Mony, baš mi je žao da vam je vrtić takva trauma.
Je li to privatni vrtić ili jaslice? Imate li uopće alternativu za čuvanje? Možete li pričekati još godinu dana?
Sjećam se, jednom sam razgovarala s našom tetom čuvalicom (koja stvarno ima iskustva), i rekla mi je da je imala dečki koji ni s 3,5 godine jednostavno nisu bili spremni za "pravi" vrtić. Roditelji su ih u tom slučaju vraćali njoj na čuvanje još godinu dana, i sljedeće godine klinci su išli u vrtić bez ikakvih problema. S time da oni već imaju iskustvo odvajanja od mame, ali u drukčijoj atmosferi.
A navodno su dječaci osjetljiviji na odvajanje od majke u toj dobi.
Ne znam kako ćemo mi sljedeće godine, zasad nema problema, a da li ćemo ga dati u vrtić s 3 ili 4 godine, još ne znam.

Moram još napisati, Andrej je počeo analizirati svaku rečenicu koju čuje i to radi po cijeli dan. Jučer je na radiju čuo neku pjesmu, na što sam ja malo preko volje odgovorila da to "neki Talijan pjeva i to kroz nos". Na to je cijelo popodne ponavljao "Neti *** pjeva nos. Pjeva ***. Pjeva nos. Neti ***. Ne pjeva nos." I tako dalje. Na kraju smo skupa slozili cijelu priču o Talijanu koji je pjevao kroz nos i poslije toga otišao kući u Italiju...