Meni se ovo događa manje-više redovito. Jučer popodne npr. išli smo na sladoled, MM, ja , H., moja frendica i njeni klinci...Djeca su sladoled dobila posut s nekim bonbončićima - onim malim za posipanje , ali što je tu je. H. je smazala par komada, a nekoliko joj se rasulo po stolu i ja sam ih bacila u pepeljaru koja je stajala na istom... Na to je ona navalila da želi bonbončiće iz pepeljare. Rekla sam joj da ne može i htjela objasniti (čak sam joj bila spremna donijeti još jedan bonbončić iz slastičarne), ali ona je već bila van kontrole...nakon što sam pokušala doprijeti do nje i vidjela da ne ide, zagrlila sam je i usprkos groznoj neugodnosti (iako znam, neopravdanoj) bila spremna čekati dok se smiri i onda joj objasniti...ali moja prijatejica je dodatno uletala sa raznim "podmićivanjima" što je dodatno pogoršavalo situaciju (e, to me ljutilo ). Na kraju je cijelo popodne u šetnji bilo katastrofično...još je plakala (iako manje) zato što u pekari nije bilo fornetića, zato što nije htjela hodati...itd. Jeste li primjetili da nakon jednog tantruma poslije taj dan budu stalno nervozni i skloni "ispadima". Moja H. da. Ali osim što me to iznutra jako naživcira...na van ostajem mirna i čekam da prođe...kako pojedinačni tantrumi tako i cijeli taj ciklus.