Normalno je da se dijete tako ponaša i bilo bi čudno da uopće ne reagira na odvajanje od roditelja. Tada nešto ne bi štimalo u njegovom odnosu s mamom i tatom. Dosta djece reagira vrlo burno nakon nekoliko dana kad shvate da će u vrtić morati svaki dan. Do sad im je to bilo kao igraonica, a kad shvate da to nije povremeno nego svakodnevno počnu reagirati: plakanjem, urlanjem, bacanjem po podu, odbijanjem hrane, regresijom na raznim područjima. :? Što se dijete dulje odvaja od roditelja na ulazu u sobu dnevnog boravka u vrtiću to je gore i za njega i za roditelja: dijete se nada da će plakanjem i dr. nagovoriti roditelja da ga ne ostavi u vrtiću, da ga povede sa sobom, a roditelju je grozno jer u takvom stanju ostavlja dijete i na poslu neprestano misli o njegovoj reakciji. Za 1 - 2 mj. više neće biti ni traga takvom ponašanju. :D

PS Neka djeca se ne adaptiraju na vrtić do 5. god ili nikada iako im se ništa loše nije desilo nego su jednostavno vrlo osjetljiva.