Moje dijete (2g, 9mj) je prvi put dobilo upalu uha. Nikad neću zaboraviti kako me pogledala iznenađenim pogledom punim bola i rekla: Mama, uho me boli!
Sad smo na Zinnatu (srećom ga dobro podnosi) i već (drugi dan upale) joj je puno bolje.
E sad, prije ljeta joj je n Merkuru dijagnosticiran uvećani treći krajnik, kao uzrok stalno začepljenog nosa i disanja na usta i preporučena operacija.
Mi nismo bili spremni za operaciju, i mislili smo da će se preko ljeta na moru, stanje možda popraviti. Ali nije. Sad je dobila upalu uha, prije su to bile česte gnojne angine, da ne kažem da mi se dijete naočigled pati i da je nemogućnost disanja na nos jednostavno frustrira.
Vjerujem da (iako zbilja dobro jede) je to i uzrok što je sitnija od većine svojih vršnjaka.
Sad (kad ozdravi) idemo po drugo mišljenje. Ići ćemo kod dr. Tolića u Klaićevu. Ja sam gotovo sigurna da će i on preporučiti operaciju.
A onda kako i što? Čitala sam na forumu da u Klaićevoj ne možeš biti s djetetom. Kako onda to izgleda? Dovedeš dijete i ostaviš ga, pa dođeš kad je vrijeme da ide kući?
Muči me, čemu dati primat, da li operaciji u dječjoj bolnici gdje neću moći biti uz nju, ili u nekoj drugoj gdje ću više strahovati od operacije, ali ću moći biti uz nju?
Kako izgleda oporavak? Znam da treća mandula može opet narasti. Je li se to nekom s foruma dogodilo?
Svi kažu - rutinska operacija- ja znam da nije tako, jer nijedna operacija nije rutinska.
Eto, ja sam sve nade položila u tu operaciju, da će mi dijete konačno (opet) prodisati na nos. Jesam li u krivu?
MM je užasan paničar i totalno mu je koma od operacije, ali ja ne znam što drugo?