dakle nemam iskustva s tako velikim djetetom, moja jana se privikavala kad je imala svega 15 mjeseci, ali smo joj sad sa 3, 5 godina promijenili vrtić(novi vrtić, nova djeca, nove tete), pa mislim da je situacija bar slična. ja dolazim po nju u podne(jer sam doma zbog trudnoće). to što ona prepričava što je bilo u vrtiću dobar je znak, jer znači da je to zanima, da je sudjelovala i u krajnjoj liniji da u to vrijeme nije urlikala(plakala), jer je zapamtila što je bilo.
važno je pitati tete što one misle, jer čim ti odeš iza ugla djca se drugačije ponašaju, tako da je moguće da ona plače dok si ti tu, a kad ti odeš nađe si ono što je zabavlja.
druga stvar je što ja nisam svoju curicu vodila u početku, nego moj muž, jer bi se ja tamo rasplakala, a to djeci ne treba, imam osjećaj da se moja curica lakše odvaja od tate neg od mame(tata uvijek nekud mora ić pa se s tim lakše i pomiri). možda ne bi bilo loše da je neki put odvede tvoj muž ujutro ako može.
i treća stvar, ne zadržavaj se u dugotrajnim rastancima, djeca tu primjete oklijevanje nas odraslih i onda i ona postanu nesigurna
u principu se skoro sav djeca mogu priviknuti, nekom treba dulje(mi-3 mjeseca), nekom kraće. ali moslim da je prerano za odustajanje.