drage cure
često vas čitam i ronim suze na happy endove, a svim čeklicama želim što brže ostavrenje snova
mene muči odluka
2003 i 2004 sam hodala po klinikama za neplodnost, a onda je i tadašnji muž podvio rep i ostavio me
prošle su 2 godine, meni 38. godina prošla preko vrata, a šanse da ću imati "svoju" bebu su sve neizglednije
razmišljam već neko vrijeme, na dane intenzivnije, kako donjeti odluku - posvojit ću dijete!
strah me donjeti odluku, osjećaj koji me prati je da se lijepe stvari događaju drugima,
ne znam imam li hrabrosti proživjeti opet veliko razočaranje i bol
pitam se pokraj parova koji čekaju na posvojenje, da li je netko sam posvojio dijete?