Linda prvotno napisa
Eto, i ja priznam da nisam otporna na paštete i hrenovke, iako ih izbjegavam. Bebu ću do daljnjeg sačuvati toga (neću reći smeća, bio bi grijeh reći za hranu da je smeće, a ima toliko gladnih ljudi), ali starija curka tu i tamo omasti brk s kojom purećom henovkom ili pilećom paštetom.
Bilo bi mi grozno kad bi mi dijete prvi put vidjelo hrenovke u gostima i kad bi bilo željno ičega. Kod nas se zaista zdravo kuha, MM strašno pati na zdravu prehranu (sam radi sokove, pekmeze, zimnicu, stalno kuha juhice i čušpajze- inače, ja radim, a on je trenutno na porodiljnom, pa smo malo zamijenili uloge), ali mislim da je normalno tu i tamo djetetu dati i takvu vrstu hrane. Ne da joj to bude glavno, ali zašto ne bi uz blitvu s krumpirom pojela jednu pureću hrenovku?
Mislim da nikakav ekstremizam nije dobar- kad se jednom naši mališani počnu kretati u društvu punom hrenovki, pašteta, salama... bit će kao mali jadnici, ako tek tada sve to vide, pa onda još i polude za tim. Nipošto ne bih htjela odgojiti male firkove koji su izolirani od vanjskog svijeta ili siročeke kojima cure sline u gostima.
Jučer sam na radiju čula zgodnu priču jedne bake: unučica je dobila za zadaću nacrtati ono što joj se najviše svidjelo u prvih mjesec dana škole i dijete je nacrtalo- pun tanjur pommes frittesa i šnicl! Pa, kaj to nije tužno? Toj curici je hrana opsesija upravo zato što joj je zabranjena. Mislim da je pogrešno uopće toliko pažnje pridavati prehrani, jer svaki ekstremizam uvijek vodi u propast i teško može rezultirati ičim dobrim- možda je za fizičko zdravlje OK, ali ako djetetova psiha zbog toga stradava, onda je to vrlo upitno.
Odgovori s citatom