Strah od zubara

[tanja_b]

Danas sam s Andrejem bila ponovo kod zubarice, nakon ljetne pauze od 3 mjeseca. Zbog tamnih naslaga na zubićima moramo svako malo na čišćenje i ovo mu je bio već tko zna koji susret sa zubaricom, dakle, trebalo je sve biti rutinski. Ali nije. Čim ju je ugledao (kako stavlja masku) počeo je plakati od straha, zalijepio se za mene i nije se usudio ni pogledati ju. Jedva sam nekako namolila doktoricu da skine masku (uz njezino negodovanje), a on je i dalje plakao, bio je sav vruć i jedva jedvice sam ga navela da pogleda tetu doktoricu i da se uvjeri da maske više nema. Usprkos tome, on je ostao tako isprepadan, da od cijelog pregleda zubića nije bilo ništa - iako je zubarica vrlo strpljiva osoba koja radi isključivo s djecom, on je bio sav izbezumljen od straha i cijelo vrijeme bio je zalijepljen za mene.
Ali komentar zubarice me ostavio Odmah je rekla da nije normalno da se dijete tako boji, da "tu nešto ne štima", da imamo li mi s njim inače problema, da tako plašljivo dijete nikad nije vidjela, da on sigurno neće moći ići ni u vrtić... da ne nabrajam dalje. Imam dojam kao da je mislila da ga mi doma valjda plašimo zubarom, štoli? Stalno je gledala u mene i govorila da nešto tu ne štima. Na kraju ispade da se nijedno dijete ne boji zubara osim mojeg.
Je li to stvarno tako nenormalan strah? Poznajući mnoge odrasle koji se boje zubara, ne bih rekla. A opet... ovo danas baš mi je ostavilo grč u želucu (doslovno).

Drugi problem je zašto on tako često mora zubaru. Skidanje tih naslaga je prvenstveno iz estetskih razloga. Žao mi je kad vidim kojom brzinom mu tamne zubići, a peremo ih redovito i stvarno se trudimo oko toga. Kako mu uopće predstaviti cijelu situaciju a da jednog dana ne bude iskompleksiran zbog toga (točnije: kako u ovom slučaju spriječiti pojavu kompleksa)?

[Goga40]

Ja bih zanemarila njenu primjedbu. Ne vjerujem da je točna. Skoro svi znamo barem jednu odraslu osobu koja se boji zubara.

Tvoja priča podsjetila me na naš prvi pregled kod jedne gđe. fizijatre - Lovro se rasplakao - svarno jako - a ona - Gospođo kako vam dijete tužno plače, nikad to nisam vidjela!
Što nikako nije bilo točno jer sva djeca koja su tamo dolazila na vježbe su isto tako tužno i dugo plakala.
U međuvremenu smo promijenili fizijatra.

[ms. ivy]

mda, bilo bi normalno da dvogodišnje dijete s veseljem otvara usta da mu stružu i čeprkaju po zubima, i to redovno.

moj andrej uvijek plače kad skuži da će mu pedica pogledati grlo, iako zna da kratko traje i da poslije dobije kikić. pa jasno da ne voli kad mu gura štapić u grlo i izvrće mandule!

[a zakaj]

tanja_b, ne brini!

mi smo s toncekom npr. imali problem s pedijatricom (ali i svim drugim medicinskim osobljem). Reakcije su znale biti stvarno burne: plac, otimanje, lupanje nogama i rukama, jednom ju je ugrizao dok mu je gledala grlo, vikao joj glupaco... stvarno grozno. Ali ona nikad nije to komentirala na ovakav nacin kao tvoja zubarica, a i on se pomalo smiruje.
I na neke zubare je tako reagirao, sve dok nismo dosli do tete G. koja ga je uspjela tako lijepo "obrlatiti" da nije pustio ni suzu (ali, imao je vec preko 4 godine kad smo dosli k njoj).

[mamma san]

Tvoja zubarica još nije upoznala mojeg Lovru...

[Njojza]

tanja, mislim da se ne trebas obazirati na takve primjedbe (iako te savrseno razumijem sto se sekiras)
Vjerujem da su vrlo vrlo rijetka djeca te dobi i starija....da prihvataju pregled zubara bez problema.

Volila bih da taj komentar shvatis kao da je to NJEN problem a ne tvoj, jer tako i jeste...
Ljubi malo sunce a tebi isto velika pusa!

[Njojza]

i da....vjerujem da sam dosla ja s Farisom, ona bi morala izaci iz sopstvene ordinacije jer tu buku ne bi podnijela sigurno

[mamma san]

i da....vjerujem da sam dosla ja s Farisom, ona bi morala izaci iz sopstvene ordinacije jer tu buku ne bi podnijela sigurno

Da si ti došla sa Farisom kod Andrejčekove zubarice, našli bi praznu ordinaciju...jer je zubarica već bila pobjegla glavom bez obzira, jer je prije Farisa bio Lovro na redu....

PS
Tanja, mislim da je već veliki uspjeh to što je Andreječk izdržao par dolazaka kod zubara...iskreno rijetka su djeca (i veliki) koja "bezglasno" podnose zubara.

A teta zubarica koja radi sa djecom, mora znati da se dijete MORA bojati kad vidi nekog sa bušilicom i zelenom maskom preko lica, svjetiljkom na vrhu glave i oštrom "čačkalicom" u rukama...Đizus, ja se toga bojim!!!! Treba prilagoditi svoji vanjštinu okruženju...

[tanja_b]

Hvala vam, sad mi je malo lakše.
Iskreno - i ja se bojim zelene maske na licu! Samo što ne paničarim i ne vičem od straha, jer me ionako nitko ne bi slušao.
(zapravo, nakon poroda, mislim da me teško bilo što u medicinskoj ustanovi više može zaplašiti, iako nikad ne reci nikad)

Stvar je samo u tome da smo imali pauzu od 3 mjeseca bez zubarice, i on se odvikao. A dodatni problem je što on ne dolazi zubarici kao druga djeca, dvaput godišnje, nego svakih mjesec dana.
I moram dodati: čim smo izašli iz ordinacije, straha je nestalo, a u autu je pričao kako teta zubarica gleda zube. Sad se pitam je li on uopće bio svjestan da smo upravo izašli od tete zubarice i da mu nije vidjela ni Z od zuba...

[mala laia]

Moja sestra se i dan danas boji zubara!!! Ima 30 godina! Svaki puta kada treba otići ima psihičke pripreme ... meni je to smiješno jer ja volim ići, ali mislim da nas nema baš mnogo takvih!
Inače, Laia stalno priča da bi išla kod zubara, kao što priča i o doktorici, a kada dođemo tamo plače i viče dok nismo gotovi! Sve super, traži i pečatiće na rukice, slikeice i slično od nje, ali ipak plače!
Mislim da je to normalno i da je to njihov način prevladavanja straha :D

[Goga40]

Lovro se privikao na odlaske pedijatri. Više ne plače. Strpljivo i mirno surađuje.
Pretpostavljam zato što često idemo , zato što mu svaki put prije odlaska detaljno objasnim kako i što će mu pedijatra pregledati, a i zato što smo i mi puno manje napeti nego što smo bili u prvim posjetama.
Zadnji puta, je on podsjetio pedijatru da mu nije pregledala uši! Čak se i ona iznenadila i pohvalila ga je.
Predlažem da se ponovno pokušate igrati zubara. Može i Andrej biti zubar. Detaljno mu pojasnite čemu služi maska, lampa i bijela kuta. Detaljno pričajte o tome što on treba raditi kada dođe tamo.

[snorki]

tanja ne brini... pa i odrasli se ljudi boje zubara, a kamo li djeca. Ima li ista gore od onih instrumenata, zujanja, mljevenja, igala...
Ja sam prosli put pitala zubarku "pa kada ce se izmislit kakva zubarska spravica, a da ne zuji" I fakat mi to nije jasno

Recimo, Editi je bilo nemoguce napravit ocni pregled, jer je vristala, izvijala se... na kraju je ljekar rekao "ja stvarno ne mogu ovako"... I sad cekamo da se Edita malo "uozbilji" pa da obavimo pregled ociju.
A u knjizici nam stoji da smo ga vec davno trebali obavit. Ali, sta cu kad dijete samo sto fras ne dobije jel vidi ljekare.

[Goga40]

Recimo, Editi je bilo nemoguce napravit ocni pregled

OT. Zašto već sada idete kod okuliste? Nama je ped. rekla da ne treba prije 4. godine, iako i ja i MM nosimo naočale.

[tanja_b]

Kao da već nismo prošli upoznavanje s maskom :/
Evo kako je to izgledalo prošli put: izvukli smo masku i MM ju je stavio na lice (uz sva popratna objašnjavanja). Andrej se na to smrtno uozbiljio, poprimio je onu svoju uvrijeđeno-uplašenu facu i strogo mu je naredio "Emi! Tu!" (u prijevodu: spremi tu, uz pokazivanje prstom kamo da spremi). I to je bio kraj upoznavanja s maskom.
Pedijatra se (zasad) ne boji, ali naš doktor ne nosi bijelu kutu Ni kod ortopeda nema straha, tamo trči po ordinaciji kao da je doma. Strah je rezerviran za tetu zubaricu.
Ajde, bar imamo ustaljeni ritual pranja zuba. Da još i to ne počne odbijati.

Huh, snorki, pregled očiju, i to nas čeka, uopće ne znam kad da to utrpam a da mu ne stvorim još gore strahove. Kud me podsjeti... (btw, nama je pedijatar rekao da to obavimo u drugoj godini, i MM i ja smo kratkovidni)

[ms. ivy]

(btw, nama je pedijatar rekao da to obavimo u drugoj godini, i MM i ja smo kratkovidni)

ozbiljno? :/

[tanja_b]

Ozbiljno. Ali mi to nikako da obavimo, zimus je bio svako malo bolestan, a ljeti smo imali pametnija posla. A što ćemo ga gnjaviti, zasad ima savršen vid (uočava sitne avione na nebu, ptice u daljini, prepoznaje marke auta s udaljenosti na koju ja nema šanse da ih vidim...) - to je ionako preventivni pregled za "snimanje situacije". Zato se i ne žurimo previše.
Ali s obzirom na obiteljsku anamnezu, pogotovo moju :/ htjela bih da na vrijeme počnemo s kontrolama.

[Goga40]

Huh, snorki, pregled očiju, i to nas čeka, uopće ne znam kad da to utrpam a da mu ne stvorim još gore strahove. Kud me podsjeti... (btw, nama je pedijatar rekao da to obavimo u drugoj godini, i MM i ja smo kratkovidni)

Pa mogli biste to utrpati (ako je moguće prije nas) i javite nam detalje.

[ms. ivy]

mm i ja nosimo naočale od (pred)puberteta, ne da mi se andreja već sad gnjaviti pregledima. s druge strane, imamo okulisticu koja bi sigurno bila genijalna s njim, pa ako treba... pitati ću pedicu kaj misli o tome.

[mamma san]

Nama je pedica rekla da pregled očiju (negdje iza 2 godine) obavezan je (?) za djecu čiji roditelji imaju nasljedne "bolesti" očiju npr. astigmatizam (ja)...

[Mony]

Tanja, jako je bitan pristup djetetu.
Leon je na moru bio bolestan i otisli smo kod doktora da ga pregleda. Naravno, on je zatrazio da otvori usta, ali na takav nacin da mu ni ja ne bi otvorila usta, vec bi dobio po ustima . No, nisam htjela nesto ulazit u svadju da se Leon ne bi jos vise prepao, pokusala sam ga jednom nagovoriti, nije islo, pa sam zatrazila da vadimo krv.
Uglavnom, svojoj doktorici od pocetka bez problema otvara usta, daje usi na pregled, cak i pisu :shock: Nikad nije plakao kod doktorice, cak ni kad mu sestre vade krv ili daju cjepivo. Ja ga uvijek na sve pripremim, a one imaju jako fini pristup od prvog dana.
Pokusaj ga dobro pripremiti na sve sto ga tamo ceka (iako zna, al da mu to prezentiras u nekom pozitivnom svjetlu), na zubarevu odjecu, na to da ce mu s cackalicom stricek procackati zube - da pretvoris to u neku vrstu igre.
No, lako je meni dijelit sad pamet - nas to jos ceka
Sretno!!!

[Goga40]

Nama je pedica rekla da pregled očiju (negdje iza 2 godine) obavezan je (?) za djecu čiji roditelji imaju nasljedne "bolesti" očiju npr. astigmatizam (ja)...

Pa jeste li bili?

[tanja_b]

Ma ova naša zubarica ima jako lijep pristup djeci i činjenica da nikad nisam vidjela dijete u čekaonici koje pokazuje strah (osim svojeg ). Ima ordinaciju punu igračaka. Ali Andrej se uspaniči kad vidi nju osobno. Jučer mu je, kad je postalo jasno da ništa neće moći napraviti, dala mu je nekakvog gumenog zeca, kao da on zecu pregleda zube. Zeca nije htio ni pogledati. Onda je izvukla psa, ajde, pas je bio sladak, plišani, njega je pristao pogledati, ali svejedno nije htio uzeti u ruku ni ogledalce ni štapić. Otkravio se tek kad je shvatio da smo "gotovi", onda je počeo ponavljati "pa-pa" i "doma".
A da se žena trudi, fakat se trudi. Ali maska je to što ju čini strašnom, čak i nakon što je skine.
Vidjet ćemo što će biti za tjedan dana. Držite fige malom zecu!

[Asimon]

Baš mi je žao Andreja, nikome ne trebaju takve traume...
I ja sam se kao dijete bojala zubara, iako mi je to bio ujak! Jednom sam ga ugrizla toliko jako za prst da i dan danas o tome priča....

Budući da idete tako često kod zubarice, možeš li ti ili TM ući u ordinaciju prije Andreja i zamoliti je da skine masku, da je Andrej uopće ne vidi , mislim zubaricu s maskom? Znam da je to protiv propisa, ali valjda vam može toliko izaći u susret?

[mamma san]

Nama je pedica rekla da pregled očiju (negdje iza 2 godine) obavezan je (?) za djecu čiji roditelji imaju nasljedne "bolesti" očiju npr. astigmatizam (ja)...

Pa jeste li bili?

Ne :/

[Mony]

Tanja, mozda se zubarica previse trudi pa mu je to sumnjivo

Lukavi su ti nasi malisani

A ta zubarica kod koje idete, jel djecja? Odnosno, kak ste bas nju izabrali?

[tanja_b]

Da, dječja zubarica, a preporučila mi ju je med. sestra kod našeg pedijatra, kat niže. Sve je u istom domu zdravlja.
Fakat, možda se žena previše trudi pa mu je sumnjivo

[snorki]

Recimo, Editi je bilo nemoguce napravit ocni pregled

OT. Zašto već sada idete kod okuliste? Nama je ped. rekla da ne treba prije 4. godine, iako i ja i MM nosimo naočale.

u Austriji je ovo obavezan pregled kada dijete napuni dvije godine.
Ovdje se ima Mutter-Kinder-Pass (nesto kao zdravstvena knjizica). U njemu stoje moj pregledi za vrijeme trudnoce, sa podaci sa poroda, te se nastavlja sa obaveznim djecijim pregledima i vakcinama. U slucaju da se izbjegavaju djeciji pregledi, provode se rigorozne mjere, poput oduzimanja prava na novac koji se dobija na porodiljnom.

Mislim da progledaju kroz prste kada se djetetu nikako ne moze obaviti pregled, kao sto je ovaj sa vidom. Moram porazgovarat sa Editinim ljekarom, sta cemo sad.

[snorki]

joj moram se ispravit :/
U knjizici stoji da je pregled vida OD DVIJE godine. Znaci, djetetu se moze pregldat vid i ako su mu tri godine.
MM je isao sa njom na pregled, pa mi je to detaljno prepricao.
Za taj pregled dijete MORA pricat. Znaci, kad mu stavi onu tablu sa guskama, patkama ili necim drugim i upita ga sta je to, ono mora znati reci. Edita je definitivno bila premala za taj pregled.

[Mejra's mommy]

Mejra je opet bila kod zubara. Dosla je po nju u cekaonu, uzela za rukicu i odvela. Srce mi stalo, cekam kada ce iz sobe zaplakati...zezaju me sestrice...nervoznija sam od nje. Idu da cekiraju...nista ne govori. Otvorila je usta...upravo zavrsavaju ciscenje...i daju joj i jos flour tretman. :shock: Ja van sebe...nakon 20 min. ide gospodicna sva ushicena pokazuje mi cetkicu i kaladont...


Bez i tackice karijesa...

[tinkie winkie]

Ali komentar zubarice me ostavio Odmah je rekla da nije normalno da se dijete tako boji, da "tu nešto ne štima", da imamo li mi s njim inače problema, da tako plašljivo dijete nikad nije vidjela, da on sigurno neće moći ići ni u vrtić... da ne nabrajam dalje. Imam dojam kao da je mislila da ga mi doma valjda plašimo zubarom, štoli? Stalno je gledala u mene i govorila da nešto tu ne štima.

Što bi rekla kad bi srela Martu? Poslala je psihijatru možda?, Ma svašta, ovakvi komentari me samo iznerviraju.

[tanja_b]

Ali komentar zubarice me ostavio Odmah je rekla da nije normalno da se dijete tako boji, da "tu nešto ne štima", da imamo li mi s njim inače problema, da tako plašljivo dijete nikad nije vidjela, da on sigurno neće moći ići ni u vrtić... da ne nabrajam dalje. Imam dojam kao da je mislila da ga mi doma valjda plašimo zubarom, štoli? Stalno je gledala u mene i govorila da nešto tu ne štima.

Što bi rekla kad bi srela Martu? Poslala je psihijatru možda?, Ma svašta, ovakvi komentari me samo iznerviraju.

Možda i bi. Ja sam imala osjećaj da i nas hoće poslati psihijatru, ali ipak nije.
Jučer sam ga pitala kad ćemo opet teti zubarici. Odgovorio je "Ne" (valjda: nećemo nikada) i još je dodao "boji tete". Tko mi kriv kad sam pred njim nekom rekla da se on boji zubarice - sad sve sluša i ponavlja.
Ali smo zato navečer imali prvi nastavak treninga "privikavanja na zelenu masku". Trener je bio MM koji mu je demonstrirao kihanje s maskom i bez maske (naravno, zabavno je bilo kihanje).

[buby]

ljubi andreja, čovjek je zapravo faca i pol; već par puta to obavio 8)
zanemari njen komentar
nije mu legla i gotovo
polako će ti dati svoje objašnjenje zašto se "boji tete"

[melanija]

I sama sam bila kao Andrej,hm, rekla bih da sam i danas takva.
Imala sam urođeni strah od zubara u kombinaciji sa jako lošim zubima.
Zubarica je imala neko vrijeme strpljenja ali nakon što je prvi put dala komentar o meni kakav je dobio i Andrej,zamrzila sam je i sav njezin kasniji trud i pokušaji za mene su bili lažni.
Ukratko i danas mi se povraća kad je vidim ili čujem njeno prezime.
Moji su se beskrajno trudili vježbama kod kuće,podmićivali me obećavajući mi sve što poželim i opet ništa.
Nakon dugo godina promijenili smo zubaricu za privatnog zubara(to su onda bili prvi privatni zubari).
Običan smireni čovjek bez imalo lažnog kreveljenja popravio mi je sve zube.
I danas imam strašan strah u čekaonici ali kad sjednem na stolicu i vidim lice
običnog smirenog zubara ili zubarice sve prođe.
Recimo da bi moj savjet bio promijena zubarice u zubara,nekog smirenog kojemu se vidi dobrota na licu(ne znam kako da to drugačije rečem).

[tanja_b]

Evo nas ponovo od zubara 8)
Ovaj put bilo je savršeno! Istina, tome su prethodile svakodnevne psihološke pripreme doma i obećanje da će, ako bude strpljiv i dozvoli da mu teta zubarica pogleda zube, dobiti nagradu (nije zanemariv utjecaj). Sinoć je na spomen zubarice rekao izbezumljeno "Ne!" i meni je već bilo muka od današnjeg dana. Ali bio je super! Sam se popeo stepenicama na kat (znao je kamo idemo), sam je ušetao u ordinaciju (nismo ga nosili), pristao je pokazati zube i otrpio je čišćenje onog najgoreg dijela naslaga sa zuba bez ijedne riječi ili geste protesta. Teta zubarica ovaj put je bila bez maske (srećom) pa ga ni to nije plašilo. I još je lijepo pozdravio kad smo izlazili
Na kraju je dobio svoju malu nagradu i bio je jako sretan, a mi smo mu ponavljali kako je bio super i kako može biti ponosan.

I sad sve to ponovo trebamo proći za 10 dana, jer mu sad nije uspjela skinuti ni pola od onog što ima po zubima, a u tri mjeseca od zadnjeg posjeta naslage su se doslovno "zapekle" na zubićima :/ ali bar smo probili led. I nema karijesa.

[Njojza]

:D bravo majstoreeeeeeeeee
bas sam sretna sto je sve proslo OK.

[Goga40]

stvarno može biti ponosan

[ms. ivy]

hrabrica

baš mi je žao da se tako mučite sa zubićima