nakon nešto više od tri-četiri tjedna za vrijeme kojih nije cicala, ali se svakodnevno mazila na cikama shvatila sam da ne želim prestati, a vidim da bi i ona rado dalje.

moram priznati da mi je trebalo nekoliko dana da shvatim da sam mislila da želim prestati jer je to okolina podržavala (da, i meni se to dogodilo), ali sam ipak poslušala sebe. odlučila sam nastaviti na moje i ladino zadovoljstvo. ragade se neprestano obnavljaju i ponovno otvaraju pa sad već 3-4 dana imamo slijedeći ritam: preko dana se samo mazimo, a navečer pocica samo iz jedne dok se za to vrijeme druga regenerira. drugu večer dobije drugu i tako redom...

jučer se za vrijeme cicanja obratila tati: "tata, vidi mazu" i nastavila gdje je stala