EVO ME.

Platila sam masnu carinu, 146kn za vrijednost 42$.

Ali, da vam kažem, nisam nešto posebno ljuta. Više zaprepaštena onim što sam doživjela.
Osjećala sam se kao u Kafkinom "Procesu", nemoćno pored tog državnog pogona i Nje, gospođe J.P. Tko ju je sreo, zna o čemu pričam. Ljuta na cijeli svijet je njeno ime.
Nisam imala sa sobom račun (zbog kojeg su me zvali), nisam stigla isprintati, ali rekoh, kad sam već kod pošte, idem vidjeti o čemu se radi. Gđa J.P. me tražila račun, ja se ispričam, ona odmah skoči na mene, a jedan smpatičan carinik do nje mi ponudi da na njegovom kompjuteru sprintam račun sa svog maila. Super, sjela ja za njegov stolac, a kompjuter spor...trebalo mi je 15min. da se ulogiram na paypal i sve. Gđa P. i ona njena "pomoćnica" me strijeljaju pogledom, i na kraju me zamole da izađem van i pričekam (dok komp. otvori taj račun konačno). Umeđuvremenu pomoćnica od J.P. otvara neki veliki paket i ismijavaju se njegovom sadržaju, diraju te predmete, i tako...ružno. Na kraju isprintaju taj moj račun, i sad otvore moj paketić- veli gđa P.- a, to su one gaćice. Kažem- ne, ne, to su pelene. (na kraju je na računu je napisala pelene-gaćice ) Onda me gnjavila da iznos na računu ne odgovara onom što piše na paketu (2$ razlike, desi se da poštarina nije točno koliko platiš) , to nije valjano, bla, bla, i na kraju rekoh da drugi račun nemam, žao mi je, a ona me pošalje van. Mislila sam da će me još zvati, ali to je bio kraj priče sa njom, ona njena izaslanica me poslala na šalter i tamo su me "odrali".

Užasno je kako se u ovoj našoj državi svi koji imaju neku "moć" u svojim rukama ponašaju kao faraoni, u najmanju ruku. Ma ne smeta me da me ocarine, nego taj pristup...došla sam po pošiljku koju sam platila svojim novcima, a trebala bi kao biti zahvalna što sam ju uopće dobila, ma....