Teško je, kao što je ujedno i nemoguće dijete odgajati sam - u smislu sprječavanja tuđih utjecaja i odgoja. To kažem jer mi je do sada svekrva čuvala malu i mada je najveći dio dana ona provodila s njom, činilo mi se da sam ipak ja ta koja na njen odgoj ima najviše utjecaja. Moja K. ima točno 3,2 god. i u mojem prisustvu nikada nije imala tako žestoke izljeve emocija (kakve opisujete), a karakteristične su za njenu dob.
Baka, kao baka, nekad njene ispade tumači nervozom pred promjenu vremena, nekad kod "primopredaje" kaže da je danas ipak bila plačljivija nego inače, no uvijek je sve 5.
Što kad dijete isfrustrira nešto izvan roditeljskog domašaja, kad nastupe tantrumi u situaciji s bakom ili vrtićkom tetom?
Evo, ja učim od BHany i Zdenke 2 kako ispravno treba postupiti; a koliko štete odgoju pridonose drugi odgajatelji koji ne postupe, uvjetno rečeno, ispravno? I jesu li tantrumi rezervirani za nas roditelje? Mislim zato što je naš odgoj najdosljedniji?