I sama sam bila kao Andrej,hm, rekla bih da sam i danas takva.
Imala sam urođeni strah od zubara u kombinaciji sa jako lošim zubima.
Zubarica je imala neko vrijeme strpljenja ali nakon što je prvi put dala komentar o meni kakav je dobio i Andrej,zamrzila sam je i sav njezin kasniji trud i pokušaji za mene su bili lažni.
Ukratko i danas mi se povraća kad je vidim ili čujem njeno prezime.
Moji su se beskrajno trudili vježbama kod kuće,podmićivali me obećavajući mi sve što poželim i opet ništa.
Nakon dugo godina promijenili smo zubaricu za privatnog zubara(to su onda bili prvi privatni zubari).
Običan smireni čovjek bez imalo lažnog kreveljenja popravio mi je sve zube.
I danas imam strašan strah u čekaonici ali kad sjednem na stolicu i vidim lice
običnog smirenog zubara ili zubarice sve prođe.
Recimo da bi moj savjet bio promijena zubarice u zubara,nekog smirenog kojemu se vidi dobrota na licu(ne znam kako da to drugačije rečem).