 |
|||
Tweety, evo ti najprije velika ozdravilica- Fran je divan, a ja općenito mislim da čak ni kad se najgore ponašaju to ne rade ni namjerno ni zato da nas izbezume. Istina, malčice mjerkaju situaciju i proispituju granice
, ali sigurno ne misle ništa loše. Vidiš da je Franu bilo krivo što te razljutio, mišić mali.
franulinac
andrej je jučer u deset sekundi razbacao sve igračke jer mu nisam izvoljela dati ciku isti čas. srećom nisam bolesna pa smo ispucali negativnu energiju skačući po pljusku i lokvicama, bio je blatnjav i sretan kao mali praščić. kaj da ti velim, osim da će proći...
anek, sad sam tek skužila da su auti i preko tjedna u popodnevnom terminu. mrak!
Frenki
Ajoj tweety, baš te snašlo. Ja se dobrovoljno javljam za čuvanje Frana kad ti zagusti. Mi ćemo uživati s njim, a ti ćeš se pošteno odmoriti. Evo ti pusa ozdravilica
Mi smo je gledali u sklopu Dubrava art festa.Sanja prvotno napisa
Program dječjeg kazališta Dubrava možeš pogledati na:
http://www.ns-dubrava.hr/modules/dOr...id=1&pageid=-3
Hvala, Pčelica!
nije mi uspjelo lijepo zaokružiti srcima post.
IDEM SAD PITATI APRI KOLIKO MORAM UPLATITI NA RAČUN ZBOG OVIH SMAJLOVA.
ili nek me editira, ako ne poželi i zbanati
Kolko prekrasnih klinaca!!!!!!!!
A jesmo super, ha???
Eto, ja doma na otkaznom godišnjem, kućanica prava, kuham, perem, čistim, igram se s F-om...
Danas smo odvalili prvi sat u vrtiću.
Bio je dost izgubljen, vidim da niš ne kuži, igrao se sam s nekim grdim crvenim konjem, ne obazire se na drugu djecu i to mi nije milo.
Nisam ulazila s njim, čekala sam u parku da to prođe. Teta mira veli da me nije zvao i nije plakao, al čim sam došla po njega, potrčal je ko da se prvi puta vidimo.
Svaki dan idemo pomalo, strava mi je jer mu je to prvi put negdje da nije s mužem, samnom ili mojom starom.
Opsjednut je toboganima, pa mi je to jedini adut da ga privolim da ide svaki dan, jer pred sobicom di su mali bokci nakrcani, ima plastični 'to-bo-da'-dvorac...
Klinci u grupi su slatki, bilo je par šmrkavih jadnika malih, ima ih i jako maličkih koji su tek prohodali. Al puno ih je, puno, 24 u grupi, danas sam ih 20 nabrojala... Dve tete, s im da jedna uskače kad je klopa i spavanje. Bolje da ne vidim hranjenje.
Uf.........
Sunce, mi ćemo isto krenut s Piom u jaslice i grozno mi je uopće razmišljat o tome, ali mislim da je došlo vrijeme kada i ona treba društvo svojih vršnjaka.
Luda je za djecom pa se nadam da će sve dobro počet...ja se bojim bolesti jer otkako je Pia prestala ići u jaslice ( već više od godinu dana ) imala je samo jednom šmrkavi nosić i to bez temp. , antibiotika i ostalih zavrzlama...
E , da i kod nas su upisi stalno i nema određeni datum kad kreće nova grupa već kad ima mjesta, kreneš djetetom na adaptaciju.
I prvo ideš na igranje s djetetom, a ne ostavljaš ga samo...to mi se sviđa
Sanja i Sanićka
hvala na komentarima,da nema vas 2 već bih pomislila da se dopisujem sama sa sobom
tweety brzo ozdravi
jasličarima evoza prilagodbu
Ajd, ajd, maria, vidiš da smo sve babe, lajave.
Htjela sam ja prokomentirat al sam na ego tripu od tih jaslica.
Daj ga čim više na plivanje, ak mu se sviđa.
Taj sam sport i ja F-u namijenila (među ostalima koje ću mu nudit) zabavlja se, zdravo je... S loptom je fest šeprtljav za sada, trči zastrašujuće grozno, šlampav je strava jedna, al u vodi je - sjajan!!!
Nekak si brijem da neće od njega biti sportaš, mamino sunce je nadareno za druge stvari...
Pusa velika ribeku mimiju.
ma zafrkavam se 8)
Pusa Fabiju!
mene ovdje samo jedna forumašica ignorira
Tweetica, hvala na pusama i silnim srcima
Maria, svi mi ponekad imamo loš dan.
Iako nemam pojma o kome se radi, nemoj forum shvaćati osobno.
Zaboravih, Sunce, možeš li ikako produžiti prilagodbu ili ostati s njim što duže? Jako, zaista je jako važno da mu prvi dani prođu lagano i opušteno.
Pusa ribici Fabiju.
Sanja
ja se užasavam iduće godine i vrtića i svega toga........... :/
a možda,opet kao i uvijek paničarim bez veze
I mi isto sitno odbrojavamo do jaslica (makar ne znamo kad krećemo
Maria
Sunce, samo uživaj sa Fabićem!
Pinnochio, kako je bilo u jaslicama? Kako nam je Ladica?
Ha!
Zvala danas teta na moj mob, da nek dođem po Fabića jer ga ne mogu umirit. 15 minuta je bilo OK, onda je počeo plakat, veli žena da očitog povoda nije bilo, igrali su se s kockama.
Imam kaj vidjet kad stigoh - spušta se niz tobogan i rida, plače ko da ga kolju.
Nije se dao ni obući, nego sprint prema vratima, onak u šlapicama bi on na kišu... Ah.
Bila sam cool, inzistirala sam da se još ostanemo igrat s djecom, podijelio je i par pusa curama il dečkima, al plače i drži me za ruku.
Odvojila sam 14 dana za adaptaciju, danas je tek drugi. Sutra ću ja s njim u sobicu na par minuta, veli teta da tak probam.
Ma joj i sve...
Bok škvadro! Ja se prijavljujem. Nova sam i htjela bih se malo uključiti. Imam troje djece. Dvoje velikih teenagera koji su već super samostalni i malog zvrka Vida. Vidim da se razgovor vrti oko jaslica i mi krenuli na privikavanje.
Bok, medenjak.
Dobrodošla!
Još jednog Videka smo dobili, jeeeeeeeeeeeeeeeee!
A da preselimo ova jaslička iskustva, možda, na topic o jaslicama???
Ajd sugerirajte.
neka vas ovdje
sunce, zar ti ne ostaješ s fabijem uopće? prvi dan si ga ostavila?
medenjak, dobro došla u veselo društvance!
Bio je jučer sretan, pa je teta rekla da ne moram ući s njim. Mislila sam glupača da će tako biti lakše, jer sam se bojala da ne pomisli da ću svaki dan biti tamo. Ionak je prek ljeta pričao da će mama tina kuhati u vrtiću i spavati s njim tamo...
Sat vremena je bio, sve pet.
Danas - hladan tuš, pa ću sutra ipak u sobicu s njim.
Mišek mali!!!!
Dobro došao Vid! :D
Dobrodošli, medenjak i Vid!
Sunce, meni se to ostavljanje od prvog dana čini prilično okrutnom metodom za dijete koje je do tada bilo isključivo s mamom ili drugim bliskim ljudima. Ajde, ima djece koja su stalno mijenjala baby-sittere, njima je možda lakše, ali ovako...
Mi smo imali totalno, totalno polaganu prilagodbu - u vrtić se najprije dolazi samo na dva sata, a mama je cijelo vrijeme tamo, no pokušava biti što pasivnija, ne miješati se i igru i slično. Samim tim što sjediš u istoj prostoriji, dijete dobiva određenu dozu sigurnosti. Zatim izlaziš van na pet minuta, pa na deset, pa na pola sata... no važno je da mu se svaki put javiš i kažeš "sad idem na wc, u trgovinu, (dopiši po potrebi) brzo se vraćam". Dijete na taj način uči da ti odlaziš, ali i ispunjavaš svoje obećanje i vraćaš se po njega i to mu postaje normalno. Nema iskradanja, nema odlaska dok dijete plače u tetinim rukama, nema nikakvih šok-metoda.
Vrijeme ostavljanja djeteta se polako produžava sve dok se ne dođe do toga da ga se ujutro ostavi i za dva sata dođe po njega. Kad je to savadano, može se prijeći na ostanak na ručku i kad se savlada ručak, prelazi se na spavanje. Ručak i spavanje su veliki rituali, povezani uz obitelj i nije ih lako samo tako prebaciti u neku drugu okolinu.
Polako, naporno za roditelje, ali bezbolno za malu osobu
Naravno, ako se dijete ostavlja u suzama, shvatit će i samo nakon nekog vremena da nema svrhe plakati, jer mu nitko neće doći i utješiti ga, pa će se i "prilagoditi" u vrtiću, ali što će biti u toj maloj uplakanoj glavici, to nikad nećemo saznati.
U Fioninom vrtiću ima jedna mala koju su roditelji počeli ostavljati bez pravilne prilagodbe (iako je to protiv politike vrtića, tete su izuzetno nerado pristale na to) i to dijete, koje je krenulo u vrtić puno prije Fione, još dan-danas provodi dane osamljeno, često uzdiše i šmrca (ali ne plače, pa je to kao ok :/ ), apsolutno autsajderski.
* * *
A što se tiče nove sezone, nama je mali bed što je iz Fionine nekadašnje grupe ostalo ukupno samo sedam klinaca, sad se čeka sedam novih. Njezini najbolji frendovi su prebačeni u stariju grupu, ostalo je samo dvoje djece s kojima se voljela igrati. Jučer mi je rekla da se nije imala s kim igrati i da je "samo stajala". Teta mi je rekla da i nije bilo baš tako, ali mi je grozno što se osjeća da su je prijatelji napustili. Pokušala sam joj objasniti da su oni malo veći od nje, da su u različitim grupama i slično, no nisam sigurna koliko je toga prihvatila.
Joooj, meni se srce kida na takve stvari...uh, mislim da ću puknuti od tuge kad Pia krene u jaslice...
Već su mi sada suze u očima, a najgore od svega je to što sam ja već 2.5 g. s njom doma ( radila sam samo 3 mj. a od toga sam većinu bila na bolovanju )....
Jao, jao...
Znam da pretjerujem, ali dans sam takva i baš mi se kuka...
Ma ne pretjeruješ, Spooky, i meni je bio bed.
Ma ne pretjeruješ, Spooky, i meni je bio bed.
Tek sada vidim da imamo novu ZPD mamicu
Ajde, piši nam kako ide privikavanje...
Sanja, srce mi se kida kad to čitam (i istodobno, samo mogu reći blago vama), jer u onoj riječi autsajder vidim Fabića.
Trebala si vidjet, klinci se igraju i slušaju tetu, a on sam samcat u ćošku njiše se na nekakvom crvenom plastičnom konju.
Vidim da nije zreo, da je zbunjen totalno, što sad on tu radi, zašto on mora biti tu s ljudima koje nikad vidio nije, a nitko ne obraća pažnju na njega? On je uvijek u središtu središta pažnje i svaku sekundu mu posvećujemo muž i ja, baka koja ga je čuvala...
Dođe tamo, teta ga pozdravi i druži se sa svim klincima jer, naravno, 20 ih je. Ima dosta djece koja se baš druže i igraju, vidim neku interakciju, al Fabić traži pažnju, pusu, da ga se pomazi, ispituje, pusti da on pita što ga muči...
Najgore mi je kad netko kaže 'ma, to ti kompliciraš, dijete će se na sve naviknuti'. Džizs...
Vidim da to nije prirodan tijek, a glumim pred njim kako jest i kako je sve super i kako je razdvajanje normalno. Je, ali ne ovako naglo, ne kad on ne razumije jer ne shvaća druženje s drugima koji mu nisu bliski, ne kad sam mazi crvenog konja i ne shvaća što tamo rade druga djeca i ne želi se s njima ni igrati jer ne zna kako (a stvarno su svi slatki i dosta jadni, vidi se da im fale starci, danas ih je troje krenulo za nama doma, jedna curica je čak i šlapice izula i uzela cipele iz ormarića), nego mu fali sve što poznaje i smatra sigurnim...
Sunce, baš si me pogodila ravno u srce.
Sad je kraj ljeta i početak jeseni, vjerujem da su svi klinci malo ubedirani što nakon ljetne pauze, godišnjih odmora i puno vremena provedenog s roditeljima idu u vrtić, ali uskoro će se početi zajedno igrati.
Ne brini što se on trenutno ne igra s drugima, vještina igranja uči se poput svake druge vještine.
Ako si uzela dva tjedna za prilagodbu probaj se dogovoriti s tetama da ga ne ostavljaš samo tako, nego da boraviš neko vrijeme tamo s njim da stekne sigurnost, upućuj ga da se igra s djecom, dodaj im igračke, daj mu savjete i prijedloge (npr. "vidi onu curicu koja sama stoji, evo ti lutka, odi k njoj i pitaj je želi li se igrati s tobom"). Cijela će mu prilagodba proći brže i lakše, vidjet ćeš.
Uostalom, njemu je potrebno neko vrijeme da skuži pravilo: mama odlazi, ali mama i dolazi po mene.
Bit će sve dobro, vidjet ćeš. Velika pusa i tebi i njemu, znam da je tebi potrebna možda i više.
curke, trenutno ne stižem vaš tempo pa samo kratko javljam s izvještajem.
jučer sat i pol, 10-tak dječice i 2 tete. njih 5-6 neutješno je plakalo svih sat i pol koliko smo bile tamo
sutra ću je ostaviti malo duže pa ćemo vidjeti.
btw. danas sam od jedne liječnice doživjela da mi je pruživši ruku čestitala na 2,5 godišnjem dojenju. ja sam ostala :shock:
spooky i sanja, cure su preeeeeeeeeeeekrasne
medenjak, dobro nam došli
Pinocchio, držimo si fige za vrtić! Jel'da?
Sanja, hvala. Sve znaš, nemaš good, nego great point. Ovog da se igranje uči i ja sam jako svjesna, jer lako je biti s 'velikima' koji uvijek daju sve od sebe da se umile 'malima', krevelje, dopadnu, primaze.
Malički, pak, trebaju velike i ne shvaćaju bit druženja, da vrebaju mnoge radosti i iz tih malih glavica koje ne znaju gdje su bez velikih, koje rade, da zarade kune.
To objašnjenje je strava, kad pričam djetetu da mama i tata rade za kune...
Usto, pričam i kako je vrtić super i sva djeca tamo idu jer je to velika igraonica i tamo su prijatelji koji se vole i tete koje su drage...
Fabijan je nevjerojatno drag, mileni, maza kakvu se rijetko viđa.
Danas sam htjela doma odvesti jednu curku Brunu u ljubičastoj trenirci s macom. I ona je plakala.
Sutra ćemo se svi igrati, dobit će cijela grupa treću tetu.
Puse svim malim ljudima na adaptaciji i onima kojih to tek čeka
Sunce, prvo sam ti htjela napisati post pun pokuda, ali sam se sjetila da ostale forumašice ne znaju koliko si mi draga, pa da ne ispanem luđakinja poslati ću ti ružni sms, a ovdje ublaženu poruku.
Molim te ne ostavljaj Fabića niti jedan od ovih 12 preostalih dana samog u vrtiću, osim ako te on ne izbaci iz grupe.
Ženo draga, pa ti si tamo trebala biti da ga upoznaješ sa djecom, sa tetama, sa igračkama, sa svakim čoškom prostora u kojem će boraviti.
Uh... totalno sam se naježila i ljuta sam i idem te sad nazvati.
Mislim naravno da je došao sretan. Došao je s mamicom, koja se napokon dala otkaz i koju napokon viđa više od nužnog i sve je odjednom super i za pet......upoznaje klince i lijepo mu je ..............a onda šok, ode Sunce.
Molim, apeliram kumim ZPD mame da ne ostavljaju naše male prijatelje bez adaptacije.
I zahvaljujem Bogu, na teti Suzi i teti Nadi koje uvijek i iznova naglašavaju koliko je bitna uloga roditelja u grupi.
Neki dan me je teta sva ozarena pitala jesam li promjetila kako mame male O i malog J, napokon ulaze u grupu.
Na panou su prošle godine ponosno nalijepile slike sa bakama koje su došle provesti nekoliko sati u grupi.
P.S.medenjačice i vid dobro došli u dobru ekipu! :D
mmmm i daj malo korigiraj videkov ročkas u potpisu
Tweety!
Ne dam se od sutra, vući će me van iz vrtića.
Nijednog roditelja nisam vidjela, btw, ni jučer ni danas.
Adaptacija znači svaki dan pomalo, roditelj u grupi prvi dan ali to je to. Onda svaki dan postepeno, ali bez roditelja...
Pa ti reci nešto...
Pusa velika.
Sunce ja sam sigurna u tvoju moć da objasniš teti kako je to najbolje za tvojeg malca, a samim tim i za nju (kad već ona tebi to ne objašnajva).
I svaku sitnicu preroštaj s njim, pa i prašinu, samo nek on bude sretan, zadovoljan i nek se osjeća sigurno u tom prostoru.
Ja sam s franom išla na adaptaciju dva tjedna, a onda je baka nastavila još dva. Ova dva tjedna koja sam ja išla išla je i moja mama, jer je ona mogla duže ostajati s Franom. I mama i ja smo pomazile klince koji bi zaplakali, ili im počeli pričati priću ili zapjevali, dok je Fran u to vrijeme istraživao po prostoriji.
Kad sam čula 'prvi dan', smrzla sam se.
Al ne dam se, ionak sam na godišnjem, pa ćemo sve odvalit zajedno, kao i sve do sada. Micek mali najslađi.
Tete su drage, twetey, al se stvarno pitam zakaj nema takvih regula kao u vašem vrtiću?
Ja obožavam kad Sanja objašnjava
Sunce s regulama ili bez njih, na kraju ti se sve svede na uvjerenje i dobru volju teta. Nas je definitivno pratila sreća. Koma je kad dođe neka teta na zamjenu, jer su naše dvije tete "razmazile" klince.Stalno ih dragaju, grle i cmaču. A oni su ko pilići oko njih.
Danas sam ja bila pretužna kad sam vidjela malu Sanju kako plače, tata je tješi a meni se srce kida, jer znam da je to samo zbog tete na zamjeni.
Sva sreća sutra nam se vraća i naša druga teta.
za sve postove jedno veliko
sunce kao da andreja opisuješ - baš me zanima što nas čeka. vama šaljem sve vibre da uspijete odraditi adaptaciju kako vam odgovara.
mi smo birali vrtić u kojem su roditelji dobrodošli, uz pomoć savjetnice tvitilinčice.
pinocchio, kladim se da će te lada do kraja tjedna potjerati doma da se može na miru igrati! a kad se uspijemo čuti (poruku sam dobila tek jutros) očekujem detaljan izvještaj o tetama i ostalome.
Mi smo sve to prolazili prošle godine, pa znam kako je.
MM i ja smo uzeli svaki po tjedan dana godišnjeg za adaptaciju. Meni se srce paralo kada bih vidjela kako stoji sama negdje u kutu, ili hoda za tetom.
A da je vidite sada...obožava vrtić, ima i najbolju frendicu koja dolazi i kod nas. Kad joj spomenem vrtić, odmah joj je osmjeh na usnama.
Jedino, često je bila bolesna, ali to je već drugi par opanaka.
Nadam se da će ZPD-ići ove zime biti zdravi i veseli.
Uh Sunce...ne daj se van iz jaslica, dokle god te Fabić treba!!!
Sanja, ajde piši nam još o privikavanjima! Nama tek slijedi!
A i ti Tweety, napiši pokoju riječ!
I zaboravih poslati
Hvala svima na dobro došlici. Tweety- moja luda sestra me prijavljivala i dodala jos jedan kalendarski mjesec... moram skužit kako se ispravlja.
Što se tice našeg privikavanja...ah! Vid urla od žalosti kad ga nona ostavi i urla od sreće kad ga pokupi (boravi svega sat i pol). Jedino što me brine je to što je postao agresivac od kako je krenuo u jaslice, sve žive je počeo šamarat. Prvo da pljusku a onda pusu. Nadam se da če ta faza proč.
Cure drage, na svu sreću kod nas u vrtiću i predlažu da mame ili tate što duže dolaze na adaptaciju s klincima. Kada je Pia prije godinu i neš sitnog dolazila, čudile su se što želim dolaziti što duže mogu jer su obično mame te koje kažu da ih žele ostaviti same
Prekosutra će MM obaviti razgovor kod ravnateljice pa valjda od 1.10. i mi krećemo s adaptacijom...
Sutra ide (MM) na razgovor za novi - bolji posao i zato molim malo vaših vibrica da sve prođe OK.
Ja sam još odlučila ostati na ovom svojem groznom poslu dok ne vidim kako će sve izgledati kad i Dora krene u jaslice. Koristit ću svoja prava za bolovanje maksimalno i to baš zbog toga što su me već 2X degradirali zbog porodiljnog...
da malo razvedrim topic, jučer smo u original marines kupili dva para mekanih, ne predebelih samterica. boje nisu ludo maštovite - zelena i krem - ali za dečke je teško naći nešto drugo. čine mi se baš ok za vrtić, udobne su.
kupili smo i jesensko-početnozimske cicibanke (opet zelene, ali nemaju onih veselih bebi-modela u broju 25).
:shock: već 25! Pia je tek prerasla 22!
Spooky, vibram za sve ~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Ajvice, mi smo isto u šopingholičarskim akcijama..za sada samo tenke, a fale nam i šuze...
spooky, nemrešbilivit ali andrej sad nosi ciciban sandalice 24 i ima još par milimetara mjesta. 25 mu je velik, ali ne prevelik.
a sinoć je izvukao vagu i izvagao se - navečer, u pidžami 11,7 kg.
mamasanićka, ciciban ti još ima dobar izbor. sudeći prema prošlogodišnjem iskustvu, za koji tjedan svijećom ćeš tražiti cipele po zagrebu.
pidžamice su nam isto problem jer neću one bezvezne mtč & co. u tl sam našla jedan neloš model za 80 kn. u iani su skupe (140 kn) i dosta debele, mislim da bi mu bilo prevruće u njima (proljetos su imali puno bolji izbor).
dokoljenke smo kupili u polzeli, prugaste u svim mogućim bojama.
eto, gotov shopping report. 8)
Pravila pisanja postova
