uz sva cjelodnevna cicanja ja niti nakon pet tjedana nemam dovoljno mlijeka.
prije dva dana uvela sam nadohranu jer je do sada bez prestanka cijele dane bio na cici, a na kraju postao tako nervozan da bi trgao cicu, vrištao i nije ga bilo moguće nikako umiriti. noću bi se budio svakih sat- sat i pol, a san bi mu bio vrlo lagan, tako da ga ne bih mogla uspavati, pa onda i sama nešto odspavati, već je stalno bio na rukama i spavao na meni i mm.
prije dva dana smo uveli nadohranu.
prva je prije večernjeg spavanja (od 21 sat) s 50 ml adaptiranog. zaspe isti čas i spava četiri do pet sati. nakon toga se budi svaka dva sata, mlijeka ima i negdje do pet ujutro sve je super.
tada dobije nakon dojenja drugu nadohranu od 30 ml adaptiranog i spavamo do devet.
jutra su idilična jer su se cice napunile. on se najede, zaspe, igra se gledajući u mobil ili slikovnice... a ja se izdajam nakon svakog podoja kako bih potaknula mlijeko. negdje oko podneva mlijeka počinje biti sve manje i ponovno sve ispočetka - cica stalno, spava po pet do deset minuta... i tako dojimo do večeri kako bih potaknula mlijeko.
imam grižnju savjesti zbog nadohrane i osjećam se kao neka nemajka. čitam kako treba izdržati, ali nakon pet tjedana nespavanja znam zaspati s njim u rukama i već se bojim da mi ne ispadne. ili plačem zbog boli u grudima koje su stalno u dojenju, ili plačem jer se osjećam kao loša majka koja nije izdržala kušnju i tako oduzima nešto vrlo dragocjeno svom djetetu. on je dobio 600 grama u prvom mjesecu, što znači da je ipak takvim cicanjem nešto i pocicao, ali ja ne mogu više. jednostavno - ako ne počnem spavati srušit ću se. ne mogu ga staviti u maramu jer ništa ne mogu čak niti približiti bradavicama koliko me bole. čak me i grudnjak iritira. ovako u toplesu već mi je hladno noću.

zvala sam sos, pijem homeopatske pripravke... jednostavno više nemam snage i ideja što napraviti.
bolne grudi i iziritirane bradavice s ragadama koje nastaju u trenutcima divljanja čine to da je dojenje postalo grozno mučenje. željela bih uživati u svom djetetu, a od nespavanja i boli ne mogu ništa.
zadnjih dana čak nemam snage ići niti u šetnje jer jedva hodam od umora. jesam li ja pekmezava i razmažena? kako ste vi sve izdržale? što mi savjetujete?