Moja sestra se i dan danas boji zubara!!! Ima 30 godina! Svaki puta kada treba otići ima psihičke pripreme ... meni je to smiješno jer ja volim ići, ali mislim da nas nema baš mnogo takvih!
Inače, Laia stalno priča da bi išla kod zubara, kao što priča i o doktorici, a kada dođemo tamo plače i viče dok nismo gotovi! Sve super, traži i pečatiće na rukice, slikeice i slično od nje, ali ipak plače!
Mislim da je to normalno i da je to njihov način prevladavanja straha :D