dojenje poslije carskog

[buby]

u zadnje vrijeme sam čula par priča o neuspješnom dojenju poslije carskog reza
znam da postoji text na portalu http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=240&Show=1674
ali htjedoh otvoriti topic, možda pomogne nekomu...
priče su išle uglavnom ovako - par dana bez djeteta, bebač se brani rukama i noga od cice, čak i izjava medicin. sestara da se majka nije otuširala pa neće još dobiti bebu (ovo mi je totalna koma, zaboravila sam u kojoj bolnici je to bilo)....
ja sam oba puta rodila vaginalno, znači nemam iskustvo sa carskim
početak dojenja sa prvim djetetom mi je bio koma - prvih mjesec, mjesec i pol dana sam bila kao u nekom hororcu - čitala sam ja sve, imala pomoć uspješne dojilje, ali to je trebalo proći osobno;
nakon teškog početka uslijedila su 23 mjeseca dojenja i zdravo dijete!
sa drugim djetetom pjesma!

da ne duljim sa svojim iskustvom, molim "carice" da napišu svoja iskustva
svima

[Mony]

Ja mislim da je u svemu bitna zelja i upornost, ali i znanje.
Pa se onda shodno tomu i sve moze
Moje iskustvo s dojenjem nakon carskog je mozda i bolje od nekog iskustva nakon vaginalnog.
Zapravo sve ovisi o tomu kakvog je beba karaktera, zna li majka dovoljno o pravilnom polozaju i sve ostalo ide gotovo instinktivno.
Zbog komplikacija koje sam imala kod carskog, bebu su mi donijeli tek treci dan. Imala sam srece sto je mali urodjeni sisavac pa je sam znao primiti bradavicu kako treba iz prve, te je nase dojenje krenulo glatko.
Ja sam pocela masirati dojke vec 1. dan nakon carskog, kada sam smjela ustati, da slucajno ne bih dobila neki zastoj, da ubrzam dovod mlijeka, jer nisam znala kad cu dobiti bebu. Drugi dan kad sam dobila mlijeko morala sam se doista izdajati zbog prijetnje mastitisa.
Imala sam srecu sto je maleni bio gladan kad je dosao tako da je svu ponudjenu siku (sjecam se lijevu ) pojeo odmah i taman ogladnio do sljedeceg dolaska pa nisu sestre imale potrebu nahraniti ga dok nije bio sa mnom u sobi.
Moje je iskustvo da sestre hoce pomoc, ako ih se pita i ako ih se pita ljubazno. Ako dijete nije gladno na prvom dolasku, bilo bi dobro upozoriti sestre da ga ne nahrane tako da moze sisati kad dodje kod majke.
Moj je maleni bio jedan od rijetkih beba koja je iz bolnice izasla s vecom kilazom od one s rodjenja 8)

[Romina]

Ja sam dojila nakon što sam izašla sa intenzivne.Malo smo se mučili ali eto ispalo je sve dobro.Bila sam još skoro mjesec dana u bolnici i čak sam usavršila tehniku dojenja sa infuzijom i ostalim "ukrasima".Mlijeko mi je u valovima došlo drugi dan od intenzivne i eto ,još cikimo :D

[Poslid]

Tri put carski. Nakon prvog poroda jake regade, ali dalje uspješno. Drugi porod - pjesma. Treći porod - odvojena od djeteta 3 tjedna, nakon toga normalno dojenje.

Mlijeko mi je nadošlo 2-3 dan i dalje je išlo bez problema. Edukacija, pozitivan stav i opuštenost - to je recept.

[oka]

Da to sam i ja čula, "ne dojim imala sam carski" ??? :?
Ja sam imala carski rez i nije mi ni na pamet palo da bi sad trebalo biti nešto drugačije. A kod nas u bolnici djete je pored majke i meni su ju prvi dan dali u naručje čim je prošlo djelovanje jakih ljekova i od tada se ne razdvajamo! Drugi dan ja sam već hodala, sama ju uzela i učile se zajedno dojenju!
Bilo je početničkih problema, ali uspješno smo ih prebrodile i nakon pet dana kući smo išle sa 80g teže!! :D

[leonisa]

:shock: :shock:
ne kuzim.....pa dobila sa Leu cim je isteklo 24h od carskog (zbog spinalne) a oni koji su bili pod opcom, dobili su isti dan. jos na intenzivoj. nisu mi ni infuzije skinuli. a nakon 48h pocinje kvazi-rooming in. i tad sam je vec i sjedecki dojila.

[Mony]

:shock: :shock:
ne kuzim.....pa dobila sa Leu cim je isteklo 24h od carskog (zbog spinalne) a oni koji su bili pod opcom, dobili su isti dan. jos na intenzivoj. nisu mi ni infuzije skinuli. a nakon 48h pocinje kvazi-rooming in. i tad sam je vec i sjedecki dojila.

Ja sam napisala da sam zbog komplikacija dobila bebu tek treci dan.

Sjedecki sam mogla dojiti tek 5. dan. A "carica" pokraj mene je 5. dan isla doma, 3. se vec penjala stepenicama ko da nije rodila na carski. Ja sam jedva hodala.

Bili smo u bolnici 7 dana. I to pusteni na moje inzistiranje.

[buby]

da, Mony, mislim da si to dobro rekla - upornost, znanje itd.
svaki početak je težak
većina nas je spigana nakon poroda, bilo vaginalog, bilo carskog
svi ne podnose jednako bol, istina

ali sjetila sam se mlade mame iz svoje sobe kada sam rodila dominika - to joj je drugo dijete, prvo nije dojeno (ne sjećam se više detalja), za drugo si je obećala da će uspjeti
dobila je maličku tek negdje 4. dan (ne držite me za riječ); gđica je imala manje od 3 kg, mama uvučene bradavice
mamu je bilo frka kako je sitna, suprug joj je donio šeširiće za bradavice, ona se stalno izdajala, svoju princezu je stalno mazila i nutkala ju cicom
rezultat: mala naša cimerica je zapravo najbolje napredovala u bolnici :D

ja, kao iskusna dojilja, sam zivkala sestre da mi prištekaju dominika jer je ovaj spaval ko top
cice mi se napuuunile; ali frajer je sve to sredio kada smo došli doma (i od tada je pravi cicoljubac)

[leonisa]

mony, moj post nije isao tebi vec topicu

[anni frani]

Dojila sam samo 3 mjeseca. Znam da mi je bilo strašno kada nakon 2 dana nije bilo milijeka (pošelo je nadolaziti tek treći dan).
U bolnici je bilo kako-tako.. sjećam se ljubazne sestre koja mi je izvlačila uvučene bradavice i stvarno puno pomogla.. ostali baš i nisu bili od pomoći!
Ja ne krivim carski, krivim privenstveno sebe i nedostatak informacija, krivim patronažnu koja je prvi dan kad je došla, pregledala F. i mene i rekla da je dijete gladno i poslala MM po (kršitelj koda)!
(sad znam da nije bio gladan nego je bio samo skok u razvoju!)
Nerazumjevanje okoline (ma lakše ti je sa flašicom!)
Nerazumjevanje MM-a..
Bila sam sama, nisam znala za Rode, iako sam imala užasno jaku želju da dojim, mučila sam se 3 mjeseca, izdajala se, masirala.. no milijeka je bilo sve manje i manje iako sam F. prvo ponudila cicu pa kada bi sve isprazno (obje) onda je išlo adaptirano..
No nismo uspjeli i užasno mi je žao!

[Mony]

mony, moj post nije isao tebi vec topicu

It's OK. No i ja sam tebe quotirala, al sam htjela zapravo time reci da se fakat svaki slucaj razlikuje pa se ne mozemo cuditi vise nicemu
Ima raznih poteskoca i prica i nakon vaginalnih, ali isto tako i nakon carskih.

Ja sam poantu ovoga shvatila u tomu da se pobije pogresna tvrdnja koju je oka spomenula, a koja je fakat uvrijezena: "ne dojim - rodila sam na carski".

[leonisa]

da i ja. makar moram reci da prvi put to cujem.

[Mamasita]

Ja sam u Merkuru na intenzivnoj dobila F.-a samo na minutu da ga pogledam, a nisu mi dali ni da ga primim, a kamo li na podoj.
Osim toga, sestra me obavjestila da se ne nadam previse dojenju jer se to obicno kod carskog ne uspijeva i da ce mi mlijeko doci tek nakon tri dana.
Kad sam joj rekla da meni kolosrum curka jos od osmog mjeseca trudnoce samo me blijedo gledala.
Srecom, cim sam presla na babinjace, i cim su mi ga donjeli on se pristekao i navalio.

[pinocchio]

ja sam već na više mjesta opisala naše iskustvo: početak je bio takav da bi svaka žena koja nije imala dojenje kao jedinu opciju (što je bio moj slučaj) odustala momentalno. lada je bila 2,5 dana u inkubatoru, a mene je nalet mlijeka dočekao nespremnu (pogađate: pročitala sam sve s foruma i printane textove ponijela u bolnicu ). uslijedio je mastitis, izdajanje mlijeka u kojem su sudjelovale sve sestre u smjeni (opet ), potoci sukrvice iz lijeve dojke i naravno sita beba. morala sam jako inzistirati da je donose gladnu što su zatim i radile, ali su je svejedno nadošopavale do određene milimetraže koju je po ps-u trebala pojesti.
imala sam hot-line s sos telefonom i dvije frendice dojilje i mic po mic krenulo nas tako da je izgledalo da neće nikad prestati...

[maxi]

Dojim nakon oba carska.
Razlika je mislim samo u tome što je carski ipak operacija u pravom smislu riječi, pogotovo u općoj anesteziji, pa se prvih dana u rodilištu tek počinješ oporavljati. Teško je, ali još na intenzivnoj moraš "raditi" na dojenju. Često žene premjeste na odjel tek nakon 3-4 dana, a bebicu ti tamo ne daju niti sekunde, pa je najvažnije krenuti sa masiranjem i eventualno izdajanjem još dok si na intenzivnoj. To su vjerojatno presudni dani-hoćeš li uspjeti ili ne.
Ja sam prvi put prošla svašta-slabokrvnost, bolove, 10 dana bolnice, bebinu jaku žuticu. Mislim da je rooming-in imao presudnu ulogu (i Rodini tekstovi) u kombinaciji sa puuuno masiranja, toplih obloga i izdajanja uspjeli smo prebroditi ragade, kvrge....
Drugi put je bilo lako.

Dojenje je zakon :D

[makka]

Ja sam rodila na carski, i iako sam tražila bebu odmah nakon buđenja (nakon opće), nisu mi ga dali uz objašnjenje da je kasno :shock: , bilo je 23 h. drugi dan su mi ga donijeli na par min.
Na dojenje su mi ga dali tek treći dan, ali hvala Bogu, uspjeli smo.
Bilo je teško, uvučene bradavice, nitko da mi pokaže (pročitala sam ja hrpu toga, ali...), ragade. Jednu bradavicu je uspio izvući, ali drugu nikako. Pa onda izdajanje na jednoj cici, dojenje na drugoj, pa me jedna luda sestra toliko isplašila sa mastitisom
(a pojma nije imala o čemu brblja ).
Već su me otpisale kao dojilju, jedna cica skroz uvučena bradavica, druga sva u ragadama...ali ne znaju one mene , imala sam strašnu želju da dojim svoje dijete i naravno da sam uspjela.
Zadnji dan u bolnici, prije zadnjeg pregleda, sjedim na krevetu i trpam bebaču cicu u usta, i odjednom osjetim... :D , napokon je uspio povući, kad dolazi sestra u sobu i zove me na pregled. Ja kažem sva ushićena kako je napokon izvukao bradavicu, da ću doći kad završi dojiti, a ona će meni: ne može! neće doktor čekati!
Moš mislit, nije mi bilo na kraj pameti prekidati. Polako smo se napapali, on lijepo zaspao, a ja lagano kod doktora. Čovjek nije riječ rekao što me nema, ali me zato ona sestra tako mrko pogledala .... što mene uopće nije bilo briga, ja sretna ko ptičica.
E stvarno sam ga odužila... a htjedoh samo reći upornost, volja i strpljenje. I naravno puuuno ljubavi

[ms. ivy]

ja sam već na više mjesta opisala naše iskustvo: početak je bio takav da bi svaka žena koja nije imala dojenje kao jedinu opciju (što je bio moj slučaj) odustala momentalno. lada je bila 2,5 dana u inkubatoru, a mene je nalet mlijeka dočekao nespremnu (pogađate: pročitala sam sve s foruma i printane textove ponijela u bolnicu ). uslijedio je mastitis, izdajanje mlijeka u kojem su sudjelovale sve sestre u smjeni (opet ), potoci sukrvice iz lijeve dojke i naravno sita beba. morala sam jako inzistirati da je donose gladnu što su zatim i radile, ali su je svejedno nadošopavale do određene milimetraže koju je po ps-u trebala pojesti.
imala sam hot-line s sos telefonom i dvije frendice dojilje i mic po mic krenulo nas tako da je izgledalo da neće nikad prestati...

čekala sam da se javiš

[leonisa]

pinocchio
nesto slicno je bilo nama, ali puno blaze (ja needuciranna, nemam pojma samo zam da zelim, na granici mastitisa, izdajale me sestre i drugo osoblje koje sam nasla, pa 24satno izdajanje, bol i suze, napravile mi ragadu krivim izdajanjem curi krv, zahtjevanje da mi Leu donose gladnu, ona ima zuticu pitanje oce li na fototerapiju, vazu je prije i poslje da vide doji li ista, ostavljanje Lee u sobi duze i cesc od drugih.. SOS telefon? sta je to?

ali do mene je bila zena koja je trazila injekciju, ona ne zeli dojiti, nju to boli...

[MARCY]

Dojim nakon oba carska, Martu još uvijek (2 g i 3 mj.)

Prvi puta rodila u Petrovoj i dobivala bebu u intenzivnoj. Sestre su bile super, puno su se trudile da nam pokažu kako ispravno staviti dijete na prsa, jedna mi se čak čak u jedan ujutro ponudila da me izdoji kad su mi prsa natekla jer je vidjela da me boli i da se mučim.
Dojenje nam je krenulo super, iako je bilo i ragada i krvi, ali sestre su stvarno bile OK.
Pravi problemi su počeli doma. Dosta je plakala, odbijala cicu, pa ja uvela flašicu jer sam mislila da nemam dosta mlijeka, pa je onda ona dudala flašicu a ja plakala .
Sva sreća, tu su bile Rode , pa smo se vratili dojenju .

Drugi porod u Merkuru, 3 dana na intenzivnoj nisam dobivala bebu na dojenje, masirala se , izdajala itd (sad sam već bila iskusna dojilja ). Čim sam došla na odjel, rekla sam sestri da joj ne daju flašicu i da će samo dojiti, bila je sa mnom stalno u sobi i sve je bilo bez problema.
Sestre baš nisu bile od pomoći (doduše, meni nije ni trebalo, znale su da mi je to drugo dijete i da sam prvo dojila), niti jednu ženu nisu pitale zna li staviti bebu pravilno na prsa.
Žena koja je ležala do mene , čija su djeca bila u inkubatoru, nije pojma imala da se mora izdajati i masirati, već su joj prsa bila bolna i natečena.

Hrpu Rodinih letkaka sa SOS telefonom za dojenje ugledala sam slučajno na vrhu povisokog javnog telefona u hodniku. Kad sam pitala sestru zašto tamo stoje, rekla je da oni to ne bi ni smjeli dijeliti :shock: .

Kao da ih moraju dijeliti, neka ih stave tamo gdje se vide.

[buby]

drago mi je što ima toliko "trvodglavih" mama (u pozitivnom smislu)
a svaka čast i RODAma :D ; mnogima su pomogle

[Mirta30]

Mjesto radnje; PETROVA BOLNICA
prvi put sam Vida vidjela 4.5 sata nakon poroda,
odmah je zgrabio cicu i malo povukao
(paralelno sam ja imala veliki odljev krvi i grčenje maternice)
u 9 navečer je normalno cicao i tako nadalje svaki dan

Sestre su bile prodojeći orjentirane, pa su nekim mamama kojima se dojenje baš nije sviđalo, bebice stalno nosile i uvjeravale ih da je to najbolje za njihovu djecu.

[Tiwi]

Hitni carski, samo spinalna, ali dosta teška operacija, tlak 180 /110 (najniže 160 / 100), edemi takvi da me mama nije prepoznala nego je prošla kraj mog kreveta, a kad je skužila - sjela i plakala (uh, opet).. dakle, zbog svega toga ja sam bebu vidjela na par sekundi "u lampi" kad su ga vadili iz mene, pa malo kad su ga obukli i sljedeća dva dana samo na minuticu iz sestrinih ruku (to je bilo naaaajgore).

Dobila sam ga na dojenje tek nakon 3 dana, ali stisla sam zube, izvrtila ponovno u glavi sve tekstove s Rode, sjetila se nekih slika i uzela bebaća i ajmo!! Prvo je to bilo ležeći na boku, tako su inzistirale sestre ali je to bilo neizdrživo bolno i u takvom grču da se bebać samo mazio.. A onda kad više nisam mogla izdržati, sjetila sam se sličice s Rode u kojoj jedna zgodna mama i beba Ben sjede i doje u položaju "nogometne lopte". I tako sam se (jedva) ustala, sjela na rub kreveta, stavila jastuk sa strane bebu na jastuk cicu van i YES!! to je to!! Jedna mlada simpa (spirsana) sestra onako usput, nježno i obzirno pokazala mi je kako da rukom držim dojku da bebi bude lakše - i to je bilo to! Od tada dojimo. Naravno da je bilo teško, boli zbog reza, ali i druge žene boli npr. od epi a nekoga sigurno boli srce jer ne može imati svoju bebu...
Nikada si ne bih oprostila da ne dojim.

Prvi put smo dojili ležećki (na boku) nakon mjesec dana od povratka kući, od tada nam je to omiljena poza!

Puse svima - čitajte Rode!!

[TinnaZ]

Zadnji dan u bolnici, prije zadnjeg pregleda, sjedim na krevetu i trpam bebaču cicu u usta, i odjednom osjetim... :D , napokon je uspio povući, kad dolazi sestra u sobu i zove me na pregled. Ja kažem sva ushićena kako je napokon izvukao bradavicu, da ću doći kad završi dojiti, a ona će meni: ne može! neće doktor čekati!
Moš mislit, nije mi bilo na kraj pameti prekidati. Polako smo se napapali, on lijepo zaspao, a ja lagano kod doktora. Čovjek nije riječ rekao što me nema, ali me zato ona sestra tako mrko pogledala .... što mene uopće nije bilo briga, ja sretna ko ptičica.

Yes, tako treba , jedino, jedino i jedino su bitni bebač i majka i nitko drugi (sad se mršte sve sestre sa ovog foruma, ali neka mi oproste)

[lali]

U 20 i 15 rodila na carski i ujutro Luka već bio na cici-bez problema!!! :D

[Sanjica]

Rodila u Vinogradskoj na carski u općoj anesteziji. Čim sam se počela buditi donijeli su mi sina da ga upoznam i poljubim.

Kad sam bistro progledala i normalno se počela razgovarati donijeli su mi ga i ostavili "da se mazimo". On se odmah prištekao i tako smo se dojili cijeli taj dan, odnijeli bi ga presvući i odmah vratili, mislim da je otišao među zadnjim bebama na spavanje, negdje oko ponoći. Ujutro je već prije šest bio kod mene, na intenzivnoj, naravno.

Uvijek ću se zalagati da se ispravi ta nepravda prema ženama koje rode na carski. Ne postoji niti jedan razlog da dijete ne bude sa majkom od časa kada se ona naspava i odmori.

[jadro]

Petrova, rodila u podne, bebu vidjela oko 18h i tad se malo mazile, a prvo dojenje sljedeci dan u 06h...i nakon toga redovito. Sestre pomagale kome je trebalo (sestre od beba kod samog dojenja, a nase sestre kod izdajanja i "nabujalih" cica).

[Paulita]

Pa ja sam znala da ću roditi na carski radi placente previje. Bila sam u bolnici dva mjeseca prije nego sam rodila, za Rode nisam znala. Bio je hitan carski, u 33. tjednu, izgubila sam puno krvi i bila sam na intenzivnoj dva dana. Kada sam došla na odjel babinjača nisam uopće razmišljala o dojenju, nego o tome da vidim Lovru. Sestre na odjelu su mi krenule stiskati bradavice, vidjele da ima mlijeka, tj. kolostruma te mi dale uputstva da se ručno izdajam i rekle da nabavim izdajalicu. Drugu noć mi je nadošlo mlijeko, i ja sam normalno nastavila s izdajanjem svaka 3 sata i nakon što je L prebačen u dječju bolnicu. Izdajala sam se dva i pol mjeseca, deset dana nakon što je L došao doma sam skupila hrabrosti i stavila ga na dojku, a on ju je prihvatio bez problema. Još doji.

Najvažnije je bilo u svemu da sam ja znala da želim dojiti, a da nije bilo sestara u bolnici koje bi me usmjerile vjerovatno ne bih. Kasnije sam došla do Roda, pa su mi pomogle oko nekih nedoumica.

[leonisa]

za hrabre cure koje pobijaju tvrdnju carski i (ne)dojenje!!

[anchi]

Evo friškog iskustva:
SD, carski u 09:50, zatim skoro dva dana na intenzivnoj bez Vedrana. Nakon prebacivanja na babinjače tražila sam 24 h rooming in i dobila ga. Imamo puno problema, prvo ragade, onda mastitis i visoka temperatura, a od danas i soor :shock: . Mislim da gore ne može, ali se ne damo... Idem zvati sos tel da vidim što će cure reći...

[jadro]

anchi

[Val]

Evo jos jedno relativno frisko iskustvo sa SD.
Takodjer 2 dana na intezivnoj, bebe sam vidjela na par sekundi.
Mlijeko je nadoslo 3. dan od poroda, a sa dojenjem smo krenuli cetvrti dan i to na djecjem intenzivnom odjelu. Bebe su odlicno prihvatile cicanje, ali su ih na pocetku morali i nadohranjivat. Prvih par dana dojenja imala sam ocajnu glavobolju izazvanu spinalnom, ali za razliku od nekih zena uporno sam odlazila dojiti. To mi ni danas nije jasno-boli me glava pa ne mogu dojiti :?

Trenutno imamo dosta problema (skokovi u razvoju, zacepljeni nosici...umor...). S vremena na vrijeme bih najradije odustala, ali nedam se.

[buby]

bravo cure, ima divnih primjera

[tratincica]

nikad necu zaboraviti kako je bolilo slusat bebice koje placu u sobi do nas i pitat se da li je to moj misic.
nisam uopce bila na intenzivnoj nego u sobi s ostalim rodiljama pa je tim jos bilo teze jer su imale svoje bebache (rooming-in) a ja sam svog dobila tek 4 dan onako za stalno. do tada su ga donosile na par sekundi, toliko da ga nisam ni vidjela i to mi je bilo uzasno. prvi put smo dojili 3 dan (kad ga je prosvercala sestra s drugog odjela koju znam) ali moj mali gladus odmah je sve skopcao i dojenje je bilo vise nego uspjesno, narednih god i 8 mj. nikad ragade, nikad mastitis, nista...
carski s spinalnom, bez komplikacija, osim nizi tlak za vrijeme operacije pa mi ni sada nije jasno zasto mi nisu dali da ustanem prije i skinem kateter kojeg se sjecam kao najgore pojedinosti iz tog svega
na drugom porodu bez obzira kakav bio cu inzistirati na dizanju i da mi daju bebacha

a mogu se pohvaliti da sam posla spremna takoder s isprintanim rodinim tekstovima i poducavala druge kako dojiti a sestre su me zvale "ona RODA". na prvoj posjeti dubrovackih rodica zatrpali smo glavnu sestru letcima koji su nestali odmah! pitam se jeli ikad zazvala za nove?

[wewa]

Molim pomoc savjetnica:

Apri, ako se sjecas mog pitanja s radionice o dojenju nakon carskog - moja trudnica s radionice je prije 4 dana rodila na carski. Ne znam tacno kad je dobila bebu na dojenje, ali kaze da se 1. dan odmah pristekala i dojenje je islo super, mlijeka ima, beba zna sisati.

no, sljedeci dan a i danas beba na dojci place ili spava i tako po cijeli dan. sta bi mogao biti uzrok?

pokusacu je danas dobiti na tel., pa da je ispitam da li bebu odnose i kad, mozda je vrate situ :?
sta bih je jos trebala pitati da biste dobili pravu sliku stanja?

hvala unaprijed za savjete!

[leonisa]

moje iskustvo (identicno)
razlozi- spavanje->lagana zutica, hranili je flasicom
plac-> prepunjenost dojki, nema snage za povuci kako spada. morala sam se izdajati da bi ih "omeksala" i olaksala joj podoj
rjesenje- zahtjevala sam da je stalno uz mene, ja sam se non stop izdajala, a njoj bi davala cikt kako je trazila pazila sam da sam "pripremila" dojku koja je na redu. na zalost, takva me sudbina pratila i kad sam dosla doma

no, ne mora bit da je to slucaj kod nje, evo apri (ili netko od savjetnica) ce dati pravi savjet
jedan big za nju!

[sistinas]

ja sam rodila carskim na SD prije 14mjeseci. bebicu sam dobila tek drugi dan (nakon sto sam izasla s intenzivne) i odmah pocela dojiti. Krenulo je dobro ali najveci problem je bio u tome sto su L. u vecini slucajeva donosili sitog ili sitog i uspavanog i nije bilo sanse da ga se probudi i stavi na cicu! Mislim da je veliki problem bio u tom hranjenju na bocicu (stekla sam dojam da to pogotovo rade bebama "carica", cime samo otezavaju da dojenje konacno krene). U svakom slucaju mi smo vec 4. dan isli doma i tad je sve bilo super kad bocice vise nije bilo na vidiku!
Nazalost, zbog mog neznanja nakon cetiri mjeseca (i skoka u razvoju, ja pretpostavljam..) potpuno sam pogresno reagirala i to je razlog zasto danas vise ne dojimo.. ali to je offtopic.
Samo danas, s ove pozicije, sigurna sam da cu kod druge bebe (nadam se da ce to biti brzo), odmah traziti 24h rooming in i izbjeci to nadohranjivanje kad beba nije samnom!

[wewa]

moje iskustvo (identicno)
razlozi- spavanje->lagana zutica, hranili je flasicom
plac-> prepunjenost dojki, nema snage za povuci kako spada. morala sam se izdajati da bi ih "omeksala" i olaksala joj podoj
rjesenje- zahtjevala sam da je stalno uz mene, ja sam se non stop izdajala, a njoj bi davala cikt kako je trazila pazila sam da sam "pripremila" dojku koja je na redu. na zalost, takva me sudbina pratila i kad sam dosla doma

no, ne mora bit da je to slucaj kod nje, evo apri (ili netko od savjetnica) ce dati pravi savjet
jedan big za nju!

hvala, draga!
cula sam se s friskom mamom, upravo je onako kako sam pretpostavljala - sestre su iskoristile prematanje da bebu nasopaju adaptiranim zato je bljuckala i nije bila zainteresovana za dojenje.
danas je vec bolje, ide dojenje pomalo, a za 2 dana idu kuci, pa ce se onda vec same navikavati

[makka]

sestre su iskoristile prematanje da bebu nasopaju adaptiranim

čini mi se da je ovo jedan od vodećih razloga zašto neke majke ne uspiju dojiti.
Pa zašto to rade :? ako je beba već prihvatila dojku ...

[leonisa]

jer im je tako najlakse "usutkati ih"

[lara01]

Ja se niti ne želim sjetiti tih 5 dana bolnice i prvog tjedna doma.
Srijeda jutro- carski spinalna, L. vidjela u sali na minutu, i navečer na 3 minute. Četvrtak u intenzivnoj ista priča- dva puta ga donijeli na par minuta. Ja mlijeka još uvijek nisam imala, gurala sam mu cicu u usta to kratko vrijeme što je bio pored mene ali uopće nije reagirao.
Već tu počinjem histerizirati.
U petak sam konačno na odjelu babinjača, ali iz nekih čudnih razloga mog dečka donose tek iza 6 navečer. Kolostrum malo krenuo, znala sam da mu je to dovoljno, ali položaji koma. Mene rastura sve živo poslije carskog, on sit, spava, hoću da ga ostave preko noći ali me strah kako ću ga hendlati jer mi treba pola sata da se dignem sa kreveta. Nisu mi ga željeli ostaviti zbog žutice. Bilirubin je rastao i navodno je morao biti u dječjoj sobi. Proplakala sam tu noć slušajući plač iz dječje sobe.
Subota- meni mlijeko curi na sve strane, L. naravno dolazi rano ujutro sit i žut. Znala sam da je pitanje sata kada će ga odnijeti na "sunčanje".
Ipak u jednom trenu je počeo vući. Ja sam plakala jer nisam mogla naći dobar položaj, jer me sve stvarno opako boljelo ali je L. sisao!!! Naravno, da je završio na sunčanju i na infuziji. Zbog infuzije ga nisam mogla dobiti na podoj. Izdajala se, nosila mlijeko u sobu, preklinjala da mu daju moje mlijeko.
U ponedjeljak smo došli kući. U utorak je došla patronažna i zaključila kako nemam dovoljno mlijeka. I tu je nastao pakao.
Naime i sestra u bolnici mi je rekla to isto, meni su grudi stvarno bile nekako čudno mlohave, L. je imao dvije zelene stolice, od izdajanja sam dobila opake ragade, boljelo neopisivo.
L. je prilikom podoja bio dosta nemiran, nervozan, i dalje nisam mogla naći dobar položaj. Vrhunac svega bio je komentar moje mame, inače dušu dala za dojenje, da ipak odemo kupiti adaptirano jer misli da je L. gladan. Dogodilo mi se ono za što sam bila sigurna da mi se nikada neće dogoditi, prestala sam vjerovati sebi, slušati svoje instinkte i silno uplašena mogućnošću da mi je dijete gladno slala muža po kutiju adaptiranog.
On je bio hladne glave, čitali smo zajedno Rodine letke, zvali sos i uspjeli.
L. je isključivo dojena beba i beskrajno smo sretni.
Preživjeli smo i mastitis.
Naš slučaj nije tako drastičan, ali je primjer kako se lako gubi razum.
Jer da sam samo malo stala na loptu i razmislila, svega toga ne bi bilo.
Ovako sam izbezumljena od bolova (inače nisam cendravac ali tih prvih 10-ak dana poslije poroda sam imala stvarno opake bolove) i želje da uspijem u dojenju zanemarila tako očite stvari. Npr. već taj prvi dan u bolnici sam ja svakih 2-3 sata uspjevala izdojiti 50-60 ml, L. je imao žute, normalne stolice iza svakog podoja...
Ali opet ponavljam, na svu sreću preživjeli smo te prve dane i sada beskrajno uživamo.

Dva porodjaja, oba puta carski rez, ali sam oba puta uspjela odrzati laktaciju.
Prvi porodjaj je bio komplikovan, 3 dana na intenzivnoj i jos 10 na operativnoj, a dijete na pedijatriji. Nisam imala pojma da trebam izdajati. Bila sam na infuziji i transfuziji i mislila sam kad pocnem da pijem i jedem mlijeko ce doci samo. Sreca da sam imala poznatu sestru koja mi je pokazala kako se izdaja inace ko zna sta bi bilo (nisam bila na odjelu babinjaca). Treci dan sam pocela izdajati, a tek poslije 7 dana sam nosila mlijeko nadajuci se da ce bebu hraniti mojim mlijekom. Po izlasku iz bolnice nije bilo vecih problema, bila sam uporna i beba je prihvatila dojenje (6 mjeseci).
Drugi porodjaj, poslije 12 godina, takodje carski. Dva dana na intenzivnoj i tek treci dan sam pocela dojiti (9 mjeseci).
Ne znam kakva je situacija kod vas, ali u BL se situacija po pitanju dojenja drasticno popravila. Sestre na odjelu pokazuju majkama tehniku dojenja, a ostalo zavisi od njih koliko ce biti uporne.
Cinjenica je da i kod nas djecu u bolnici dohranjuju. Znam da sam kod drugog porodjaja insistirala da moju bebu ne dohranjuju jer imam dovoljno mlijeka.

[Iva M.]

Prvi dan na intenzivnoj samo su ga donijeli da ga pogledam, isto tako i drugi dan. Od mlijeka još nije bilo ništa. 3. dan su me preselili na babinjače i tad smo prvi put probali, mlijeko je išlo dosta slabo, ali ja sam ga stavljala na cicu on je papao pa zaspao. To veće sestra me pitala da li želim bebu po noći i naravno da sam odgovorila da. Isto sam mu dala papati, ali on je odjednom počeo jako plakati. Sestra je doletila, zaključila da je gladan, konststirala da sam ja rodila na carski i da kaj sam normalna kaj sam tražila da mali ostane samnom preko noći i odnijela ga. Nisam se ni snašla. Bogu fala 4. dan smo išli doma i prihvatio je cicu bez problema, taj dan navečer mi je i mlijeko jako naišlo. Sada je 5 i pol mjeseci, još uvijek doji i nadam se da će tako i ostati još duugo vremena.

[miha]

rođen u petak ujutro, prvi put na 5min mi ga donijeli u subotu navečer, a na prvi podoj u nedjelju u podne...

do tada cike narasle do dimenzija na kojima bi i pamela pozavidjela :shock: , cijelu noć nisam spavala od bolova (ne od carskog nego u njima), a nisam mogla izdajati jer kanali nisu bili prohodni. moje prvo samostalno ustajanje iz kreveta bilo je drugu noć, do kupaone u kojoj sam dočekala jutro tuširajući cike vrućom vodom u nadi da ću proširiti kanale i da će mlijeko poteći! uzalud ...

donijeli su mi ga u nedjelju, no on zbog prepunjenosti dojki i uvučenih bradavica nije mogao prihvatiti. zvala sam MM-a da pod hitno donese šeširiće (na preporuku pedijatrice koja je šansu za dojenje vidjela još samo u njima), pa mi ga donose na ponovni pokušaj u nedjelju navečer (cice su se do tada htjele raspast, sva sreća da sam dobivala analgetike zbog carskog) :/ .

navečer je napokon prihvatio i počeo vući kao lud, do te mjere da su mi bradavice popucale do krvi ! uz abnormalne bolove dojim i dalje do utorka navečer kada povlači tako jako da bradavica puca po pola, veliki hematom (promjera 0.5-1cm) tužno visi iz nje, a Rok povraća krv :shock: .
odnose mi ga i slavni dr.stanojević mi održava bukvicu kako sam si upropastila dojenje sa šeširićima (kao da sam imala izbora), da više neću moći dojiti sl.
plačem cijelu srijedu (pogotovo što mi ga ujutro vrištećega dovoze na podoj, a ja unatoč hektolitrima koje imam nemam mu kako dati jer je i druga u međuvremenu pukla), a druga pedijatrica me napada da kakva sam majka kad ne želim dojiti svoje dijete ...

any way - bio je na adaptiranom 5 dana, a zatim smo pokušavali...
te bolove nikad neću zaboraviti - tako bi jako svaki put povukao bradavicu (koje nije bilo) da je rastezao kožu i pravio nove rane-patronažna mi je rekla da je imala samo 3 takva slučaja u svojoj praksi. pa ipak, nakon 10-tak dana uspjeli smo potpuno izbaciti adaptirano i Rok je do 6.mj bio isključivo dojena beba (ako zanemarimo ta prva 2 tjedna).
s obzirom na to da je svojim luđačkim cicanjem izvukao tj. napravio mi bradavice (novo meso, nova koža) koje su kao takve jako osjetljive, borili smo se s ranama cijelo vrijeme. no, tvrdoglava mazga je tvrdoglava mazga!

a suprotno uvriježenom mišljenju na ovom forumu-zbog izuzetnog nerazumijevanja i neljudskog, hladnog odnosa prema novopečenoj, prvi put majci koja se našla u pozici u kojoj unatoč velikoj želji nije mogla ništa nego sjediti i plakati, dr.stanojević je za mene jedan od najnegativnijih i najmrskijih likova koje je naša medicina dala (zajedno s još jednom pedijatricom na sv.duhu kojoj na žalost ne znam ime)

uz spoznaju da je to najbolje što svome djetetu mogu dati, možda pomalo i zbog toga što se dojenjem lakše gube kile, možda čak i njima u inat, ali sigurno i zbog svoje velike upornosti i želje ponosna sam jer sam na kraju ipak USPJELA :D !

Rok ima skoro 13 mjeseci, i iako se i dalje borimo s ranama-još dojimo...

[NICOLE]

I ja sam odmah dojila poslije carskog.Nicole se rodila u 09:40 ujutro a prvi puta sam je dojila u 14:30 i od tada je bila samnom u sobi i dojila sam je 2g i 9 mj.( već sam bila 3 mj.trudna kada je prestala).Matteo se rodio ove godine 10.07. u 09:15 na carski i isto sam ga dobila u sobu popodne oko 1500 i dodmah smo dojili i bio je stalno samnom

[MBee]

miha

NICOLE ne znam gdje si rodila ali u Petrovoj ne postoji mogućnost dojenja 24h nakon carskog jer se toliko ne smije micati.

[leonisa]

miha

NICOLE ne znam gdje si rodila ali u Petrovoj ne postoji mogućnost dojenja 24h nakon carskog jer se toliko ne smije micati.

krivo! samo ako si pod spinalnom. znam cure koje su rodile pod opcom u 11 i u 6 su vec dojile!

[MBee]

Kad sam ja rodila cure pod općom su morale ležati 12h a mi 24h. Vrlo strogo. Gledali su nam u minutu.

[leonisa]

mislim da to zavisi i o sestri koja je bas tada. (ispratila sam barem 10 cura na carski dok sam lezala i svaka je drukcije)

Ja sam rodila carskim na Sv. Duhu. Maličkog jedva vidjela poslije spinalne. Na intenzivnoj sam ga samo sanjala. Ubrzo je dobio jaku, jaku žuticu i doslovce su mi ga oteli zbog potrebe transfuzije krvi. Nisam ga vidjela praktički 4 dana.

Sreća u nesreći, mlijeko mi je nadošlo taman kad su mi ga donjeli 4-og dana mog boravka u rodilištu.

Nisam imala problema sa dojenjem, ali sam imala problem sa sestrama koje nisu imale vremena izmasirati mi prsa "konkretnije".

Da ne kažem da sam kolostrum praktički bacila u odvod umivaonika u sobi.
Do sada se nisam ( nakon bolnice ) izdojila niti jednom, a Vid napreduje uredno.

[NICOLE]

Ja sam rodila u Puli i to općom.Čula sam da nakon spinalne treba mirovati a nakon opće te već 5 sati nakon operacije dižu na noge i kada dođeš u sobu ideš sama na wc a dijete dobiš 5 sati nakon operacije i samo ti uzmu bebu prvu noć tj.sve bebe da bi se mame odmorile i slijedeći dan oko 6 dobiš bebe natrag.