Kao da već nismo prošli upoznavanje s maskom :/
Evo kako je to izgledalo prošli put: izvukli smo masku i MM ju je stavio na lice (uz sva popratna objašnjavanja). Andrej se na to smrtno uozbiljio, poprimio je onu svoju uvrijeđeno-uplašenu facu i strogo mu je naredio "Emi! Tu!" (u prijevodu: spremi tu, uz pokazivanje prstom kamo da spremi). I to je bio kraj upoznavanja s maskom.
Pedijatra se (zasad) ne boji, ali naš doktor ne nosi bijelu kutu Ni kod ortopeda nema straha, tamo trči po ordinaciji kao da je doma. Strah je rezerviran za tetu zubaricu.
Ajde, bar imamo ustaljeni ritual pranja zuba. Da još i to ne počne odbijati.

Huh, snorki, pregled očiju, i to nas čeka, uopće ne znam kad da to utrpam a da mu ne stvorim još gore strahove. Kud me podsjeti... (btw, nama je pedijatar rekao da to obavimo u drugoj godini, i MM i ja smo kratkovidni)