I kod moje bebice je na zadnjem ultrazvuku u 36. tjednu uočeno povećanje jedne bubrežne komore. Istu vrstu problema je imao moj nećak koji sada ima 5 godina, ali u puno drastičnijem obliku, a i mnogi članovi moje obitelji po očevoj strani imaju neki problem s bubrezima, srećom ne previše ozbiljan. Zato pretpostavljam da je stvar genetske prirode. Nećak je imao refluks koji je riješen operativno. Dijete nema nikakav drugi poremećaj. Refluks je relativno čest problem kod beba i molim vas da se sve skupa ne damo zaplašiti kojekakvim nebulozama o vezi Downovog sindroma i uvećanja bubrega. Uostalom, čemu će poslužiti amnicenteza u 20inekom tjednu trudnoće?
Problem refluksa mokraćovoda koji rezultira zadržavanjem mokraće u bubregu često nestane sam od sebe razvojem bebe, a ako ne nestane, mokraćne infekcije nakon rođenja će pokazati da on i dalje postoji i tada se može riješiti operativno. Problem treba prihvatiti kakav jest - rješiv!

Ima još jedna jako važna stvar koju želim spomenuti. Kod mog nećaka je jedna liječnica otkrila problem proširenja jednog bubrega na ultrazvuku u 33. tjednu, a drugi liječnik je par tjedana kasnije tvrdio da taj problem ne postoji. Kad se dijete rodilo, odmah je imao urinarnu infekciju koja je bila znak da problem ipak postoji.
Nakon toga pedijatri u osječkoj bolnici su tvrdili da bubreg treba van, a u Zagrebu je, nakon pretraga, učinjen operativni zahvat i dijete je danas zdravo. Samo u svojoj okolini znam troje djece kojem je operativno riješen ovaj problem.

Mislim da svi trebamo tražiti drugo mišljenje i kad nam tvrde da problem postoji, ali i onda kada tvrde da ga uopće nema. I uvijek treba gledati s optimističnije strane - ako problem postoji, bolje je da za njega na vrijeme znamo. Mnoga djeca imaju isti problem, ali im nije dijagnosticiran.