Stephanie, dobila si drip, to što ti se dogodilo je grozno, grozno, ali nije neočekivano i rekli bi oni "spada u normalne komplikacije, porod uspio, pacijent nije uspio", kao u slučaju onog dečka kojem su nogu odrezali:
Citat:

Umjetan oksitocin primjenjen u porodu se ne ponaša kao prirodan oksitocin. Kao prvo, kontrakcije uzrokovane sintetiziranim oksitocinom su drugačije od prirodnih kontrakcija, a te razlike mogu uzrokovati smanjen dotok krvi prema djetetu. Na primjer, trudovi se mogu “lijepiti” jedan na drugi ako se rodilji da prejaka doza oksitocina, također može izazvati povećanje tonusa maternice u mirovanju.

Kao drugo, oksitocin, umjetan ili prirodan, ne može prijeći iz tijela u mozak zbog barijere između krvi I mozga. To znači da se umjetan oksitocin, unesen u tijelo putem injekcije ili dripa, ne može ponašati kao hormon ljubavi. Međutim, on šalje negativne povratne informacije našem žljezdanom sustavu – receptori za oksitocin u tijelu rodilje otkrivaju visoku razinu oksitocina u organizmu, te javljaju mozgu da smanji produkciju istog. Znamo da su žene koje su primile infuzije umjetnog oksitocina izložene većem riziku krvarenja nakon poroda, zato jer je proizvodnja njihovog prirodnog oksitocina bila zaustavljena.

Ali ne znamo kakav psihološki učinak ima rađanje bez dostizanja “najviše točke” u koncentraciji oksitocina, a što je Majka Priroda zamislila za sve sisavce.
Što se tiče novorođenčeta, “mnogi stručnjaci vjeruju da sudjelovanjem u tom pokretanju vlastitog rođenja, fetus možda trenira izlučivanje vlastitog hormona sreće”. M. Odent strastveno govori o nedostatku današnjeg društva – a to je smanjeni kapacitet naše ljubavi prema drugima I nama samima, te povezuje taj nedostatak sa rođenjem, posebno sa uplitanjem u sistem oksitocina.

Psihijatri iz Kumamota (Japan) su proučavali autističnu djecu prema mestu njihova rođenja. U jednoj o proučavanih bolnica, rutinski su inducirali porođaj tjedan dana prije očekivanog dana poroda (oksitocinom I prostaglandinom) te su također rutinski koristili mješavinu diazepam, methoxyflurane, pethidine, ketamine I dušikova oksida po potrebi. Djeca rođena u toj bolnici bila su izložena visokom riziku da postanu autistična.
Ono što si dobila poslije toga je Dolantin, "droga":
A tu su ima još tekstova o Dolantinu:
http://www.google.hr/search?hl=hr&q=...a=lr%3Dlang_hr

A ovo je slobodni prijevod toga, molila me jedna forumašica:
Citat:
Uglavnom uspije nastavak indukcije sa prokidanjem vodenjaka i infuzijom oksitocina. Najčešće indikacije za indukciju poroda prostagladinom u Rodilištu Ljubljana su bile trudnoća preko termina poroda, hipertenzija, zastoj rasta ploda i ugrožen plod. Jedna četvrtina rodilja rodi u 10 sati po aplikaciji, tri četvrtine u 24 sata, a ostale nakon 24 sata. Ti porodi su veoma rizični i u 17,5% se završavaju carskim rezom, te u 4,6% sa vaginalnom operacijom.

"Magistra Zlata Felc, dr. med., je u svojem dijelu analizirala utjecaj oksitocikla i analgezije u porodu na plod i novorođenče. Oksitocin može u visokom dozama (izmad 20mU/min oz. 2500-1200mU/kg porođajne težine) prouzročiti hiperbilirubinemiju novoređenčeta. Opisani su i antidiuretički učinci i primjer masivne nekroze jetara novorođenčeta. Analgetici, dani u porodu, mogu ugroziti plod posredno radi smetnji koje uzrokuju kod majke (npr. pad krvnog tlaka majke može prouzročiti fetalni distres, ili neposredno, jer se prenose kroz placentu. Dolantin može uzrokovati kod ploda promjenu srčane akcije i depresiju disanja novorođenčeta a s tim i nižu ocjenu prema Apgaru. Nakon diazepama je novorođenče pospano, hipotonično, ima smetnje termoregulacije i promijenjenu srčanu akciju. Epiduralna i lokalna analgezija nemaju neposrednoga utjecaja na plod. Spazmolitici mogu uzrokovati tahikardiju i smanjuju "beat to beat" varijabilnost na CTG-u."

To sam skopirala sa topića Inducirani porod:
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...=385947#385947
Sreća da ste i ti i dijete poslije toga ostali normalni, nadam se.

Ali ne znamo kakav psihološki učinak ima rađanje bez dostizanja “najviše točke” u koncentraciji oksitocina, a što je Majka Priroda zamislila za sve sisavce.
Što se tiče novorođenčeta, “mnogi stručnjaci vjeruju da sudjelovanjem u tom pokretanju vlastitog rođenja, fetus možda trenira izlučivanje vlastitog hormona sreće”. M. Odent strastveno govori o nedostatku današnjeg društva – a to je smanjeni kapacitet naše ljubavi prema drugima I nama samima, te povezuje taj nedostatak sa rođenjem, posebno sa uplitanjem u sistem oksitocina. A ovo mislim da se vidi u razlici između moje 2 djece, jedno je rođeno sa dripom, a drugo bez dripa (iz neizbježan sukob i moje inzistiranje). Između njih je oooogromna razlika u ponašanju. Pogodite koje dijete se cijeli dan smije i vedro je, a koje je zahtjevno, plačljivo, bezkompromisno i traži 20-satni angažman oboje roditelja dok ne popadamo s nogu.