Ja sam rodila na carski, i iako sam tražila bebu odmah nakon buđenja (nakon opće), nisu mi ga dali uz objašnjenje da je kasno :shock: , bilo je 23 h. drugi dan su mi ga donijeli na par min.
Na dojenje su mi ga dali tek treći dan, ali hvala Bogu, uspjeli smo.
Bilo je teško, uvučene bradavice, nitko da mi pokaže (pročitala sam ja hrpu toga, ali...), ragade. Jednu bradavicu je uspio izvući, ali drugu nikako. Pa onda izdajanje na jednoj cici, dojenje na drugoj, pa me jedna luda sestra toliko isplašila sa mastitisom
(a pojma nije imala o čemu brblja ).
Već su me otpisale kao dojilju, jedna cica skroz uvučena bradavica, druga sva u ragadama...ali ne znaju one mene , imala sam strašnu želju da dojim svoje dijete i naravno da sam uspjela.
Zadnji dan u bolnici, prije zadnjeg pregleda, sjedim na krevetu i trpam bebaču cicu u usta, i odjednom osjetim... :D , napokon je uspio povući, kad dolazi sestra u sobu i zove me na pregled. Ja kažem sva ushićena kako je napokon izvukao bradavicu, da ću doći kad završi dojiti, a ona će meni: ne može! neće doktor čekati!
Moš mislit, nije mi bilo na kraj pameti prekidati. Polako smo se napapali, on lijepo zaspao, a ja lagano kod doktora. Čovjek nije riječ rekao što me nema, ali me zato ona sestra tako mrko pogledala .... što mene uopće nije bilo briga, ja sretna ko ptičica.
E stvarno sam ga odužila... a htjedoh samo reći upornost, volja i strpljenje. I naravno puuuno ljubavi