lada ipak ostaje gdje je. razgovarala sam danas s psihologicom i rekla mi je da je pitanje kako bi se lada uklopila u grupu u kojoj su neki klinci već treću godinu, a u kojoj bi ona bila najmlađa. umirila me i rekla da kad prođe adaptacija tete polako prelaze s tješenja na konkretne aktivnosti (plastelin, škarice...) i rade sve što i ova druga grupa.
ono što sada znam je da tete inače (ako im se tako učini) alarmiraju stručni tim i sugeriraju premještaj djeteta u neku drugu grupu. nadam se da to ipak neće biti slučaj.

danas je plakala za tatom, ali kad se mm vratio po nju igrala se sve u 16. bila je sama opet nešto više od sat vremena. uh, šta bi dala da mogu još ići s njom...

sunce, javi kako je danas prošlo.

Citiraj sunce prvotno napisa
teta mi je danas opet rekla da moje prisustvo ometa djecu jer onda i ona žele roditelja u vrtiću.
šteta što tete ne kuže da ti nisi tamo da drugoj djeci otežaš boravak već da olakšaš boravak svog djeteta u vrtiću. nadam se da ćeš to uspjeti elegantno riješiti i da će one to i shvatiti.

i mali biser za kraj. lada više ne cica teoretski, ali...svaki dan se mazi s cikama i koji put ulovi ciku, a ja je pustim dok me ne zaboli. tako je bilo i jučer. pitam ja nju:"pa kaj ima još nešto u ciki?" na što će tona:"da, meko". ja:"ma daj, pa di je to mlijeko?". odmakne se i pokaže prstićem na bradavicu:"ovdje, unuta, duboko."
tko bi nakon ovoga uopće htio prestati...