Slušajući u trudnoći kako sve bebe obožavaju nositi se u marami, ja sam bila sigurna da će tako biti s Janom. I sva oduševljena čekala dan kada ćemo se prvi put prošetati.
Suma sumarum - jedna šetnja od sat vremena i 20 minuta po stanu. Sve spavajući. Ostali pokušaji završili su katastrofalno, trga se van, smeta ju što je tako stisnuta itd. Bila je Školjkica kod nas da nam pomogne ( ), ali ni nakon toga nisam uspjela.
Jel ja to ne znam vezati maramu ili je Jana jednostavno beba koja ne voli biti u marami?
Baš sam razočarana...