I mom starijem je glavni "učitelj" (uz dedu, ali deda je u drugom gradu pa se ne vide često) bilo računalo... Mi smo pokazali kako se poredaju figure i kako se pomiču, zaista samo osnovno jer ja i ne znam više od toga, možda 2-3 klasična otvaranja.

A onda je sin krenuo u školu i sprijateljio se s dječakom koji je vrsni šahist. Tak je krenulo... Slijedeći korak - naučio je i mlađi brat (ne sjećam se da smo mlađem IKADA mi pokazali, brat mu je bio glavni učitelj).

Ne mogu reći da igraju često, ali za zimu je to divna zabava. Kultno mjesto za igranje je kvartovska knjižnica . Neki dan sam ih ostavila na sat i pol u knjižnici (bila neka predstava). Vratim se, predstava je bila gotova, a moj mlađi igra šah s prijateljem iz razreda... Dobro je! Mislim da su na ovaj "neobavezni" način naučili bolje i s više volje nego da smo ih doma više učili. Nekako su to savladali sami, a dalje je do njih.... Znaju njih dvojica ponekad doma igrati, čini mi se sve češće.