ona je došla k meni i rekla: H:Mama R. je jako zločesta.
J: Nije draga, ona se sada nije lijepo ponašala i nije poslušala svoju mamu.
H:Je, je... ništa mi ne da i tuče me, idemo kući i nećemo više nikada doći kod R.
J: Ajde draga pomirite se i igrajte se tu u kuhinjici. Njoj se sada dogodilo da ne sluša mamu i da se ne ponaša lijepo, drugi put hoće.
H: A kako se to meni ne dogodi, ja njoj sve dam i nikad je ne tučem. Neću da više dođemo ovamo.
I ubrzo smo otišli kući...
Ali bilo mi je žao H. i nisam znala kako da joj objasnim da djevojčica to radi i da nema nikakvih posljedica, a da ona svima sve da i nikada nije udarila drugo dijete, i da zbog toga uvijek "izvuče deblji kraj".
Sad je to počela kužiti kao nepravdu prema sebi i ne znam kako da joj to objasnim. Osim toga ona je sama počela karakterizirati tu djecu kao zločestu (čuj, čula je to negdje, iako mi ne prakticiramo takvu karakterizaciju - mislim zločesto), a i zbog toga mi je žao...i ne znam što reći?
Može neki savjet iz vaših iskustava?