Kratki hommage našem dojenju

[pinocchio]

Dok ovo pišem knedla mi stoji u grlu zaustavljajući potok suza… možda smo ipak mogle još, a da ipak stisnem zube, nećemo imati iskustvo tandema…i još bezbroj sličnih nedoumica.

Zateklo me nespremnu: nakon 2,5 godine dojenja i svega što je nosilo sa sobom (mastitis još u rodilištu, sukrvica iz lijeve dojke, spavanje na ciki 24x7, …) desilo se kada sam se najmanje nadala, a još sam donedavno na upite okoline spremno odgovarala : «neće ona još prestati, a ja i ne želim da prestane. »

Istina je kada kažu da pamtimo samo lijepo: sjećanje na potok suza koje sam prolila ležeći uz nju razmišljajući hoću li ja to moći izdržati blijedi i nestaje iza slike sretnog osmjeha u snu kojem se na krajičku usne okrala kapljica mlijeka. Nije bilo te tuge, bolesti, straha i nesigurnosti koje nismo mogle odagnati zagrljene i sklupčane u našoj nježnoj simbiozi.

A bilo je predivno, nezaboravno i čisto kao prva nevina ljubav. Kao da je tek sada pukla tanka opna sapunice u kojoj smo bile samo nas dvije, a sada je odjednom dijelim s ostatkom svijeta. Nije ni čudo da me pere ljubomora, sjeta, patetika…

Nisam spremna…do kraja, a nije ni ona. Pa zašto smo onda prestale? Nakon nekoliko dana razdvojenosti koje su mi dobro došle kako bi mi zacijelile ragade, dočekala me gledajući u dekolte: «evo ih, tu su ispod majice, došle su cike». Ali, tehnika joj je odjednom bila nespretna, gruba, a ragade su se ponovno otvorile. Vidjela je da me nepodnošljivo boli pa smo se brzo dogovorile da su cike bubane i da ćemo ih nekoliko dana mazati kremicom i njegovati…još ponekad traži «cikice bubanice», nježno ih gleda i miluje se po ličeku (kad se probudi, prije spavanja, kad dođem kući s posla) i time smo opet dobile samo naše trenutke.

Tko zna, možda nam se ipak jednog dana desi i tandem.

I za kraj malo nostalgičnog prisjećanja za one koji su propustili:

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=19055

[zrinka]

ah, ja placem

[ms. ivy]

znaš gdje možete naći podršku u trenucima krize (obje )

[mamma san]

[a zakaj]

joj kak je to lijepo napisano

a kako si dobila ragade - od krivog poloozaja, ludovanja na cici? Mislila sam da se samo meni moze dogoditi da ih zaradim nakon godinu i pol dojenja (i da prokrvare u javnosti ) i da me sve vise i vise boli.

[Mony]

Uh, mogu pretpostaviti koji osjecaj, posebno kad si ga tako detaljno opisala.
No, ima mjesta i da budes sretna u isto vrijeme.
Dojenje od 2.5 godine nije nimalo mala stvar :D

[pinocchio]

znaš gdje možete naći podršku u trenucima krize (obje )

pod obje misliš na lijevu i desnu ili na nas dvije

a kako si dobila ragade - od krivog poloozaja, ludovanja na cici?

lada je prije otprilike mjesec dana imala virusnu infekciju koja se manifestira bolnim aftama u ustima) pa nije skoro ništa jela osim mog mlijeka, što je bilo super za nju, ali pogubno za mene. probale smo kasnije više puta (i jučer, i prekjučer, tek toliko), ali boliiiiiiiii za poluditi.

[ms. ivy]

dvije cice, a vi se dogovorite :D

[pinocchio]

[anek]

pinocchio nemoj mi to raditi, evo suze kaplju po kompu

[branka1]

[Luna Rocco]

I ja sam zacvilila, ali onda mi se učinilo da ovo i nije kraj...Pitat ćemo te kad se cike vrate s odmora.

[Mirta30]

e sada i ja plačem ko' kišna godina
sve mi je to nekako poznato, bojim se nekako blizu

[stray_cat]

ak ti se bas nikako ne prestaje, meni se sebastian u 3 navrata vracao sa tehnikom pa ak se tako lose osjecas mozda jos nije izgubljeno

[Sanjica]

Bože, do sada sam plakala samo na priče s poroda ili posvojenja... Kaj se to događa sa mnom...

[pinocchio]

nakon nešto više od tri-četiri tjedna za vrijeme kojih nije cicala, ali se svakodnevno mazila na cikama shvatila sam da ne želim prestati, a vidim da bi i ona rado dalje.

moram priznati da mi je trebalo nekoliko dana da shvatim da sam mislila da želim prestati jer je to okolina podržavala (da, i meni se to dogodilo), ali sam ipak poslušala sebe. odlučila sam nastaviti na moje i ladino zadovoljstvo. ragade se neprestano obnavljaju i ponovno otvaraju pa sad već 3-4 dana imamo slijedeći ritam: preko dana se samo mazimo, a navečer pocica samo iz jedne dok se za to vrijeme druga regenerira. drugu večer dobije drugu i tako redom...

jučer se za vrijeme cicanja obratila tati: "tata, vidi mazu" i nastavila gdje je stala

[ms. ivy]

cccc, koja okolina?!

nadam se da ćete zaliječiti ragade, a mazi će dobro doći tješilica u prvim jasličarskim danima.

[pinocchio]

cccc, koja okolina?!

tja, ista ona koja nije do sada brundala: bake, pa i mm...

[stray_cat]

nekad ljudi kezu krive stvari u najboljoj namjeri, nemrem vjerovati da je tvoj muz imao bilo kakve zadne namjere ako je nesto tako blebnuo

mozda cisto ko nespretna podrska kad je vidio koliko se grizes zbog svega

[kloklo]

Ja ti šaljem milijardu prvoklasnih vibrica ragadozacjelilica

[pinocchio]

Ja ti šaljem milijardu prvoklasnih vibrica ragadozacjelilica

srce si-baš to mi treba. nisam mislila da to može beskonačno dugo trajati. sad se šparamo i privikle smo se na to, a i mm

stray_cat, imaš pravo. on je u najboljoj namjeri mislio da je ok da prestanemo jer sam ja često (sram me priznati, ali ustvari prečesto) bila na rubu ili zbog cjelonoćnog cicanja ili zbog toga što je cicanje bilo prije svega (jela, odlaska na wc, pranja ruku..) ili zbog toga što nisam prespavala noć u komadu 2,5 godine. bez obzir na sve, nas dvije smo htjele još. i sad, zavaljujući tim istim ragadama, spavam cijelu noć, a lada ipak pocica i pomazi se.

[AdioMare]

Još se živo sjećam tih dana dok su me kod odvikavanja prale tuge, sve jedna veća od druge.
Ali, i hormoni tu imaju svoje prste, nije sve u ludoj glavi .
Baš lijepo da ste uspjele naći kompromis i produljiti te prekrasne trenutke još neko vrijeme...
A priča o cicokradljivcima i cicoznatiželjnicima (vidim da Lada nije sama ) me osvojila do daske.
Smiješno za krepat i dirljivo do suza.